Lik i djelo

Prošlotjedna odluka Upravnog odbora Hrvatskoga fonda za privatizaciju da kao najbolju ponudu za kupnju KIM Mljeke Karlovac d. d. odabere onu poduzeća Chemoderm dugoreškoga poduzetnika i gradskog vijećnika Ivana Šimića našla je na razne reakcije u javnosti, od neskrivenog razočaranja i protivljenja KIM-ove podružnice Sindikata PPDIV-a, pa do odobravanja zagovaratelja opcije da se nikako nije smjelo dopustiti prodaju KIM-a bilo kojem inozemnom ponuđaču, pa tako ni nizozemskom Danube Foodsu pod upravom investicijskog fonda Salford.

Lanjska dobit Šimićeva Chemoderna od pet tisuća eura, u odnosu na stotine milijuna eura dobiti koje ostvaruje Danube Foods, koji je preuzeo i unaprijedio poslovanje glavnih mljekara u Srbiji, tek je jedan od argumenata protivnika Šimićeva preuzimanju KIM-a. I ne ističući posbno da Chemoderm i Šimić dolaze iz kožarsko-trgovačke branše i bez iskustva u prehrambenoj industriji, Šimićevi oponenti zbog najavljenoga zaloga kreditom kupljenih dionica KIM-a kod Karlovačke banke poistovjećuju taj model s onim Miroslava Kutle, kojim je putem Dione i Dastre iz Globus grupe KIM financijski isisan i opterećen golemim kreditnim zaduženjima. Šimić bi, prema ‘dobro upućenim’ lokalnim izvorima, zauzvrat, kao bivši HSS-ovac a otprije tri godine nezavisni gradski vijećnik, trebao pomoći HDZ-u u toliko željenom rušenju dugoreške koaličije gradske vlasti predvođene HSS-om.

Mirno slušajući sve te primjedbe i optužbe, Šimić kaže da su se stvari u vrijeme donošenja i objavljivanja odluke HFP-a da Šimiću proda KIM za 15,9 milijuna kuna, plus 44,1 milijun kuna ulaganja u pet godina, odvijale prilično dramatično i u savsm suprotnim smjerovima.

• Istina je da sam još tjedan dana prije HFP-ove iznenadne odluke o prodaji KIM-a meni zapravo odustao od cijelog tog projekta i izazova. Od otvaranja ponuda do danas stalno se odgadavao izbor najbolje ponude. Imao sam garanciju Karlovačke banke na 16,5 milijuna kuna s valutom do 6. kolovoza, onda su tražili da produljimo garanciju do 9. listopada, pa nakon toga da garancija mora vrijediti do 31. listopada. U međuvremenu su do mene dolazile različite i ne baš povoljne informacije o stanju u KIM-u, pa sam baš u četvrtak, 2. kolovoza, dogovorio sastanak s predsjednikom Uprave Karlovačke banke Sandijem Šolom, na kojem sam mu namjeravao reći da definitivno odustajem od posla i da se opozove garancija i čitav već odobren kreditni aranžman. Dok sam čekao sastanak sa Šolom, nazvao me Zdenko Močnik, predsjednik KIM-ove udruge kooperanata, i čestitao mi na kupnji KIM-a! I Šola je bio iznenaden kao i ja, pa tek kad je osobno provjerio u HFP-u tu informaciju, postao sam svjestan velike odgovornosti koju sam preuzeo – kaže Šimić.

Za financijski aranžman koji mu se spočitava kaže da je počeo stavljanjem sve svoje imovine pod hipoteku, a da Karlovačka banka u doba sve veće bankarske konkurencije želi imati komitenta poput KIM-a, naravno, u zdravom stanju, a što će dugoročno, ističe Šimić, on uz čvrstu pomoć Kabe i ostvariti.

Šimić je rođen 1950. godine u Belavićima pokraj Duge Rese. Diplomu inženjera kožarskog smjera stekao je na Višoj kemijsko-tehnološkoj školi u Karlovcu, nakon čega je 1969. godine počeo poslovnu karijeru u tadašnjoj kožari ‘Ivo Marinković’, odakle je nakon dvije godine prešao u Tehnološki centar. Početkom 70-ih postao je član prinudne uprave u posrnujoj tvornici kože u Otočcu, i za to će razdoblje danas ustvrditi da mu je dalo osnovu u snalaženju u kriznim situacijama, aludirajući upravo na hvatanje ukoštanac s problemima nataloženima u KIM-u. Usljedio je tih 70-ih godina, priznaje Šimić, i učlanjenje u Savez komunista, ali kako kaže, bilo je to po nagovoru kolega, a navodno će se isto tako, kaže, dati nagovoriti i na aktivno bavljenje politikom 90-ih godina u članstvu HSS-a.

Nakon povratka iz Otočca u Karlovački Tehnološki centar, koji je tada u svojoj kožarsko-prerađivačkoj djelatnosti zapošljavao više od 700 radnika, Šimić je opet, kao tehnički rukovoditelj, imao prilike nositi se s problemima za starje tehnologije u uvjetima smiraja samoupravnog socijalizma.

• Nužno je bilo provesti analizu poslovanja, a izlaz je gotovo uvijek moguće naći. U slučaju Tehnološkog centra, zahvaljujući mom dobrom odnosu i rejtingu među kolegama iz branše, uspjeha sam na svoju riječ dobiti nužne kemikalije od kolega dobavljača iz Slovenije, BiH i Makedonije, s tim da sam im rekao otvoreno u kakvoj smo situaciji. Bilo je to i vrijeme velikih pritisaka lokalne politike predvodene Milanom Pavićem na čelu Jugoturbine, i tako sam izdržao sve do 1990. godine, kad sam odlučio raditi za talijansku tvrtku Chemipal iz Arzignana kod Vicenze. Ta je tvrtka bila veliki dobavljač najsvremenije kemijske tehnologije u preradi srove kože u sirovinu za obućarsku industriju i ja sam im bio u jednoj osobi predstavnik, komercijalac i tehnolog na području bivše Jugoslavije s izuzetkom Srbije, i uz to u Slovačkoj, Češkoj, Bugarskoj i Rusiji – kaže Šimić.

Na tim tranzicijskim tržištima Šimić je, priječa se s ponosom, uvodnjem najkvalitetnijih Chemipalovih kemikalija razvijao kvalitetnu sirovinsku bazu za obućarsku industriju Italije, a u nerazvijenim tržišnim uvjetima uveo je kompenzaciju kao najsigurniji način naplate za svog poslodavca.

Chemoderm je osnovao 1991. godine prema savjetu i zahtjevu vlasnika Chemipala, pa je preko njegove tvrtke išla glavnina uvozno-izvoznog posla s Talijanima. Karlovačka banka ga je već otada pratila, pa je kupio pogon Tehnološkog centra koji je završio u stečaju, gdje je uspostavio i proizvodnju poluproizvoda od srove kože koju je nabavljao većim dijelom iz domaćih izvora, a dio iz uvoza, i to izvozio u Italiju. Na domaće je tržište plasirao kemikalije za preradu kože, ali taj je pogon na kraju morao zatvoriti iz ekoloških razloga. Naime, da bi za ipak relativno mali pogon izradio čitav sustav predretmanja i pročišćavanja otpadnih voda, morao bi ući u veliku i neisplativu investiciju.

Na pitanje kako će se nositi s krajnje specifičnom i zahtjevnom mljekarskom proizvodnjom, k tome oslonjenom na nejaku poljoprivrednu bazu, Šimić kaže da se osjeća kompetentnim za taj izazov, s obzirom na iskustva u niskoakumulativnoj industriji kakva je kožarstvo u Hrvatskoj.

Odluku da pokuša kupiti KIM Šimić temelji na uvjerenju da mnoge seoske obitelji grade egzistenciju na mljeku, dodajući da i sam potječe iz takve obitelji te da najavljenim ulaganjima od KIM-a namjerava napraviti regionalni generator razvoja poljoprivrede i tržišno znatno ojačati njegov rejting, prije svega razvijajući već dobre odnose s Agrokorom, bilo kroz plasman proizvoda pod vlastitim brendom, bilo pod Konzumovom robnom markom K plus.

Na pitanje što će prvo uraditi kad u roku od 30 dana preuzme KIM, Šimić kaže da najprije treba napraviti detaljnu analizu čitavog poslovanja, a u tome će mu pomoći ‘vrhunski financijski stručnjak izvan Karlovača’, kojeg još ne želi imenovati. Ipak zna da će u petorochlanom Nadzornom odboru kao predsjednicu najvjerojatnije postaviti svoju 29-go dišnju kći Martinu, koja dovršava magisterij ekonomije. Kad je u pitanju odnos prema radnicima u KIM-u, koje mora zadržati na poslu barem dvije godine, Šimić kaže se neće prema njima odnositi u stilu sjevernokorejskih diktatora, ali da će tražiti disciplinu i predanost radu.

Iako zasad nema jasan odgovor na pitanje o tome kako misli konkretno prekinuti KIM-ovo gubitaško poslovanje, Šimić je obećao sastanak s predstavnicima Udruge kooperanata. U tom dijelu čudi što Šimić nije bio jasan hoće li u planiranih 44,1 milijun kuna ulaganja biti i kreditne linije za nabavu steonih junica za razvoj sirovinske baze u vlastitoj kooperaciji te hoće li obnoviti uvriježeni način otplate kredita kooperanata kroz obračun za predano mljeku. Što se, pak, tiče menadžmenta, Šimić najavljuje veće kadrovske promjene u tom sektoru, a uz sebe na čelu KIM-a vidi i još jednu osobu s iskustvom iz mljekarske branše.