Od izbjeglištva do prve tvornice

Poznat je kao osoba čija je dana riječ zakon, a jednostavnim načinom života ne izdvaja se od većine ljudi. Ali grupacija Cheung Kong koju je stvorio ‘teška’ je nevjerojatnih 100 milijardi dolara, a Li Ka-shingova imovina procjenjuje se na 24 milijarde dolara.

Li Ka-shing je u Hong Kongu poznatiji kao Superman, i to zbog basnoslovnog bogatstva, ali i diverzificiranog poslovanja svoga konglomerata. Njegova grupacija Cheung Kong ima udjele u bankarstvu, građevini, nekretninama, plastici, mobilnoj telefoniji, satelitskoj televiziji, proizvodnji cementa, supermarketima i apotekama, hotelima, domaćem javnom prijevozu, aerodromima, lukama, prijevozu, električnoj energiji, proizvodnji čelika i znanosti. Tvrtke u njegovu vlasništvu čine 12 posto tržišne kapitalizacije burze u Hong Kongu, a Li je još 2000. proglašen najmoćnijim čovjekom Azije.

Osoba je to velike političke i ekonomske moći – s kineskim predsjednikom Jiang Zeminom i premijerom Zhu Rongijjem, primjerice, pregovara bez posrednika. Bio je i savjetnik pokojnom Deng Xiaopingu tijekom kinesko-britanskih pregovora koji su 1984. doveli do potpisivanja zajedničke deklaracije o budućnosti Hong Konga, a bio je i u odboru koji je sastavio Ustav Hong Konga nakon pripajanja Kini. O ekonomskoj moći najbolje govori strah Amerikanaca od toga skromnog Kineza koji je u jednom trenutku kontrolirao luke na oba kraja Panamskog kanala. Američki političari požalili su se i predsjedniku SAD-a smatrajući da je Li Ka-shing sigurnosna prijetnja.

Li Ka-shing rođen je u Chaozhou u kineskoj provinciji Guangdongu 1928. Iako mu je otac bio ravnatelj osnovne škole, Li nikad nije završio ni srednju školu. U ratnim je previranjima obitelj 1940. pobjegla bogatom ujaku u Hong Kong. Otac mu je umro od tuberkuloze kad je Li bio 12-godišnjak, ostavivši njega i obitelj u nemilosti okrutnog rodaka. Arogancija i bahatost kojim je ujak dokazivao da je bolji od njih potaknuli su u njemu odlučnost da stvori dovoljno materijalnog bogatstva za sebe i svoju obitelj.

Zaposlio se u tvornici plastike, u kojoj radio 16 sati na dan. No već 1949. otvara vlastitu tvornicu plastičnih proizvoda koristeći se kao početnim kapitalom pozajmicom od prijatelja i obitelji te kontaktima koje je uspostavio tijekom devet godina rada kod prijašnjega poslodavca. Prateći strane ekonomske časopise koji su tih pedesetih godina govorili o velikom procvatu Zapada, Li je shvatio da je upravo to tržište na koje može plasirati plastično cvijeće po niskim cijenama uz visoku kvalitetu. Pojeto je Europu da bi naučio kako se miješaju boje s plastikom koje cvijeće daju prirodniji izgled. Povratkom u Hong Kong svoju je tvornicu opskrboio novim strojevima i zaposlio najbolje tehničare koje se moglo naći. Tjednima se pripremio za posjet prvoga velikog kupca, koji je, zavidljen kvalitetom i organizacijom, ranošću Lijeve tvornice, naručio poveću količinu plastičnoga cvijeća. Tijekom 50-ih postao je najveći dobavljač plastičnoga cvijeća u Aziji i na toj grobnoj dekoraciji zaradio je pravo bogatstvo. Svoju je tvrtku nazvao Cheung Kong Industries, prema rijeci Cheung Kong, poznatoj i kao Yangtze, najdužoj kineskoj rijeci. Ime je bilo simbolika za snagu i veličinu, ali i sposobnost suradnje da bi se nasralo još više.

Kad su ga poslije pitali smatra li da je imao sreće u životu postati tako bogatim, odgovorio je: ‘Nema to veze sa srećom. Radio sam mnogo i mnogo se odricao da bih ostvario svoje ciljeve.’

Previsoki najam za tvornicu plastike Li je 1958. odlučio dokinuti gradnjom svoje tvornice. Kupnja zemljišta za nove pogone dala mu je ideju za novi biznis – zemljišta i građevinu. Njegov talent dobre procjene, odnosno nos za prilike, došao je do izražaja potkraj 60-ih godina. Tih godina Kina itekako osjeća negativne posljedice svoje kulturne revolucije. Nemiri i siromaštvo nagnali su mnoge na bijeg u Hong Kong. Zbog rizika kupnje cijena zemljišta u Kini spustila se na vrlo niske vrijednosti. Međutim, Li je vjerovao da će politička kriza biti privremena i da će cijene zemljišta s vremenom rasti. Zato je za vrlo mali novac pokupovao neke od najvrijednijih kineskih parcela.

Šezdesetih je Cheung Kong pretvorio u tvrtku za gradnju i kupnju nekretnina i zemljišta. Da bi namaknuo novac za nove projekte a da ne ulazi u kredite, Li je sklapao suradnju s vlasnicima zemljišta i unaprijed je prodavao stanove svojim prijateljima i kolegama. Tako njegova tvrtka nije ulazila u veće dugove, ali i daljnu trgovinu opijatima. Potkraj 19. stoljeća prestali su trgovati opijatima i počeli proizvoditi šećer, tekstil, ali i baviti se građevinskim radovima. Zahvaljujući njima, Hong Kong je postao jedan od najvećih međunarodnih poslovnih centara svijeta.

Koliko je Li bio uporan u ostvarenju svojeg cilja, govori i podatak da je već 1980. neprijateljskim preuzimanjem gotovo postao vlasnikom Jardine Mathesona. Svoju je tvrtku već 1971. pretvorio u dioničko društvo stvorivši dodatni kapital Cheung Kong Holdingsu, tvrtki koju je osnovala njegova supruga. Jardine Matheson se u panici poslužio trikom prodaje vlasničkoga paketa britanske obitelji Keswick i preselio sjedište na Bermude nadajući se povratku u Hong Kong nakon 1999. Međutim, već je tada bilo jasno da je Li postao najveći građevinski poduzetnik na otoku jer je pobjeđivao Jardine Matheson u svim važnijim poslovnim projektima.

Tražeći zelene poslovne pašnjake Li je krenuo u daljnje osvajanje nekad moćnih britanskih hongova, tj. trgovačkih tvrtki. Hutchison Whampoa nastao je spajanjem Hutchison Internationala, osnovanog 1880., i Whampoa Docka, jedne od prvih registriranih kompanija u Hong Kongu, osnovane davne 1861. godine. Već je 1979. Li kupio 23 posto udjela od Hongkong&Shangai banke i tako postao prvi Kinez koji je kontrolirao jedan od britanskih stupova hongkonške ekonomije.

Tijekom godina kupovao je sve veći udjel u Hutchison Whampoi i koristio se tvrtkom da bi diverzificirao poslovanje. Najveći je dio njegova poslovanja ulaganje u kontejnerske luke širom svijeta, uključujući Hong Kong, Kinu, Rotterdam, Panamu, Bahame i mnoge zemlje u razvoju. Danas njegova tvrtka drži 12 posto svjetskog vlasništva nad kontejnerskim lukama. Tijekom 80-ih kupio je 33 posto udjela u tvrtki za proizvodnju električne energije Hongkong Electric Holdingsu. Počeo se i širiti izvan Azije, i to u Kanadu, investirajući u Canadian Imperial Bank of Commerce i naftnu industriju kroz Husky Oil. Već 1985. osnovao je Hutchison Telecommunications postavši tako najvećim mobilnim operaterom u Aziji. Izgradio je i tvrtku u Europi, Orange PCS, koju je 1999. prodao Mannesmannu za 15 milijardi dolara gotovine i dionica.

Kroz Grupu A. S. Watson, Hutchisonovu podružnicu, ušao je i u trgovinski biznis s više od 6.800 trgovina na malo širom Azije. U svojem portfelju A. S. Watson ima i ljekarne, drogerije, restorane, butike visoke mode te luksuzne kulinarske restorane. ASW je također najveći proizvođač vode i pića u Hong Kongu, a voda Watson najprodavanija je marka na otoku.

Dvije glavne kompanije Cheung Kong i Hutchison Whampoa povezane su međusobnim vlasničkim udjelima. Cheung Kong Holdings ima 49,9 posto Hutchisona, a ta tvrtka ima 85 posto Cheung Kong Infrastructurea. Sveukupno imaju gotovo 220.000 zaposlenih u 55 zemalja svijeta, a podaci s Hongkonške burze pokazuju da 12 posto ukupne tržišne kapitalizacije pripada upravo grupaciji Cheung Kong. Tržišna kapitalizacija tvrtke je nevjerojatnih 100 milijardi dolara, a sâm Li Ka-shing ‘težak’ je 24 milijarde dolara.

Uspješna kupnja različitih biznisa donijela je Liu nadimak Superman. Međutim, njegov najveći talent nije samo kupnja nego i prodaja različitih biznisa, koja mu donosi gotovo 100 posto zarade. Li uživa u stvaranju novih biznisa i prodavanju za astronomske profite. Tako je prodajom udjela u mobilnoj kompaniji Orange zaradio 15,12 milijardi dolara profita, a 2006. prodao je 20 posto Hutchisonova biznisa u lukama singapurskom rivalu PSA-u Corp., zaradiši pritom 3,12 milijardi profita. Nedavno je Vodafoneu prodao 67 posto udjela u indijskom Hutchison Essaru, kompaniji za mobilnu telefoniju, zaradiši devet milijardi dolara.

Međutim, uz Li Ka-shinga vezane su i mnoge kontroverzije. Poznata je afera iz 1986., kad je proglašen prvom osobom u Hong Kongu koja je povlaštenim informacijama zaradila na prodaji dionica. Tada još takve operacije nisu bile nezakonite. Inače, predbacuje mu se netransparentnost u kupnji ponovno vraćanje staroga, ali novi je naziv do danas još na snazi.

Oni koji poznaju Li Ka-shinga, kažu da je vrlo jednostavan, skroman čovjek koji živi u skladu s tradicionalnim načelima stare Kine. Plaća koju dobiva ista je kao i njegovih neizvrsnih direktora, 15.000 dolara na godinu. Njegovo bogatstvo čine osobna ulaganja u nekretnine širom Hong Konga, ali i Singapura te Kanade. U Vancouveru obnavlja područje Yaletown i gradi urbane vile. Bio je najveći je dioničar kanadske banke Canadian Imperial Bank of Commercea, ali je udjel prodao 2005. i novac stavio u zakladu. Isto tako, najveći je dioničar u energetskom kanadskom divu Husky Energyju. Naravno, posjeduje i većinske pakete Grupe Cheung Kong, u kojoj je i izvršni direktor.

Iako je još poslovno aktivan, sve veću ulogu u kompaniji preuzimaju njegovi sinovi Victor Li i Richard Li. Victor Li smatra se nasljednikom konglomerata i već sada vodi energetski dio kompanije, a i potpredsjednik je grupacije. Richard Li ima vlastitu tvrtku Pacific Century CyberWorks, koja ulaže u internetske kompanije i mobilnu tehnologiju. Obojica su kanadski državljanin, a Victor Li postao je poznat po neuspješnom preuzimanju posrtnog avioaprijevoznika Air Canade. Pregovori o kupnji propali su jer sindikati nisu pristali na promjenu plaća i mirovinskih fondova.

Starijeg sina Victora Liha 1996. je oteo kriminalac Cheung Chi Keung. Li nije obavještavao policiju, nego je isplatio gotovo 220 milijuna dolara otkupnine. Cheung je oteo i hongkonškog milijardera Waltera Kwoka, a dolijao je skrivajući se u Kini. Ošuđen je na smrtnu kaznu i pogubljen u zloglasnom zatvoru Guangzhou.