KLASTE!

Jedna od najčešćih zabluda o klasterima jest da su prikladni samo za male tvrtke. Druga je zabluda da će klaster sam po sebi riješiti probleme koje je pojedinačna tvrtka imala do ulaska u njega, a treća da ulaskom u klaster počinje suradnja, a prestaje svaka konkurencija među tim tvrtkama.

Tvrtkama s kojima ste se do jučer svim snagama borili na tržištu sada morate potpuno otvoriti svoje poslovanje i dijeliti informacije, posao, dobit, gotovo sve. Mnogi će hrvatski poduzetnici, navikli na to da suvereno i samostalno vladaju svojom tvrtkom, nad ovom rečenicom protrljati oči i reći: Ne, ne, ne…

No, kada nakon prvotnog odbijanja done-davni izravni neprijatelj sjednu za stol, često shvate da među njima postoji znatna komplementarnost, pa time i prostor za postizanje uzajamne koristi.

Kada se osvijeste mnogostruke prednosti, tada klasteri, o kojima je riječ, postaju, kao što je to u zadnje vrijeme slučaj u Hrvatskoj, vrlo popularan termin i oblik udruživanja kompanija.

Iako su prednosti, pa i nužnost klasterizacije hrvatskoga gospodarstva, postale već opće mjesto, unutarnje funkcioniranje klastera, zamke, nužnost usklađivanja, otvaranja i otkrivanja stvari za koje bi najradije da ostanu neotkrivene i dalje domaće poduzetnike asocira na razgolićivanje pred punom kongresnom dvoranom.

Alfa i omega funkcioniranja klastera je povjerenje. Bez te ‘sitnice’ nikakvi napori ni iznutra ni izvana neće urodit plodom, jer će se partneri međusobno gledati s podozrenjem i razmišljati drži li netko figu u džepu. S tim se slaže i Marijan Kavran, pomoćnik direktora u HGK-ovom Sektoru za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo, koji napominje da u klasteru ništa ne smije biti nametnuto, ne smije biti previše ograda i restrikcija.

Poduzetnici, pogotovu mali, u tom slučaju klaster doživljavaju kao gubitak poslovne autonomije, pa nastaje ključni problem klasterizacije u svijetu, a pogotovo u europskim tranzicijskim zemljama, a to je nepovjerenje – pojašnjava Kavran te dodaje da se i Slovenija, koja je u klasterizaciju proteklih godina uložila milijune eura, susreće s nepovjerenjem članica klastera kao najvećom preprekom.

Klaster čine članice, a ne nekakva imaginarna institucija i samo o njihovoj aktivnosti ovisi uspjeh klastera, ističe Vladimir Kovačević, direktor Nacionalnog centra za klasteri pri HUP-u koji je uz tim klaster menadžera i voditelja projekata odgovoran za proces izgradnje pet klastera (Hrvatski klaster brodogradnje, Hrvatski klaster odjeće, Hrvatski automobilski klaster te Hrvatski klaster poljomehanizacije i Hrvatski klaster interijera, koji su u osnivanju).

Osim povjerenja, pretpostavke za uspjeh klastera su, prema njemu, klaster menadment neovisan o bilo kojoj članici klastera, dnevni nadzor i vođenje klaster menadžmenta od strane članica i specijalizirane institucije, komunikacija među članicama, osigurana sredstva za sufinanciranje projekta od strane članica, lokalne uprave, nadležnog ministarstva i fondova Europske unije u inicijalnim godinama izgradnje klastera.

Za uspjeh klastera presudna je (gotovo jednako kao povjerenje) i ujednačena kvaliteta koju tvrtke mogu ponuditi. Stoga je u klasterima jedan od prvih koraka standardizacija, odnosno uvođenje jednakog sustava upravljanja kvalitetom u sve članice klastera, jer se jedino na taj način može znati tko i što radi u svakom trenutku. U HUP-u je, kaže Kovačević, tako u svih pet klastera, odnosno više od 100 poduzeća članica u tijeku uvođenje sustava kvalitete u skladu sa zahtjevima međunarodne norme ISO 9001:2000. U sljedećoj fazi ide se i na uvođenje zajedničkoga informacijskog sustava.

Zasad je većina klastera u Hrvatskoj tek u početnoj fazi, u kojoj su odradili, u najboljem slučaju, tek dva-tri zajednička posla. Kad sve članice budu certificirane, kad odrade desetak zajedničkih poslova, kad izadu članice čija očekivanja u početnoj fazi nisu zadovoljena, klaster ulazi u stabilnu fazu. Prema europskim iskustvima, da klaster potpuno samostalno profunkcionira potrebno je od tri do pet godina.

Cilj nam je za nekoliko godina pronaći strateškog partnera za svaki klaster iz regije i EU kako bismo se pozicionirali kao klaster u EU podjeli rada i krenuli prema postizanju dugoročne konkurentnosti i održivosti na globalnoj razini – kaže Kovačević.

Domaća je teorija i istraživačka građa akademskih zajednica o klasterima vrlo skromna, pojašnjava Kavran te smatra da nema referentnih istraživanja.

Kao glavni izvor informacija služe strani konzultanti koji prenose iskustva zapadnih klastera, a to je ponekad jako teško, jer je nemoguće preslikati praksu zbog različitog okruženja. Zato postoje i mnoge nelogičnosti u osnovnim postavkama organizacije tipičnoga klastera – kaže Kavran.

Postoji razlika i u organizacijskoj formi, jer ponegdje je riječ samo o labavoj formi udruge, a negdje o tvrdoj organizaciji u obliku trgovačkog društva.

U Hrvatskoj se klaster često doživljava kao nešto jako čvrsto, kao organizacija koja prodaje proizvode, gdje se tvrtke asimiliraju itd., a praksa pokazuje da su odnosi vrlo često neformalni. Početnu inicijativu daju tvrtke lideri, koje uobičajeno imaju resurse za samostalno obavljanje cijeloga proizvodnog i trgovačkog procesa, ali uslijed globalizacije na tržištu osjećaju da treba učiniti…

Klasteri mogu nastajati na dva načina – spontano, odnosno odozdo (bottom-up), što stručnjaci smatraju najboljim mogućim načinom jer se na taj način tvrtke samoinicijativno udružuju. Koliko je takav princip učinkovit i poželjan najbolji govori primjer Silicijske doline. Drugi je način odozgo (top-down), karakterističan za tranzicije zemlje gdje poduzetnici rijetko sami smognu snage da se udružuju, pa im u tome pomažu i motiviraju ih država i druge institucije kao što je npr. HUP.

Pri formiranju klastera odozgo lakše je, smatraju stručnjaci, raditi s malim tvrtkama, jer su one u pravilu već specijalizirane, trećih sami odraduju od početka do kraja.

Ako se promatra struktura, u klasterima najčešće dominiraju male, pa srednje, a najmanje je velikih tvrtki. Druga je zabluda da će klaster sam po sebi riješiti probleme koje je pojedinačna tvrtka imala do ulaska u klaster, a treća da ulaskom u klaster počinje suradnja, a prestaje svaka konkurencija među tim tvrtkama.

Konkurencija postoji i unutar klastera, u smislu da se izabire najbolja ponuda ako ima više tvrtki iz iste djelatnosti, i izvan klastera, jer članice i dalje posluju samostalno na tržištu – kaže Gordan Krpanec, klaster menadžer Hrvatskoga klastera brodogradnje pri HUP-u, u kojem je 28 tvrtki, od kojih su veće Tericrotek, Croatia pumpe i Željezara Sisak-Remont Caprag.

Klaster menadžer, inače, ima ulogu svojevršnog medijatora koji komunicira sa svim članicama i pokušava uskladiti njihove interese. Njegov primarni zadatak nije pronalaženje poslova za klaster, iako i to može ra- čine tvrtke, može biti njeno iskustvo u odnosu na predmet natječaja.

Lider može biti i mala tvrtka ako je osigurala posao, ali se ide za tim da poslove vode veće tvrtke koje imaju kontakt s tržištem, reference, bonitet itd. – kaže Kovačević.

Također, u sve poslove ne moraju biti nužno uključene sve članice klastera. Načelno je pravilo da se sudjelovanje u određenom poslu nudi prvo članicama klastera, ali ako one nemaju dovoljno kapaciteta ili im je cijena veća, tvrtka koja je došla do posla može za partnera uzeti tvrtku izvan klastera.

U prvoj fazi izgradnje klastera ne postoji obveza da tvrtka obavještava druge članice kad pronade neku poslovnu priliku na tržištu, s obzirom da se postupno, rastom povjerenja, kroz različite pravne forme povećava i stupanj formalizacije odnosa članica, pa će u naprednijoj fazi izgradnje klastera takva klauzula sigurno biti ugrađena u ugovor ili statut – pojasnio je Kovačević.

Polazna je točka potpuna transparentnost svih članica jer, kako ističe Krpanec, nema suradnje dok se tvrtke prvo potpuno ne ogole. U tu su svrhu u HUP-u prvo napravili usporedu analizu upravljanja kvalitetom u svim tvrtkama, a potom i analizu financijskih pokazatelja i rezultate poslali svim članicama. Nakon toga, na red je došlo kre- ranje zajedničke vizije i misije klastera, odnosno određivanje onoga što klaster želi raditi za pet ili deset godina.

Klaster funkcionira tako da se osnovne stvari u vezi politike odlučivanja, raspodjele poslova, rizika, dobiti te…