Home / Tvrtke i tržišta / Županiju smo pokrili s nekih 80 do 85 posto

Županiju smo pokrili s nekih 80 do 85 posto

Jedan od modela spajanja jest da svoju imovinu prodamo CBA-u, da CBA preuzme postojeće obveze, a razliku od vrijednosti imovine isplati članicama. Drugi je model da članice razmjerno svojoj vrijednosti imaju udjele u zajedničkoj tvrtki.

  • Županiju smo pokrili s nekih 80 do 85 posto, tako da imamo vrlo malo prostora za širenje. Izračunali smo da bismo još maksimalno mogli rasti u županiji nekih 100-tinjak milijuna kuna, ali bismo za to morali investirati oko 70 milijuna. Ove smo godine pokrili mala turistička mjesta, poput Tribunj, Primoštena, Skradina, a u planovima nam je još gradnja trgovina u Rogoznici i Pirovcu.

  • Namjeravate li izlaziti i u druge županije? – Mi u CBA-u imamo džentmentski dogovor da svatko pokriva svoju županiju i ne možemo se širiti bez suglasnosti kolega. Ali, nemamo namjeru izlaziti izvan županije. Osim, u sklopu CBA, gdje već radimo na razvoju zajedničke maloprodajne mreže. Uprava CBA nedavno je preselila u urede u Soblincu, gdje gradimo i prvi zajednički supermarket, a u međuvremenu smo u tu svrhu kupili i jedan supermarket i u Krapini, od Strahinjčice. Paralelno s tim, radimo i na kapitalnom povezivanju, a Privredna banka Zagreb i Raiffeisen banka već rade procjene vrijednosti članica.

  • Kada će one biti gotove? – Trebale bi biti završene 30. listopada, a nakon što vidimo koliko koja članica vrijedi, odlučit ćemo se za jedan od modela kapitalnog povezivanja.

  • Koji su mogući modeli? – Jedan od modela jest da mi prodamo svoju imovinu CBA-u, da CBA preuzme postojeće obveze, a razliku od vrijednosti imovine da isplati članicama, s tim da mi i dalje u toj opciji ostajemo vlasnici u jednakim omjerima. Drugi je model da članice razmjerno svojoj vrijednosti imaju udjele u zajedničkoj tvrtki. To su dva osnovna modela. Postoje još dva, ali mi ćemo izabrati između tih dvaju koje sam vam spomenuo.

  • Vjerujete li u uspjeh povezivanja? Obično do takvih dogovora dolazi nakon što su završene gotove procjene kompanija. Mnogi se razočaraju… – To je istina i toga smo svjesni. I konzultanti iz banaka su nas upozorili da će se neki ugodno, a neki neugodno iznenaditi. Međutim, svjesno smo išli u taj proces jer smatramo da bez kapitalnog povezivanja nemamo budućnosti.

  • Kako je zamišljeno upravljanje zajedničkom tvrtkom? – Zajedničkom kompanijom upravljat će profesionalni menadžment koji sada čini Upravu CBA, a mi ćemo se kao firme utopiti u CBA. Nećemo nestati, i dalje ćemo zadržati lokalne nazive, ali ćemo imati jedinstveni izgled, robne marke, marketing. Dio toga smo već napravili, ali primjerice sada imamo dvije vrste marketinga, lokalni i nacionalni, čega ubuduće neće biti. U svakom slučaju, to će nam donijeti velike uštede u poslovanju.

  • U tom slučaju, vlasnici članica neće se više moći miješati u donošenje odluka? – Pa, meni to i jest želja. Da se polako povučem u Nadzorni odbor.

  • Ipak, ljudi koji su godinama stvarali neku tvrtku ne prepuštaju tako jednostavno upravljanje drugima? – Takvi ljudi u pravilu na kraju propadnu. Mi ne razmišljamo na taj način. Barem smo se tako izjasnili. Naravno, vidjet ćemo kako će se stvari razvijati nakon što se naprave procjene članica. Uglavnom, zasad smo složni da idemo u tom smjeru.

  • Tko sada kod vas donosi ključne odluke? – Senka Ramljak je prešla u hotelsku kuću pa sam sada ja direktor Jollyja. Ali vrlo se malo miješam u poslovanje. Ključne odluke donose menadžeri, a ja se samo na kraju s njima upoznam.

  • Znači, ne bojte se prepustiti uzde tvrtke? – Nemam takvih strahova. Da imam, ne bih se dizao u devet, deset sati ujutro i dolazio u tvrtku u podne.

  • Počeli ste kupovati neka građevinska zemljišta u Rogoznici. Okrećete li se prema građevini? – Kupili smo nekoliko tisuća kvadrata u Rogoznici, ali još nismo odlučili što ćemo tamo raditi. Vidjet ćemo. Širimo se polako ali sigurno. Nismo više u poziciji da moramo nešto riskirati i cilj nam je jedino zadržati i oplemeniti ono što smo dosad napravili. Malo smo se disperzirali u posljednje vrijeme, s trgovine na hotelijerstvo, a u budućnosti ćemo najviše prihoda imati od najma vlastitih prostora, kao što je primjerice Robna kuća u Šibeniku, trgovački centar u Vodicama… Već sam rekao da nam je cilj povući se iz operativnog dijela poslovanja i širiti se putem CBA.

  • Sigurno ipak imate u planu neku novu investiciju? – Imamo obiteljske projektante, obitelj Zani- nović koja projekira isključivo za nas i nadzire sve radove. I već sada imaju posla za šest, sedam godina unaprijed. Upravo rješavamo Robnu kuću, već na jesen krećemo s obnovom hotela Olimpija, zatim slijedi gradnja poslovnog centra u bivšem kinu Tesla… Upuštamo se u jednu po jednu investiciju, sada nam se više ne žuri.

  • Jeste li zadovoljni iskorakom u hotelijerstvo? – Zadovoljni smo utoliko što se hoteli nalaze na našem području. Ali hotelski biznis nije tako bajan. Iziskuje velika ulaganja, a povrat uloženoga jako dugo traje. Prema našim planovima, tek za šest godina ćemo ostvariti profit koji je u usporedbi s trgovinom smiješan.

  • Misliš li se još širiti u tom smjeru? – Teško. Planiramo samo rekonstruirati postojeći hotel na jesen. Renovirat ćemo sobe i zatvoren bazen. Od bazena planiramo napraviti polivalentni objekt, sportsku dvoranu i kongresni centar, što su preduvjeti da hotel može raditi cijelu godinu. Uz to, sagradit ćemo i wellness, unutarnji mali bazen, kao i noćni klub i sve ostale sadržaje potrebne hotelu s četiri zvjezdice. Sljedeće godine namjeravamo kompletno renovirati i srušiti sve stare plažne objekte i sagraditi nove, a ovih ćemo dana raspisati natječaj za taj dio.

  • Imali ste nekih problema u vezi s dobivanjem koncesije za plažu? – To nije bio problem. Ustvari, i jest i nije. Sve smo radili prema pravilima – utvrdili smo granicu pomorskog dobra, s time da smo se za to morali u korist države odreći 2.800 kvadrata vlastitog zemljišta. Nadamo se da ćemo na jesen dobiti koncesiju na 20 godina, što je preduvjet da bismo mogli ozbiljnije investirati u hotele. Ali znate kako je naša administracija spora. Međutim, mi svake godine produljujemo koncesiju, pa nam se toliko i ne žuri.

  • Zašto ste krenuli u posao s otkupom ambalaže? – Shvatili smo da bez toga nema budućnosti. I svi skeptici su se poslije s tim složili. Na početku je, razumljivo, bilo mnogo otpora, najprije nas, trgovaca, potom proizvođača, međutim, na kraju se to svima isplatilo. Slijedom toga, tražili smo i dobili koncesiju za prikupljanje primarnog otpada za Šibensko-kninsku i Splitsko-dalmatinsku županiju. Trenutačno pripremamo teren u poslovnoj zoni na Radoniću, gdje planiramo napraviti sabirni centar za pet ambalažu, aluminijsku, papir i staklenu ambalažu. Na početku nam se ambalaža dovozila iz Karlovca, Gospića, Imotskog, odasvud, jer nitko nije otkupljivao osim nas, dugo smo bili prvi u tom poslu.

  • Kako to da ste pali na drugo mjesto? – Bili smo prvi dok se opet naši prijatelji iz Konzuma nisu organizirali i, naravno, zahvaljujući svojoj veličini, prestigli nas.

  • U kojoj je mjeri to profitabilan posao? – Profitabilan je ako ga dobro organizirate. No, kao i svaki posao, i on pretpostavlja velika ulaganja.

  • Kada ste kupili dionice Jadranske banke i zašto? – Bilo je to, mislim, 1996. godine, kada smo intenzivno počeli raditi s Jadranskom bankom. Paralelno uz razvoj trgovine kupovali smo dionice jer smo vjerovali da će njihova vrijednost s vremenom rasti. I, evo, to se ostvarilo. Mislim da će one vrijediti i više od njihove sadašnje cijene. Žao mi je što prije nisam kupio i više dionica. U jednom trenutku, kad im je cijena bila 1.000 kuna, planirao sam uzeti još dionica, ali sam se, nažalost, predomislio. Sad sam mogao imati 30 posto banke, umjesto pet posto.

  • U posljednje vrijeme u Hrvatskoj vlada prava euforija ulaganja u dionice. Je li i vas ponijela? – Ne ulažem na burzi posljednjih godina. Ja sam kupovao dionice u vrijeme kada u to nitko nije vjerovao. To je bila euforija 90-ih – tada sam kupovao dionice svega što je nosilo predznak Croatia. Kupio sam tako dionice Croatia banke i dionice Croatia osiguranja. Nisam zaradio jedino na dionicama Croatia banke jer su naprosto nestale. Ali njih se i dalje ne odričem i nadam se da će se spor s državom koji se vodi na Upravnom sudu pozitivno završiti.

  • Često su vas ljutili napisi u novinama. Nakon jednog teksta čak ste izjavili da ćete prodati sve što imate? – Bilo je raznoraznih glupih napisa. Ovaj posljednji, prema kojemu Lepa Brena kupuje moj hotel, daleko je najgluplji. Ne mogu se ni s kim sastati a da odmah u nekim novinama ne izade tekst da sam nešto odlučio prodati.

  • Ipak, taj vas tekst nije toliko naljutio da biste ponovo obznanili odluku o tome da ćete sve rasprodati? – Ne, ne namjeravam prodati tvrtku. Naša poslovna filozofija nije prodaja, nego kupnja.

  • Koliko vam se isplatio ulaganje u ženski košarkaški klub? – To nije profitabilno ulaganje, a prema zakonu ne može ni biti. U vezi s klubom imam jednu uzrečicu: ‘Mi plaćamo da bismo se brinuli’. Kad bi svi bježali od takvih poteza, sporta ne bi bilo. Mislim da smo obvezni pomagati društveni život, a mi smo se opredijelili za žensku košarku. Trenutačno gradimo dvije sportske dvorane, jednu na Ražinama, a jednu ćemo podići uz hotel u Vodicama jer Šibenik nema dovoljno dvorana pa mladi uzrasti nemaju dobre termine, treniraju čak do ponoći.

  • U projekt dvorane na Ražinama idete s Gradom Šibenikom? – Ne, sami smo. Nismo naučeni ništa dijeliti.

  • Zar nije bilo riječi o projektu javno-privatnog partnerstva? – To još nije zaživjelo kod nas. Na to ćemo još morati pričekati.