Ne sviđa mi se imidž današnjih menadžera

Vedran Šupuković, član Uprave Tehničko-remontnog centra Zagreb iz Sesveta koji je prije godinu dana došao unaprijediti poslovanje tvrtke koja se bavi prodajom rabljenih vozila, klasičan je primjer ozbiljnog i ambicioznog menadžera bez dlake na jeziku. Ipak, odmah naglašava da sebe ne voli uklapati u stereotipe o hrvatskim menadžerima bez trenutka slobodnog vremena.

• Mnogo je pretencioznih menadžera, plaćenih više nego što zaslužuju. Ne sviđa mi se percepcija menadžera za koju je dovoljno da odjene odijelo i kravatu i odete na nekakav događaj. To nije moja percepcija menadžmenta. Dobar je menadžer onaj kojemu to vlasnik može reći nakon što pogleda rezultate poslovanja – objašnjava Vedran Šupuković.

U proteklih osam mjeseci Šupukovićev je raspored u radnome tjednu bio zgusnut jer je trebalo kadrovski restrukturirati tvrtku, uspostaviti novu organizaciju službi, revidirati troškove i postaviti nove poslovne planove.

• Bavio sam se svime što je u ovom trenutku važno za tvrtku. Prije nego što sam došao u nju, napravio sam plan razvoja za srednjoročno razdoblje, u kojem sam naveo kako treba organizirati službe, naglasio da treba pronaći stratešku banku i uvesti nove prodajne aktivnosti – ističe.

Za njega bi se moglo reći da su inovativnost i znanje osnovni kapital kojim raspolaže, a prema započetim poslovnim pothvatima moglo bi se zaključiti da je menadžer koji stvara dodanu vrijednost. Otkad je došao na sadašnju poziciju, zajedno s marketinškim odjelom pokrenuo je časopis s ponuđom automobila koji se na raškrižjima dijeli vozačima. S prodajnim odjelom utvrdio je različite prodajne akcije i načine rada, a u strateškom smislu u planu ima projekte kao što je otvaranje salona na novoj zagrebačkoj adresi, te dva projekta vezana uz širenje poslovanja u regiju.

U razgovorima i pregovorima s poslovnim partnerima i klijentima, kaže, najvažniji je samouvjerjen i uvjerljiv nastup koji proizlazi iz znanja i poznavanja stručne problematike, dok je za dobar sastanak bitno da bude kratak i egzaktan.

• Ne volim duge sastanke i lamentiranje o poslu po nekoliko sati koji ne vode ničemu, a koje vole ljudi našega mentaliteta.

• Koristite li se u poslu bežičnim internetom? Jeste li zadovoljni njegovom pokrivenošću? – Imam laptop i karticu, ali bežični internet malo upotrebljavam za povezivanje sa serverom tvrtke i pretraživanje interneta. No, istina je da unutar Hrvatske, gdje god sam bio s laptopom i bežičnom PC karticom, pokrivenost mrežom i signal su bili dobri.

• Nosite li laptop na godišnji odmor? – Ne, na odmor nosim samo mobitel.

• Je li vam službeni mobitel zvonio i na godišnjem odmoru? – Ovaj put ne toliko često.

• Događa li se da mobitelom rješavate neki iznenadni poslovni problem? – Naravno, a posebno kad se pojavljuje problem za čije rješenje zaposlenici nisu ovlašteni, a ja sam izvan tvrtke. Tada je mobitel dragocjen uređaj, jer me tako odmah mogu obavijestiti o čemu je riječ. No, kada se radi o ozbiljnim pregovorima, pristaša sam poslovnih sastanaka ‘oči u oči’.

• Koliko primiti poziva putem mobitela na dan? – Mnogo, katkad i pedeset.