Jedina prava vrijednost Montmontaže poslovi su splitskog Lavčevića

Nakon afera s neuspjelim zakonski dvojbenim ‘of shore’ kupoprodajama Večernjeg lista, u kojima je jedan od kupaca ‘iz usluge’ bila zagrebačka Montmontaže, ta tvrtka nastoji poslovati u što većoj ‘sjeni’. To se još jače nastavlja otkako je, u veljači 2006., od posljedica nikad razjašnjenoj atentata, umro prvi čovjek i većinski vlasnik Montmontaže Nikola Lisičar.

Dionica Montmontaže je u zadnjih 11 mjeseci porasla 4,7 puta (od rujna 2006. do 2. kolovoza 2007. sa 17.006 na 80.000 kuna). No, s obzirom na to da se dionicama Montmontaže u tom razdoblju zapravo i nije trgovalo, s izuzetkom nekoliko pokušaja koji su završili rješenjima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga o zabrani raspolaganja dionicama i isplatama novčanih naknada, stručnjaci upozoravaju da nije riječ o rastu na osnovi ostvarenih poslovnih rezultata Montmontaže.

Stručnjaci rast vrijednosti Montmontažnih dionica pripisuju njihovoj podcijenjenoj vrijednosti na početku uvrštenja u slobodno trgovanje na burzi i rastu vrijednosti cjelokupne građevinske industrije zbog u zadnje vrijeme ugovorenih velikih poslova.

Zbog toga se stvarni poslovni rezultati Montmontaže najbolje mogu pratiti prema ostvarenim poslovnim rezultatima splitskog Lavčevića d.d., jer Lavčević d.d. trenutačno ostvaruje najveći prihod u sklopu holdinga Montmontaže. Danas Amerikanac John Anthony Rohan, zet Nikole Lisičara, dugogodišnjeg direktora Montmontaže i nakon pretvorbe većinskog vlasnika Montmontaže, ima natpolovični paket dionica u Lavčeviću d.d. U najnovijim podjelama velikih graditeljskih poslova, s izuzetkom Lavčevića, Montmontaže gotovo da nema. Ništa se u tom smislu nije promijenilo ni nakon veljače 2006. kad je ubijen Nikola Lisičar, dugogodišnji prvi čovjek Montmontaže. S obzirom na to da njegov ubojica do danas nije otkriven, mnogi vjeruju da su tim ubojstvom ‘raščišćavani stari neriješeni računi’.

Novinari su zbog raznih skandalova često pohodili Montmontažu i prije dvojbe kupoprodaje Večernjeg lista i ubojstva Nikole Lisičara, a i danas brojni zaposlenici Montmontaže sudski nastoje utjerati svoje neisplaćene plaće iz Libije i drugih gradilišta u zemlji i inozemstvu. Vlado Žibrat, direktor Montmontaže, danas izbjegava novinare. To znači da ima razloga vjerovati kako je šteta manja zbog odbijanja davanja informacija, nego da se informacije o poslovanju Montmontaže objave.

Montmontaže je holding kompanija sa šest poduzeća u izgradnji industrijskih postrojenja, sedam Lavčevićevih poduzeća u graditeljstvu, dva poduzeća u niskogradnji i hidrogradnji, dva poduzeća u ugostiteljstvu i hoteljerstvu, jednim u brodogradnji, tri u distribuciji plina i sedam u inozemstvu.

Na svojoj web stranici Montmontaže sama sebe predstavlja kao ‘jednu od vodećih velikih holding kompanija u centralnoj Europi koja se bavi industrijskom izgradnjom, razvojem, inženjerstvom, reciklažom, trgovanjem i distribucijom energije.’

No, među 500 najvećih tvrtki u Hrvatskoj Montmontaže je prema ostvarenom prihodu tek na 156., a Lavčević na 365. mjestu. Zanimljivo je da je tvrtka Lavčević osnovana dvije godine prije Montmontaže, 1948., te da u svojem sastavu ima između osam i 14 tvrtki. Prema web stranici Montmontaže, naime, kompanija Lavčević ima osam tvrtki, a prema Sudskom registru Lavčević ima ukupno 14 registriranih tvrtki.

U prvih šest mjeseci ove godine Lavčević je iskazao 7,5 milijuna kuna dobiti, oko dva milijuna više nego u istom razdoblju prethodne godine. Predsjednik Nadzornog odbora Lavčevića d.d. je John Anthony Rohan, a članovi Mate Šakić i Vlado Žibrat, direktor Montmontaže. Lavčević je javno dioničko društvo, a Montmontaže je od rujna 2006. u slobodnoj kotaciji na Zagrebačkoj burzi.

Čak 55,51 posto dionica Lavčevića d.d. pripada Johnu Anthony Rohanu, suprugu Mirele Lisičaru, kćerke ubijenog Nikole Lisičara. Zanimljivo je da Mirela Lisičar ima na svoje djevojačko prezime 3,29 posto dionica iskazanih posebno pored 55,51 posto dionica svojeg supruga. Mirela Lisičar je članica i Nadzornog odbora krovnog poduzeća holdinga Montmontaže, pored Bakira Krajine i Jure Krajnovića, a njezin suprug John Rohan više nije u tom NO-u. Rohan, doduše, i dalje ima svoj ured u Upravi Montmontaže, a ‘naslijedio’ je i tajnicu Nikole Lisičara. Od obitelji Lisičar Lavčevićevi dionice još imaju i Anica Lisičar, Nikolina supruga (9,44 posto), i Dario Lisičar, sin Nikole Lisičara (2,07 posto). Ostale značajnije postotke dionica drže banke sa skrbničkim računima.

Prema mišljenju dijela burzovnih stručnjaka, razvojem građevinskih tvrtki upravlja se s jednog mjesta. Zbog toga se nekima poslovi ne daju i obara se njihova cijena na burzi da bi ih se što jeftinije kupilo, i suprotno tome nekima daje mnogo poslova da bi im se vrijednost što je moguće više povećala. Montmontaže svoj rast iz prošlih vremena zahvaljuje izvozu jeftinije kvalificirane radne snage (montažera) na tržišta razvijenih zemalja u sklopu tzv. detašmana (broj radnika koji mogu doći u neku razvijenu zemlju na privremeni rad).

Nakon sve manje potražnje u razvijenim zemljama za jeftinijom kvalificiranom radnom snagom iz manje razvijenih zemalja (proširenje EU), broj zaposlenih u Montmontaži stalno opada. Kad smo zadnji put razgovarali (2002.) s u međuvremenu ubijenim Nikolom Lisičarom, Montmontaže je imala oko 2.400 zaposlenih, a danas ih je petstotinjak manje. U 2001. godini je, kako nam je 2002. izjavio Vlado Žibrat, Montmontaže ostvarila oko 950 milijuna kuna prihoda, a u 2005. prije uvrštenja na burzu 1,1 milijardu kuna.

Zanimljivo je da je pokojni Lisičar vidio poslovnu perspektivu Montmontaže u poslovima servisiranja. Prema Lisičaru, poslovi servisiranja neće se globalizirati kao što je to proizvodnja. Smatrao je da je zbog globalizacije teško zadržati proizvodnju na lokalnom tržištu da je u nekom trenutku ne preuzmu globalne kompanije. Veliki i moćni uvijek mogu potisnuti male i slabe s lokalnih tržišta, tvrdio je Lisičar.

A što se tiče četverostrukog rasta vrijednosti dionica Montmontaže, brokeri upozoravaju da je Montmontaža u početku uvrštena u kotaciju išla s iznimno niskim cijenama svojih dionica. Ako se usporedi rast vrijednosti dionica Montmontaže s rastom vrijednosti dionica ostalih građevinskih tvrtki, nameće se zaključak da se ništa specijalno nije dogodilo s Montmontažnim dionicama. Jedino je Lavčeviću d.d. stvarno porasla vrijednost. Da bi se realno sagledala vrijednost Montmontaže, treba konsolidirati Lavčevića u sklopu Montmontažinih rezultata.

S obzirom na to da je Lavčević uvršten u službenu kotaciju, a Montmontaže u neslužbenu, prema vrijednosti Lavčevićevih dionica može se pratiti i stvarno kretanje vrijednosti Montmontažinih dionica.