Kome zvone Zvonkova zvona

Kad je 1994. godine, kao jedan od posljednjih hrvatskih radnika, dobio otkaz u Renaultovoj tvornici automobila, tadašnjem Revozu u Novom Mestu, Zvonko Lukinić iz pograničnog sela Bubnaraca nije ni sludio da će se uskoro početi baviti proizvodnjom crkvenih zvona i satova za zvonike, a kamoli da će postati poslovni partner američke investicijsko-razvojno-građevinske grupacije Blackard Group Inc. Poveznica koja je spojila Zvonka Lukinića i čelnog čovjeka Blackard Group Inc.-a Jefforyja D. Blackarda je Adriatica, projekt gradnje sela, svojevrsne kopije Supetra na Braču, ali u Stonebridge Ranchu pokraj grada McKinneyja u Texasu. Budući da će jedan od bitnih arhitektonskih i društvenih elemenata u Adriatici, toj teksaskoj inačici Supetra vrednijoj od 250 milijuna dolara, biti i crkva sa zvonikom, red je da se taj zvonik opskrbi zvonima iz Hrvatske.

Dva će zvona za taj zvonik izliti Zvonko Lukinić, a u dugoročnom je planu izrada čak 32 zvona za buduće slične Blackardove projekte. Dok Blackard dovršava zvonik u Adriatici, a u čijem će prizemlju biti i hrvatski konzulat, Lukinić radi punom parom za domaće i još više za tržište BiH.

• Isti ti koji me blate, kupuju gotove satove i onda ih samo ugrađuju, a ja satove proizvodim. Da kupujem satove i preprodajem ih, bila bi to kupnja pameti onoga Austrijanca ili nekog drugoga tko ih proizvodi, a ovako prodajem svoju pamet. Ne proizvodim sve u svojoj radionici, nego imam i kooperante koji mi rade neke zupčanike i druge dijelove. Tako mi je proizvodnja ekonomičnija i kvalitetnija. Upravo sam taj dio organizacije posla naučio u Francuskoj, u Renaultu, a sve drugo u vezi s izradom satova odvija prema mojim nacrtaima. Kako sam došao do toga? Kupio sam jedan sat od talijanskog proizvođača satova, najvećeg na svijetu, koji se time bavi više od 200 godina, i odmah sam uočio neke nedostatke. Kad sam proizvođaču ukazao na njih, ljutito je rekao: ‘Pa kako, još nijedan nije stao.’ Te sam nedostatke otklonio i sad je vršilo na tome da su mi oni predložili da budem i njihov generalni zastupnik za zemlje Balkana, čime sam dopunio svoju osnovnu djelatnost – govori Zvonko.

Satovi koje izrađuje i ugrađuje Zvonko Lukinić rade na električni pogon, a za njihovu preciznost, uz kvalitetnu izradu, brine se poslan softver u sprezi sa stalnim signalom točnog vremena s DCF77, odašiljačem iz Frankfurt. DCF77 je međunarodna radiopostaja za emitiranje signala točnog vremena u sklopu određivanja svjetskoga službenog vremena i organizacije Coordinated World Time (UTC). Točnost protoka vremena mjeri se atomskim satom su Physikalische-Technische Bundesanstalt centru u Atomic Clock Buildingu u Braunschweigu, i njime se u svako doba dana i noći putem signala s odašiljača DCF77 koriste svi satovi koje proizvodi i ugrađuje Zvonimir Lukinić.

• Kad bilo koji od mojih satova stane zbog nestanka struje, nakon što ona opet dođe, sat pamti gdje je stao i automatski se podešava na točno vrijeme koristeći taj signal s frankfurtskog odašiljača, pa je točno vrijeme zajamčeno. No, osim točnog vremena, softver ugrađen u satu upravlja i radom zvona, a parametri se mogu korigirati i radiovezom – dodaje Zvonko Lukinić.

Poseban dio Zvonkovoga urarskog posla ot pada i na izradu vjernih replika starih i nepopravljenih velikih satova prilikom obnove starih zvonačkih zvonačkih opremom.

• Takve zahvate radim u skladu i dogovoru sa stručnjacima iz Konzervatorskog zavoda iz Zagreba. Novi satovi tako imaju opet 100-posto autentičan izgled, s tom razlikom da imaju ‘pamet’ i softversku preciznost trećeg tisućljeća – zaključio je Lukinić.

<p- Radio sam u Revozu kao šef održavanja do otkaza 1994. godine, i u nekom tehničko-tehnološkom smislu moje sadašnje bavljenje zvonom i satovima nije u neposrednoj vezi s tim poslovima. Veza ipak postoji, ali u organizacijskom smislu. Naime, u pokretanju vlastitog obrta i samostalnoga poduzetničkoga koraka mnogo mi je pomoglo iskustvo u organizaciji rada i poslovnosti koje sam stekao tijekom dvogodišnjeg rada u Renaultovoj tvornici nedaleko Pariza. Takvoj se poslovnosti ovdje nisam imao od koga naučiti, a poticaj da se počnu baviti izradom zvona i satova dobio sam kad sam vidio kako to radi majstor koji je montirao zvono na crkvi u Bubnjarcima, i tako je sve počelo. Danas nas tek trojica u Hrvatskoj proizvodimo crkvena zvona – kaže Lukinić.

Crkvena se zvona izrađuju od bronce, tzv. zvonovine, legure bakra i kositra. Govoreći o zvonima, Zvonko Lukinić kaže da su danas osnovne recepture poznate i dostupne svima, a nijanse u kvaliteti, i posebice u preciznosti postizanja točno određenoga tona posebnost su i odlika pravih majstora toga specifičnog posla.

Govoreći o narudžbama zvona, Zvonko objašnjava da zvona, s obzirom na to da su zapravo glazbeni instrumenti, imaju dur i mol tonalitete, pa onda ima i posebnih vrsta kao što su parsifal, lauda regina itd. Svako zvono ima tri tona: udarni ton koji je prva tona, malo iznad njega je terca, dok je prema vrhu kvinta.

• Kupac naručuje i kaže hoću te i te dur to nove, i onda je predložim kakvo zvono i koju kilažu zvona da izabere. Kilaža zvona određuje i dinamičke parametre tona: veća kilaža znači dulje trajanje i jačinu tona, pošto većem zvonu treba više vremena za smirivanje titrata. Uzme li se u obzir, narudžbu osim glazbenog dijela određuje i financijska spremnost naručitelja, a cijena se kreće oko 15 eura za kilogram zvona, čemu treba dodati i troškove dizanja zvona na zvonik – kaže Lukinić.

Zadaća zvona je da se čuje i prenese određenu poruku, a iako se rijetki proizvođači bave takvim ‘glasnim’ proizvodima, njihov marketing i obrada tržišta zahtijevaju primjenu metoda kakvima se služe i ostali poduzetnici. Glavno mjesto za to su Svečenički dani, kolovozalno nazvani Crkveni sajam, koji se svake godine posljednjeg tjedna u siječnju održava u zagrebačkom Sjemeništu. Lukinić, dakako, na Sajmu redovito sudjeluje, ali ima tamo i svoju stalnu postavu uzoraka.

• Zapravo, da biste dobili narudžbu, u Crkvi vam je na prvom mjestu preporuka. Ako je kupac zadovoljan, sigurno će me preporučiti i drugima. Tako radim na prostoru koji obuhvaća Zagrebačku nadbiskupiju, crkve u Vojniću, Dubici, Sunji, Divuši, Dvoru na Uni ili ova posljednja u Gvozdu. Do moje pojave konkurencija je radila što je htjela, ljudi su nabižali cijene jer su imali monopol, a razumijem i da se sada ljute na mene, jer sam ja osjetno jeftiniji, ali uz vrhunsku kvalitetu. Što više pljuju po meni, to ja imam više posla, i to je moj odgovor – nastavlja Zvonko.

Prepoznati veliko i otvoreno tržište nakon Domovinskog rata, u kojem su i crkve u Hrvatskoj, a pogotovo u BiH, pretrpjele velike štete, Lukinić je spoznao vlastite proizvođačke mogućnosti, a za ono što ga je nadilazilo razvio je partnerski odnos s vodećim ljepšćom grupacijom u Europi, belgijskim OMCO-om i njegovom ljepšćom OMCO Feniks u Žalcu u Sloveniji.

• Na temelju mojih dosadašnjih referencija, postao sam i OMCO-ov generalni zastupnik za Hrvatsku i BiH, pa i istočnije ako će posla biti. Suradnja s OMCO-om i njegovom ljepšćom u Žalcu vrlo je dobra, a osim što tamo lijevam veća zvona koja ne mogu lijevati u svojoj ljepšći, taj posebni odnos i status pojačao sam i time što sam i dioničar u OMCO Feniks – kaže Lukinić.

Za Lukinića ‘mala’ su zvona ona do 100 kg, a najveće zvono koje je napravio i isporučio bilo je teško 1.750 kg i ono služi na ponos župnoj crkvi u međimurskom središtu krumpira Belici.

Može se reći da je čak korak dalje Lukinić otisao u segmentu crkvenih satova. To nadasve potvrđuje činjenica da ne kupuje gotove satove pa ih ugrađuje na zvonike, već ih proizvodi i za njih čak daje doživotnu garanciju.