Mogu neće povjerovati, ali povijest libertarijanske ekonomije može biti očaravajuća, a u svakom slučaju iznimno zanimljiva, pogotovo ona koja smatra herojem čovjeka koji je ‘držao da je univerzalna pismenost promašen cilj, s obzirom na to da veći na ljudi s tim ne može ništa korisno napraviti’. No, Brian Doherty pozna vrijednost svog materijala i zna kako ga plasirati.
Nije teško rugati se pokretu koji među svojim pristašima ima ljude koji vjeruju da čovjek koji pada s nebodera i primi se za koj je za zastavu krši vlasnička prava njegovog vlasnika. No, jednako je lako i cijeniti čistoću vizije libertarijanaca. Njezini najpovoljniji zagovornici iskreno vjeruju da će vlast libertarijanski inspirirana i sazdana oko prava pojedinca služiti svima. Doherty, urednik u časopisu Reason, poznaje taj svijet toliko dobro da se može rugati (nježno), ali i cijeniti ga (umjereno).
Knjiga se vrti oko pet središnjih osoba. Riječ je o austrijskim ekonomistima Ludwigu von Misesu i Friedrichu Hayeku, koji su razvili središnje ideje libertarijanstva; njihovom američkom nasljedniku Miltonu Friedmanu; slobodoumnom anarho-obadu Murrayu Rothbardu, koji je nekako pomirio suradnju s Adlajem Stevensonom i uvjereni da je svako oporezivanje kralja; i naravno, Ayn Rand.
