Barbićeve promjene zakona

Proteklih godinu i pol hrvatsko trgovačko pravo obilježila je polemika premijera Ive Sanadera i njegove vlade s poslodavcima i stručnjacima o ministrima i ulozi članova nadzornih odbora u dioničkim društvima. Uzalud su stručnjaci i poslodavci dokazivali da ministri ne bi trebali biti i članovi nadzornih odbora pojedinih dioničkih društava. Premijer i Vlada unatoč argumentima i aferama nisu odustajali od toga da ministri i nadalje ostanu sjediti u nadzornim odborima.

Značajka inteligentnih je, međutim, da se znaju snaći i djelovati i u nepovoljnim okolnostima. Umjesto iscrpljivanja u beskrajnim raspravama, grupa stručnjaka na čelu s autorom Zakona Jakšom Barbićem, najnovijim prijedlogom izmjena Zakona o trgovačkim društvima predložila je da dionička društva više ne moraju zakonski obvezno imati nadzorne odbore, pa tako nadzorni odbori gube na važnosti i postaje manje važno tko sjedi u njima.

Najnovijim izmjenama Zakona o trgovačkim društvima predloženo je da dionička društva sama mogu birati (odrediti svojim statutom) hoće li imati nadzorni odbor i upravu ili jedinstven upravni odbor (board direktora). Može se očekivati da će većina dioničkih društava, osobito onih koja nisu u vlasništvu države, iskoristiti mogućnost izbora i opredijeliti se za jednostavnije i efikasnije upravljanje s jedinstvenim upravnim odborom (boardom direktora) umjesto dosadašnjega kompliciranijeg dvojnjeg upravljanja s nadzornim odborom i upravom.

Ukidanjem obveznosti nadzornih odbora svim dioničkim društvima omogućeno je da se na legalan (ili, bolje rečeno, način riješe nadzornih odbora i onih koje se u te odbore moralo imenovati zbog ‘reprezentativnih’, a ne poslovodnih razloga. Članovi boarda, doduše, mogu biti i vanjski suradnici, odnosno ne moraju biti zaposlenici dioničkoga društva. Razumljivo, u board mogu biti imenovani i ministri, ali samo kao predsjednici ili njegovi članovi, jer bilo bi neobično da ministri budu članovi boarda kao izvršni direktori. A to opet znači da ministri više ne mogu ‘zbog zauzetosti’ biti odsutni i neinformirani kao što su to dosad mogli biti u nadzornim odborima.

Vlada je 23. kolovoza prihvatila predložene izmjene Zakona o trgovačkim društvima i uputila ih Saboru na prihvaćanje. Ministri začudo na taj prijedlog nisu imali primjedbi, pa ni na odredbe o mogućnosti upravljanja boardom umjesto nadzornim odborima i upravom. Primjedbi možda nije bilo zbog obrazloženja u kojemu se jednostavno kaže da tu promjenu treba prihvatiti radi usklađivanja sa stečevinama prava EU.

Zanimljivo je da se prijedlog o nedavno osnovanih ‘večernjih škola’ za članove nadzornih odbora prilagođavati svoje nastavne programe za obrazovanje članova boarda. Pretpostavlja se da će iz dosadašnjih programa ispasti osposobljavanje za čitanje bilanci, jer trebalo bi se podrazumijevati da kandidati za board to već otprije provjereno znaju.

Od važnijih promjena u Zakonu o trgovačkim društvima valja svakako spomenuti ukidanje vrijednosnih papira (dionica) koje umjesto na ime glase na donositelja. U obrazloženju se naglašava da je to promijenjeno na zahtjev međunarodne zajednice zbog borbe protiv pranja novca. Komentar prijedloga o uklanjanju iz zakona dionica koje glase na donositelja bio bi: dosad ‘tko je jamio, jamio je’, a dosad ćemo poštano. Ako je suditi prema onome što (ni)je dosad otkrivao Ured za suzbijanje pranja novca, u Hrvatskoj pranja novca gotovo i nema. Prema logici onih koji dokazuju da u hrvatskom pravosuđu stanje i nije tako loše kao što se u medijima prikazuje jer nema mnogo sudski dokazanoga pravosudnoga kriminala, u Hrvatskoj nema ni pranja novca. Jedini je problem naći nekoga tko će u sve to ozbiljno povjerovati.

Prema (do)sadašnjem Zakonu o trgovačkim društvima sudsko tužba radi utvrđivanja ništa odluke glavne skupštine rezultirala je automatskim (privremenim) zaustavljanjem upisa sporne odluke u registar, a time i stopiranjem njezine provedbe. To je nerijetko dovelo do blokade dioničkoga društva. U praksi se pokazalo da nadglasani dioničari pribjegavaju sudskim tužbama osporavanja odluke glavne skupštine radi ‘kupovanja vremena’ i u situacijama kad tužba nije osnovana.

Kako bi se onemogućilo blokadu dioničkih društava tužbama za poništenje odluka glavne skupštine, u izmjenama Zakona o trgovačkim društvima predloženo je da sud može dopustiti upis u registar odluke unatoč tužbi radi utvrđivanja njezine ništanosti. Takvu bi odluku sud mogao donijeti, prema predloženim izmjenama, kad tužba nije dopuštena ili je očigledno neosnovana ili se pokaže potrebno da odluka glavne skupštine odmah djeluje kako bi se uklonila ozbiljna šteta. Činjenice na osnovi kojih sud unatoč tužbi može dopustiti upis u registar moraju se učiniti samo vjerojatnima, a ne moraju se u sudskom postupku i dokazati.

Doda li se tim ‘novostima’ još i izvlačenje manjinskih dioničara od većinskog na osnovi odluke Ustavnoga suda (tzv. squiz out), očito je trend poboljšavanja efikasnosti rada dioničkih društava jednosmjernih, smanjivanjem prava manjinskih i razmjernim povećavanjem prava većinskih dioničara.

Predloženim izmjenama preciznije nego dosad propisuju se sadržaj i obveza objave godišnjih izvješća o stanju društva. Isto se propisuje i također predloženim zakonom o računovodstvu. U predloženim izmjenama Zakona o trgovačkim društvima polazi se od zahtjeva Četvrte i Sedme direktive Vijeća EU o sadržaju i obveznom objavljivanju izvješća o stanju društva, a u predloženom se Zakonu o računovodstvu obveza objavljivanja nastoji izigrati.

Člankom 20. novopredloženog zakona o računovodstvu propisano je da su poduzetnici dužni svoje poslovne rezultate ‘dostaviti Fini radi javne objave u Registru godišnjih financijskih izvještaja’. A u članku 24. istoga zakonskog teksta propisuje se da se ‘javno objavljeni podaci iz registra ne smiju javno objavljivati’?

Apsurdna tajnovitost glede poslovnog izvještavanja ne čudi u zemlji u kojoj porezni obveznik ne plaća porez na dobit zbog toga što dobit navodno nije ostvario, a istodobno ondje gdje mu to zatreba iskazuje da je poslovao s dobitkom (primjerice, računovodstvene igrice s amortizacijom).

Predloženim izmjenama Zakona o trgovačkim društvima preciziraju se odredbe o rezervama društava kapitala koje dosad nisu bile određene Zakonom o računovodstvu. Istodobno se u obrazloženju teksta prijedloga izmjena Zakona o trgovačkim društvima posebnom napomenom ispričava što nema svih potrebnih odredbi u predloženom zakonskom tekstu:

‘Kako Hrvatska ima posebni zakon o računovodstvu, ovim zakonom nisu u hrvatski pravni sustav unesene odredbe onih propisa EU kojima se uređuje materija računovodstva, osim onoga što je na tom području uređuje Drugom direktivom o kapitalu koja se odnosi na dioničko društvo i na pravni režim rezervi u društvima kapitala. Zbog toga u pripremi novog zakona o računovodstvu treba uzeti u obzir ono što je na tom području uređeno ovim zakonom jer je na tom području provedeno usklađenje sa smjernicama EU’.

Nagradno pitanje glasi: jesu li predlagači novog zakona o računovodstvu uzeli u obzir sve što je glede rezervi u društvima kapitala propisano predloženim izmjenama Zakona o trgovačkim društvima?

I, naposljetku, predloženim izmjenama Zakona o trgovačkim društvima ispravlja se niz redakcijskih pogrešaka do kojih je u Zakonu o trgovačkim društvima došlo dosadašnjim izmjenama (zbog odluke Ustavnog suda 1999. i opsežnijih izmjena iz 2003. godine).