Austrijska pošta zainteresirana je za suradnju s HP-om u poslovima tiskanja dokumenata, pri čemu bi HP kuvertirao i distribuirao materijale, a AP ‘pobrao vrhnje’ od tiskanja. Predsjednik Uprave Austrijske pošte Anton Wais nedavno je u Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka Hrvatskoj pošti prezentirao model izlaska AP-a na burzu, najavio nove akvizicije i iskazao interes za suradnju s HP-om u poslovima tiskanja dokumenata. HP bi u tom slučaju kuvertirao i raznosio materijale, a Austrijanci bi tiskali dokumente u Austriji i time zaradili mnogo više od HP-a, koji bi u cijelom projektu imao tek kurirsku ulogu.
Stoga čelnici Ministarstva i HP-a nisu pokazali osobito zanimanje za prijedlog Austrijanci, iako se predviđa da će se oni s poslovima tiskanja prije ili kasnije pojaviti na hrvatskom tržištu, s HP-om ili bez njega. Ovaj posjet Austrijanci ne bi bio toliko važan niti opasan da HP već dvije godine ne oteže s kupnjom printing centra, otkad je bivši predsjednik Uprave HO-a Milan Skoblar smijenjen.
Da podsjetimo, HP je imao detaljan plan kupnje printing tvrtke Triger za 25 milijuna kuna, ugovoren je posao i dobiveno zeleno svjetlo od Nadzornog odbora, no natječaj je na kraju povučen i od tada je printing centar samo plod mašte Uprave i tabu tema NO-a. Triger je u poslovima tiskanja za najveće kompanije držao 60 posto tržišta i uz suvremenu opremu i ljudje HP je mogao biti lider na tržištu upravo zbog vrijednosti ugovora koje je Triger imao s vodećim tvrtkama. No, kao ni ostali poslovni planovi koje je najavljivao Skoblar, tako se ni ovaj nikada nije realizirao.
Razlog neuspješna poslovanja HP-a mnogi vide u liku i djelu predsjednika Nadzornog odbora Ive Lončara, pod čijim je nadzorom ovo treća uprava u tri godine. Za razliku od članova i predsjednika uprava, većinom HDZ-ovaca, koji nemaju znatnijeg političkog utjecaja ni na resornog ministra Božidara Kalmetu, ni na premijera Ivu Sanadera, kojeg je Sindikat HP-a upoznao s problemima Hrvatske pošte, Lončar očito ima. Nedavno je ostavku u NO-u podnio i Lončarov oštri oponent Dražen Bregec, koji je smatrao potrebnim da javnost upozna sa zaprekama s kojima se HP suočava. Presudan događaj za njegovu konačnu ostavku bilo je izglasavanje načina nabave novog voznog parka, pri čemu je pod vrlo sumnjivim okolnostima donesena odluka da se umjesto leasingom, vozila jednostavno kupe.
- Ono što me uzrjalo jest činjenica da će se 35 milijuna kuna potrošiti bez dobro razrađenih analiza i temeljnih računica članova Uprave. Ako je kupnja najbolje rješenje, zašto onda veliki sustavi poput Peveca, Tiska ili Lure kupuju vozila na leasing? Leasing kuće nude u paketu i vozila i održavanje, dok vas serviser prilikom kupnje svake godine sve više ‘dere’ za troškove održavanja. U HP-u nisu računali niti iskoristili uštedu unutar sustava – smatra Bregec, koji je s godišnjeg odmora dao kratku izjavu.
Za razliku od njega, Ivo Lončar je s krstarenja po Kornatima samo rekao da nije zainteresiran za razgovor ni o čemu. No, činjenica je da bi se uvođenjem leasinga najviše uštedjelo na radnoj snazi servisera, skladištenju dijelova, održavanju vozila i administrativnim poslovima.
Već se godinama u Pošti govori i o izradi Strategije razvoja HP-a, no Uprava još nije raspisala natječaj za odabir konzultantske tvrtke koja bi strategiju napisala, a bez koje HP nema budućnosti. Strategijom bi se, ističu stručnjaci, točno odredio način provođenja selektivnih otpremnina radnicima, koji su trenutačno najveći trošak HP-a. Prema nekim procjenama, trenutačno je višak 30 posto radnika i oko 70 posto troškova tvrtke odlazi na njihove plaće i doprinose. Otpremnine su na prvome mjestu rješavanja problema, samo je pitanje hoće li ga HP rješavati prije ili poslije stranačkih izbora i tko će tada sjediti na čelnoj poziciji Pošte. Poslali smo nekoliko upita u Upravu HP-a, no predsjednik Uprave Jakov Krešić zbog teške je obiteljske situacije privremeno nedostupan, a član Uprave Ranko Marinović, zadužen za područje financija i logistike, nedostupan je jer je na godišnjem odmoru. Obustavljanjem posla s printing centrom HP je izgubio 20 milijuna kuna na godinu, a još uvijek ne postoji opravdani razlog zašto se od tog posla odustalo. Jedna od neprovjerjenih informacija koja se više puta čula u poštarskim krugovima jest da Ivo Lončar svaki put kad se donese neka poslovna odluka, pogotovo u vezi javne nabave, sam podnosi anonimne kaznene prijave protiv Uprave, optužujući je za sklapanje sumnjivih poslova.