Iako ne vjerujemo da sadašnje oscilacije na kapitalnim tržištima mogu izazvati svjetsku krizu mora se biti krajnje oprezan. Današnji je svijet toliko povezan i umrežen da ne postoje lokalni problemi i lokalne krize. Svaka ozbiljnija lokalna kriza može prerasti u veliki požar.
Nakon ukiđanja konvertibilnosti dolara, u ranim sedamdesetima prošlog stoljeća, svjetska se ekonomija, prema riječima Petera Druckera, ‘rascije-pila’ na realnu, koju čine proizvodnja, potrošnja, izvoz, uvoz, i na ekonomiju simbola, koju čine novac, kredit, vrijednosnice, opcije, derivati. Odat potonja dinamičnije raste od realne ekonomije i taj se jaz kontinuirano produžuje. Da bi se shvatilo o kakvu je neskladu riječi ističemo da godišnji svjetski izvoz i uvoz predstavljaju nešto više od desetak tisuća milijardi dolara, dok se simbolična ekonomija izražava stotinama tisuća milijardi dolara. Stvorila se obrnuta piramida u kojoj oštru osnovicu predstavlja realna ekonomija, a njezina je nadgradnja nezgrapna masa ekonomije simbola. Zahvaljujući takvom ‘rasporedu masa’, dinamikom svjetske privrede prije upravlja simbolična ekonomija nego kretanja u realnom sektoru.
Ovaj kratki prikaz stanja uvodi nas u temu današnje kolunme kojoj je cilj pokazati da suvremenom, globalnom ekonomijom dominiraju financijske korporacije i da one bitno utječu i na druge odnose: političke, ekonomsko, vojne, socijalne. Taj bi se zaključak mogao ilustrirati s dosta primjera. Podimo od najsvježijeg – Iraka, u kojem traje stanje ni rata ni mira i nitko mu ne vidi kraja. Rat je tamo počeo pod izlikom borbe protiv terorizma, ali su na odluku da se uđe u rat sigurno utjecali i strateški interesi velikih korporacija iz oblasti energetike, vojnog kompleksa i financija. Nije daleko od tog primjera i potencijalno iransko žarište, gdje interesi za isporuku nuklearne tehnologije i opreme druge velike zemlje otežavaju iznalaženje rješenja za opasnu ‘nuklearizaciju’ te zemlje. Još dosta takvih primjera u svijetu. Bitno je da su politički i strateški ciljevi velikih zemalja posve prožeti ekonomskim interesima, posebno kad je riječ o osiguravanju dominacije i kontroli energetskih izvora. U tom kontekstu spomenimo Putinovu namjeru da vratiti ruske energetske potencijale u državne ruke, a njima upravlja Gazprom, gigantska energetska kompanija pod neposrednim utjecajem ruske Vlade.
Vele svjetske korporacije i njihova snaga realni su fenomen suvremenog svijeta. Zahvaljujući deregulaciji tržišta i razvoju modernih tehnologija, svjetska privreda teži sve većoj konsolidaciji. Deregulacija i informatička tehnologija omogućile su golemu koncentraciju imovine, kapitala, tehnologije i upravljanje ogromnim gigantskim organizmima u realnom vremenu, bez obzira na njihovu fizičku lokaciju. Ti su procesi, a naročito razvoj informacijskih tehnologija, omogućili stvaranje svjetskih giganata koji često nadilaze značaj zemlje iz koje dolaze. U tom kontekstu spomenimo da švicarske kompanije, kao što su UBS, Nestlé i druge uključene u Grupu 2.000 najvećih svjetskih kompanija, ostvaruju veći prihod od BDP-a te zemlje (odnos prihoda uključenih kompanija u Grupu 2.000 i BDP-a je 245 posto). Slični je slučaj Nizozemske, gdje je odnos 218 posto, zatim Velike Britanije – 112 posto, Finske – 102 posto, ili Švedske – 96 posto.
Najveće svjetske kompanije ubrzavaju proces rasta i konsolidacije. Preuzimanja, spajanja i drugi oblici konsolidacije ubrzavaju se, pa raste dominacija Grupe 2.000. Samo u prošloj godini, ta je Grupa povećala prihode za 10 posto, imovinu za 11, tržišnu kapitalizaciju za 16, a profit za cijelih 28 posto u odnosu na prethodnu godinu. To je nastavak dobrih poslovnih performansi Grupe iz proteklih nekoliko godina, unatoč utjecaju krize u svijetu: ratova, krize energetskog sektora, tsunami, terorizma. Izgleda da krizni faktori ne ugrožavaju ozbiljnije poslovanje velikih korporacija. Štoviše, na bazi analize utjecaja nekih kriznih elemenata na poslovanje velikih korporacija moglo bi se zaključiti da krize povećavaju njihov profit. Takav je barem slučaj s naftnim divovima.
Geografska distribucija Grupe 2.000 također je vrlo zanimljiva. Iz Sjeverne Amerike potječu 762 korporacije (SAD 659, Kanada 61, ostali 48), iz Zapadne Europe 527 (UK 130, Francuska 66, Njemačka 57, Italija 42, Španjolska 36) iz pacifičke regije 565 (Japan 291, Kina 44, Australija 44), dok tranzicijske zemlje imaju 38 kompaniju, a od njih 20 dolazi iz Rusije, četiri iz Poljske, dvije iz Mađarske i jedna iz Češke. U geografskom rasporedu velikih korporacija jasno je vidljiva visoka dominacija Sjeverne Amerike, odnosno SAD-a. Ona se ne izražava samo brojem uključenih korporacija nego i njihovom veličinom, prihodima, tržišnom vrijednošću i ostvarenim profitom.
Bankarska industrija i financije vodeće su u Grupi 2.000 sa 310 raznih financijskih korporacija i šest milijuna zapošlenih. Slijedi trgovina, s oko 5,8 milijuna zapošlenih, promet i komunikacije s 3,3 milijuna, naftna privreda s oko 3,5 milijuna. Bankarstvo je drugo na listi prema vrijednosti prodaje, odmah iza naftne industrije, ali je prvo prema ostvarenom profitu, ispred naftne industrije. Ukupe financijski sektor, što znači bankarstvo, osiguranje i nebankarske financijske institucije, daleko premašuje sve druge sektore prema vrijednosti prodaje, profitima, profitnoj marži i drugima kritičnim pokazateljima.
