Doajen hrvatske kazališne avangarde Damir Bartol Indoš prizveo je ovo djelo u sklopu ovogodišnjeg Eurokaza posvećenog temi Tita. No, projekt nastavlja svoj samostalni život. Prostor nekadašnjega Međunarodnoga studentskog kluba prijateljstva u SC-u postao je poprištem kazališne izvedbe koja problematizira domaće reperkusije pokreta nesvrstanih i njegove ideologije upravo kroz konkretno činjenice i obrise događaja onoga društvenoga idiličnog ‘druženja s prezrenima na svijetu’. Doajen hrvatske kazališne avangarde Damir Bartol Indoš, tranzist po identitetu, pobunjenik prema određenju praznica je ovo djelo u sklopu ovogodišnjeg, 21. Eurokaza posvećenog temi Tita.
No, projekt je to koji nastavlja samostalan prikazivačko-izvedbeni život, iako je tematikom inicijalno vezan uz naručiteljski karakter festivala, premda opet Indoševa kazalište jest političko kazalište po sebi, odnosno pobunjeničko. Indošev pak izvođački materijal gradi jedan pomalo zaboravljen i zanemaren scenski modus iščekivanja, ali u odnosu naspram fizičkog okoliša izvedbenog prostora, koji SC-ove posjetitelje i projekte već tradicionalno obogaćuje prometnom željezničkom prugom koji pak to tradicionalno ignoriraju, prema čemu Indoš zauzima pobunjenički stav.
To Zeleno, zeleno čini ozbiljnom site-specific predstavom što autor opet razrađuje, odnosno raščlanjuje uporabom scenografije i kulisa čija tipologija naznačuje simulaciju jednog site-specific produkta – a takav je proizvoljan site-specific odnos uostalom njegovao i Tito prema narodima na ovim prostorima. Dramaturgija predstave je filmska teoretičarka i glumica Tanja Vrvilo, Indoševa stalna suradnica u nekoliko posljednjih projekata.
