Praviti se manjim od makova zrna ne čini dobro ni vama ni svijetu

Razlika između onih koji u konačnici uspiju i onih koji ne uspiju jest u tome što se uspješni lakše odluče poslije poraza krenuti dalje. I to naprave.

Postoji jedna knjiga koja počinje rečenicom (otprilike): ‘Život je često nepravedan. Što prije to shvatite, bit će vam lakše.’ Ali… uvijek ima taj famozni ‘ali’ koji vam oduzima energiju i vrijeme… Jer, ako 50 posto vremena provode radeći posao koji vam ide na živce, ali vam nosi novac za život, 20 posto vremena potrošite na financijsku akrobatiku (kako platiti račune, a honorar kasni), ostane vam samo 30 posto, a često i manje, za smišljanje ‘genijalnih’ ideja. A nesigurnost egzistencije, koja je više-manje konstantna, sasvim sigurno ne pridonosi rasplamsavanju mašte u smjeru: što bih mogao napraviti ili smisliti da živim po svom.

Taj komentar ostavila je Liderova čitateljica na našoj internetskoj stranici, pod mojom kolumnom o tome kako naći posao u pedesetima. Katkad komentari čitatelja na moje tekstove iskazuju određenu sumnju: čini se da nekim ljudima moji savjeti izgledaju kao neostvariv recept korisnicima ‘ružičastih naočala’. Onima kojima je potrebna motivacija i podrška, a napose onima koji žive u skladu s mojim ili sličnim pozitivnim savjetima, čini se prihvatljivim to o čemu pišem, a onima drugima to je tek utopija.

U prepisici na internetskoj stranici s Merlin pokušala sam upozoriti na to koliko nam naša uvjerenja i negativna energija, što je često naš osobni izbor iako će mnogi tvrditi da su im krive okolnosti, otežavaju život. I kako svaku našu negativnu misao s malo pozitivne akcije s naše strane možemo lako pretvoriti u priliku za rast i napredak. Ovdje sam navela samo dio njezina komentara koji će mi poslužiti kao inspiracija za tekst o tome kako mijenjati svoj pogled na svijet, kao i reakcije (rijeci, djela, misli i propuste) ako doista želimo – živjeti po svom!

Nisam se, dakle, iznenadila kad sam našla njezin komentar koji je tekstom upozorio na to da su njezine riječi i misli i dalje utopljene u negativnosti i pomalo razočaranost. Znam koliko je teško svojim stajalištem utjecati na to da ljudi bez otpora prihvate kako se može i drukčije. Davati savjete stoga je katkad vrlo nepopularno.

Čest je slučaj da, navikli na svoju situaciju, a često i kao izlika za nepoduzimanje aktivnosti koje bi im mogle promijeniti život, ljudi jednostavno ni ne počinju promjenu. Merlin, koliko god navodila to da neki ljudi jednostavno nemaju sreće, da ih okolina ne razumije, da trpe nepravdu, zapravo tvrdokorno ostaje u negativnom poimanju svog života i svojih mogućnosti. Jer kad ne bi bilo tako, njezin bi život vrlo vjerojatno bio izvor mira i zadovoljstva, a možda i bajka. Kriza u kojoj je mogla bi joj biti i prilika za dalji rast. Znam da se izlažem opasnosti da reakcija opet bude kako ja na život gledam idealistički – ali moj je život upravo onakav kakav ja želim, a ona je svojim ipak donekle nezadovoljna. Jesam li ja samo imala više sreće?

Naša uvjerenja, vjerovanja, misli, energija kojom ispunjavamo svoj dan, ljudi kojima se okružujemo, kao i to kako se osjećamo – realne su okolnosti u kojima živimo. Kad se tomu još doda strah (nesigurnost), pa i osjećaj nepravde, svi preduvjeti za ‘jadan ja’ scenarij su tu.

Ne kažem da je uvijek lako, da nema zapreka, da ne postoje trenuci kad ‘pada motiviranost’, da ne postoje krize, ali razlika između onih koji u konačnici uspiju i onih koji ne uspiju jest u tome što se uspješni lakše odluče na kretanje dalje, na pokret, na dizanje s koljena i neplakanje nad ogrebotinama koje nekada i jako bole.

‘Ono čega se najviše bojimo, nije da nismo sposobni. Naš je najveći strah da smo bezgranično moćni. Naše svjetlo, a ne naša tama, ono je čega se najviše bojimo. Pitamo se tko sam ja da bih bio briljantan, predivan, telentiran, genijalan? No, zapravo, tko smo mi da to ne bismo bili? Kad se praviš da si manji od makova zrna, ne činiš dobro svijetu. Nema ništa plemenitog u tome da se skupiš kako se drugi ne bi osjetili nesigurnima pored tebe. Kad našem svjetlu pustimo da sja, nesvjesno dajemo ljudima dozvolu da i oni čine isto. Kad se oslobodimo našeg straha, naše prisustvo oslobađa druge.’

To je citat iz knjige Marianne Williamsonovog ‘Kako upravljati karijerom’ u ljubav: Odjeci principa iz Tečaja čuda! koji je Nelson Mandela upotrijebio u svom nastupnom predsjedničkom govoru kad je, nakon godina zatočenja, mučeništva i borbe, postigao ono zbog čega mu se divi čitav svijet – svoj je san pretvorio u stvarnost. Ostvario je nemoguće. Pokušajte i vi. Već danas.