Sandi Šola najmladi je predsjednik Uprave jedne banke, Karovačke, koja je u posljednje vrijeme zaokupila pozornost jer je dala jamstvo za Chemodermova ulaganja u KIM. Spornim se pokazao Chemodermov zalog, u kojem su uz nekretnine bile i KIM-ove dionice, zbog čega je natječaj i poništen. Šola ni danas ne vidi ništa neobično ni sporno u tome da se u zalog daju dionice. Karovačka banka znatno je izložena riziku zbog plasmana novca KIM-u i u interesu joj je da se situacija u toj mljekarskoj tvrtki što prije riješi. Zato Šola i najavljuje mogućnost potpore nekoj tvrtki u sljedećem natječaju, a odbacuje svaku mogućnost pokretanja ovrhe nad KIM-om.
-
Možete li objasniti ulogu banke u slučaju KIM-a i kako je sagledavate danas, nakon što Chemodermu nije odobren ulazak u tu tvrtku? – Uloga banke u privatizaciji KIM-a temeljila se na podupiranju prezentiranoga poslovnog plana restrukturiranja uz pomoć znatnih ulaganja. Posao koji smo napravili za Chemoderm uobičajen je posao banke, dakle, davanje bankovnoga jamstva. Dobili smo adekvatne instrumente osiguranja; klijent je dao vlastitu imovinu kao zalog, a u zalog smo tražili i dionice, uza suglasnost HFP-a, što nije prihvaćeno, i u tome ne vidimo ništa sporno. Kad je riječ o ponudi, Chemodermova je bila najbolja u odnosu na ostale dvije: s obzirom na ulaganja 50 je posto veća od druge najbolje.
-
Ipak, Chemoderm nema toliko referencija da bi bankari mogli olako odobriti imovinu kao zalog. – Prije svega, naša se procjena temeljila na tome u kojoj je to mjeri, u cjelini, dobar posao za banku i imamo li adekvatne instrumente osiguranja. Uz gore navedeno, imali smo i motiv da nakon šest propalih natječaja za prodaju KIM dobijemo vlasnika. U tom se trenutku činilo da će Chemoderm biti jedini ponuđač. Uvjetno rečeno, nama je svejedno tko je vlasnik ili kako se on zove, samo je važno da ima financijsku sposobnost iznijeti cijeli projekt restrukturniranja. Isključivo smo zato podržali Šimića. A promet njegova Chemodera nekoliko je milijuna kuna, a ne tisuća, kao što se prikazuje u javnosti.
-
Koliko ste izloženi riziku zbog plasmana KIM-u? – Možemo samo reći da smo najveći vjerojatno u KIM-u i bili smo mu financijski oslonac u najtežim vremenima.
-
Hoće li u najgorem scenariju banka pokrenuti ovrhu nad tom tvrtkom? – Neće. Tvrđka radi, nije blokirana, radnici primaju plaću, a gubitak nije veći od vrijednosti kapitala. Dok se god u njoj radi i postoji šansa restrukturniranja, stečaj nije rješenje.
-
No da vi preuzmete upravljanje KIM-om, možda biste u njemu povukli bolje poteze od države. – Zasigurno bismo. U tom bismo slučaju angažirali stručni tim. Uostalom, i Šimić je bio spreman iskoristiti naše savjete, a zbog velike izloženosti tražili bismo i mjesto u Nadzornom odboru KIM-a. Bili bismo svakodnevica toga društva. Zato se i pitam odakle toliko interes javnosti za to što će nam Chemoderm dati kao osiguranje i koji je uopće problem u aferi zato što bi ga kupio Šimić. Pogledamo li devedesete, frustracije na tu temu nastale su zato što su poduzeća propadala zbog slabog vođenja ili su zbog povezanosti dovedena u stečaj, a ne zato što su dionice bile založene. Kupnja dionica uz njihovo zalaganje banci je normalna pojava svagdje u svijetu, gdje se svakoga dana milijardama dolara financira kupnja poduzeća. U našem slučaju imali bismo odnos banka – klijent u kojemu bi se obećani novac za KIM dao državi i jamčili bismo ulaganja. Cijelu se aferu nepotrebno isprovociralo, što, nažalost, KIM-u stvara dodatne probleme i štetu.
-
Sada, kad je privatizacija propala, a odabir novoga vlasnika treba pričekati, što dalje s KIM-om? Hoćete li ga podupirati i do sljedećeg natječaja? – Da, podupirat ćemo ga iako je sada važnije pitanje stanja u samoj tvrtki. Želimo što više pomoći i priželjkujemo što skoriju privatizaciju, da napokon netko uđe sa svježim novcem kako bi se uložilo u proizvodnju, tehnologiju, kadar…
-
Znači li to i da ste spremni pratiti ponuđača koji bi se javio na novi natječaj? – Nemamo se namjeru uključivati u privatizacijski proces. Nitko nije kontaktirao s nama radi novog natječaja, a hoćemo li se uključiti, to, naravno, ovisi o potencijalnom klijentu i kakav će nam plan restrukturniranja prikazati, odnosno koje će nam instrumente osiguranja ponuditi. Bude li sve navedeno zadovoljilo naše zahtjeve, možda i izdamo potrebna jamstva.
-
Bilo je nagađanja da, podupirući Šimića, zapravo imate vlastiti cilj – daljnju preprodaju KIM-a za bolju cijenu. – Takve tvrdnje ne stoje i zlonamjerno ih prisiraju ponuđači koji nisu izabrani, a imali su priliku dati bolje ponude. Nismo ga imali na-mjeru kupiti ni izravno ni neizravno ili, pak, za nekoga trećeg. Jedini nam je cilj ozdraviti KIM jer će tako i banka imati koristi u poslovanju, a ujedno i osigurati bolji položaj zbog izloženosti.
