Uspješne fotokopiraonice oko fakulteta

Položiti ispit jedna je od najvažnijih misija svakog studenta. Na većini fakulteta zbog toga kruže razne skripte, popisi ispitnih pitanja, prepričavaju se trikovi za lakše polaganje ispita. Ipak, najsigurniji je i najbolji način prihvatiti se knjiga iz obvezne literature koje profesori odrede kao potrebne. No, nabava te literature ponekad može ispasti pravi pothvat.

Najveći problem koji se javlja kad student treba nabaviti literaturu potrebnu za učenje nije naći, već, s obzirom na visoke cijene, kupiti knjigu. Knjiga ima dovoljno, nalaze se i u knjižarama koje su često unutar zgrade fakulteta, ali za kupnju jedne ponekad treba izdvojiti i više od 300 kuna, što je mnogo za studentski budžet.

„Studenti na Pravnome fakultetu za ispite ne rijetko uče iz knjiga s minimalno 500, 600 pa sve do 1.000 stranica! To naravno cijenu originalnih knjiga čini previsokom za studenta i mislim da nema knjige ispod 200 do 300 kuna. Uz knjige bi još morali imati i originalne zakone, koji su masivni i stoje također barem 200 do 300 kuna. U godini studija imamo u prosjeku sedam ispita, pa nije teško izračunati koliko novca bi morao dati da imam sve originale,“ objasnio je student prava Filip Suknaić.

Upravo je cijena glavni razlog zašto većina studenata knjige potrebne za polaganje ispita ne kupuje, barem ne nove i prema punoj cijeni. Iznimke se mogu naći samo na nekoliko fakulteta, poput Medicinskoga.

„Gotovo svi studenti na mom fakultetu kupuju nove, originalne knjige i to prema punoj cijeni jer su nam poslije potrebne. Nikad nisam imala problema s nabavom literature, ali na godinu potrošim i do 2.500 kuna. Veće knjige stoje do 700 kuna, dok je cijena manjih oko 200,“ kaže Sonja Krofak, studentica medicine.

Studenti drugih fakulteta nemaju mnogo iskustva s kupnjom novih knjiga.

„Nikad nisam kupovao knjige, eventualno skripte i kopije u fotokopiraonicu,“ kaže Igor Kuterovac, student Tehničkog veleučilišta u Zagrebu.

„Kupila sam samo jednu knjigu otkad sam na fakultetu, jer je profesorica to zahtijevala, ali nije bila skupa,“ potvrđuje i Ivana Bezlaj, studentica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.

Svakako je mnogo lakše posuditi knjigu u knjižnici nego je kupiti, ali i posudba je nekad problem.

„Literatura je dostupna svim studentima, međutim pošto je velik broj studenata zainteresiran za iste knjige, svi primjeri brzo nestanu na početku semestra, pa moraš ili unaprijed znati što ti treba i posuditi to, ili biti jako brz nakon uvodnog predavanja,“ kaže Mirko Fabris, student Fakulteta elektronike i računarstva.

Posuđivanje u fakultetskim knjižnicama često je u vrijeme ispitnih rokova nemoguća misija, pa studenti pokušavaju do potrebne literature doći u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Uz veliki izbor, NSK studente privlači i kao prostor za učenje. Čak 1.100 mjesta za učenje i 10 odjeljaka za studijski rad dostupnih u vrijeme ispitnih rokova popuni se gotovo do posljednjeg mjesta. Ipak, neki studenti kažu da tamo ne mogu ući i tamo nikad ne zalažu, poput studentice PMF-a Ivane Bezlaj, koja priznaje da nikad nije čak niti posjetila zgradu NSK.

„Volim učiti kod kuće, iz svoje literature,“ kaže Ivana, s kojom bi se složila većina studenata. No, kako bi učili iz vlastite ispitne literature, zbog visokih cijena studenti radije kopiraju knjige. Poneki profesori, autori ispitne literature, svjesni problema s kojim se suočavaju studenti, sami dostavljaju svoje radove u fotokopiraonice.

Knjige se mogu naći u knjižnici našeg faksa, a skripte cjelovitih predavanja uglavnom sami profesori ostavljaju u skriptarnici i kopiraonici pokraj fakulteta, te na webu. Do literature uglavnom dolazim preslikavajući ostavljene knjige u kopiraonici, i to po vrlo povoljnoj cijeni, kao što je 20 kuna za jednu knjigu,“ objasnila je Ivana Bezlaj.

Iako je istina da je studentima kopiranje mnogo pristupačnije od kupnje knjiga u knjižari, najviše ne profitiraju oni, već kopiraonice. Rijetko će koji radnik ili vlasnik kopiraonice otvoreno priznati da kopira knjige kao što će rijetko odbiti studenta koji knjigu želi preslikati. Upravo zbog toga u krugu od nekoliko stotina metara oko gotovo svake zgrade fakulteta vrlo uspješno posluje i nekoliko kopiraonica. Radnici u njima ne samo da kopiraju knjige, već često imaju i primjerke već iskopirane kako studenti ne bi morali tražiti originale po knjižnicama. Nerijetko je cijela jedna ladica ili polica u kopiraonicu prepuna literature za obližnji fakultet, pa studenti samo trebaju doći i platiti kopiranje određene knjige ili skripte.

„Kako tko od studenata donese udžbenik na kopiranje, radnici u kopiraonici ostave jedan kopirani primjerak,“ potvrdila je Gabrijela Vištica, studentica Učiteljske akademije.

I dok kopiranje knjige za vlastite potrebe nije zabranjeno i zapravo nitko ne zamjera studentima kad si za potrebe učenja preslikaju primjerak, praksa koju su počele provoditi kopiraonice protivna je zakonu. Zapravo, one lako zarađuju novac na tuđem autorskom djelu i oštećuju autora i nakladnika originalne knjige, kopirajući unedogled njegov rad. Ipak, ta situacija gotovo sigurno ne bi poprimila takve razmjere kada bi pri izdavanju autori i izdavači vodili više računa o tome kome su knjige primarno namijenjene i prilagodili tome cijenu knjige.

Velike promjene u načinu na koji studenti dolaze do potrebne literature dogodile su se i razvojem informacijske tehnologije i povećanom uporabom interneta. Sve više profesora na fakultetima koristi moderne tehnologije kako bi olakšali studentima pristup literaturi, iako su te promjene mnogo brže na određenim, prije svega tehnički orijentiranim fakultetima. Tako Igor Kuterovac s Tehničkog veleučilišta u Zagrebu kaže da je na njegovu fakultetu to vrlo zastupljen trend.

„Ne koristim knjige u tiskanu obliku, već je sve u digitalnom obliku (pdf, doc) i takva literatura je vrlo dostupna,“ objašnjava student.

Pozitivne posljedice koje dostupnost potrebne literature u digitalnom obliku može imati na znanje brojnih profesora na fakultetima tek treba otkriti. Sigurno bi bilo mnogo bolje iskoristiti nove tehnologije na taj način, nego propustiti tu priliku i dopustiti da jedina konkretna pomoć koju studentima pruža internet budu slanje skripti putem e-maila. Uz malo truda i volje od strane profesora, studentima bi literatura mogla biti mnogo dostupnija, i prestalo bi bogaćenje kopiraonica na njihov račun. Oni koji žele posjedovati knjigu u ukorišćenu obliku vrlo će je vjerojatno kupiti bez obzira na njenu dostupnost u kopiraonici ili na webu.