Hipotekarni krediti i sekuritizacija izazvali su ovoga mjeseca posebnu pozornost zbog njihova utjecaja s američkog tržišta na svjetska tržišta kapitala. Postalo je upitno i domaće stanje na tržištu stambenih kredita i pozornost koju treba svratiti zbog hipotekarnih kredita kao temelja za sekuritizaciju, koje na domaćem tržištu tek treba razviti. O tome i mogućnosti razvoja dugoročnog oblika financiranja u Hrvatskoj, pa tako i sekuritizacije, razgovarali smo s međunarodno priznatim stručnjakom za te teme Mladenom Mirkom Tepušem, unutarnjim revizorom u Diners Club Adriaticu.
-
Kako objašnjavate posljednja zbijanje na američkom tržištu vezano uz hipotekarne kredite i sekuritizaciju? – Na tržištu SAD-a razvijeni su različiti proizvodi za stambeno financiranje kojima se nastoje zadovoljiti potrebe različitih slojeva društva, odnosno stambeno pitanje građana različitoga financijskog stanja. Tako su osmišljeni i stambeni krediti za građane s lošom kreditnom prošlošću (koji prijašnje kredite nisu uredno otplaćivali). Takvi krediti odobravaju se uz više kamatne stope zbog većeg rizika koji predviđaju. Zbog pozitivnog iskustva s urednom otplatom takvih kredita tijekom više godina pojedine su se bankarske institucije specijalizirale za takve rizične plasmane, pri čemu su ostvarile veće kamatne prihode. Na temelju takvih, rizičnijih kredita, u SAD-u se izdaju vrijednosnice osigurane hipotekom, a koje s obzirom na temelj izdanja (rizičnije kredite) također nose više kamatne prinose investitorima. Dakako, svi su oni znali da takve vrijednosnice nose i viši rizik, ali je višegodišnja dobra praksa bila ohrabrujuća za daljnje investicije. No, način korporativnog upravljanja bankarskim institucijama koje kotiraju na burzama traži neprekidan rast obujma poslovanja i pozitivne pokazatelje.
-
Ako postoji mogućnost da se razvija loš portfelj, on bi mogao biti i uzrok neuspjeha sekuritizacije. Stoji li takva tvrdnja i bismo li trebali sumnjati u njezino značenje? – Sekuritizaciju treba adekvatno razviti i ona sigurno donosi koristi, ali riječ je o kompleksnom i specifičnom sustavu kojim trebaju upravljati stručnjaci i sudionici tržišta kapitala. Ne mislim da razvoj sekuritizacije u Hrvatskoj treba odgađati, on iako ide sporo, pojedine interesne strane ne iskazuju baš neku posebnu potporu te ne očekujem da će se u iduće dvije godine realizirati hrvatsko izdanje koje će privući pozornost tržišta i kojim bi se redovito trgovalo. Neke lokalno-prekogranične izvedenice moguće je vidjeti i ranije, to više ako se monetarna politika dodatno zaoštri. Ipak, spomenuo bih da su procesi sekuritizacije novi i u Europi (npr. Njemačkoj i dr.), gdje se istaknuto razvijaju posljednjih tri do pet godina, a zbog neiskustva sudionika tog tržišta i mogućih negativnih posljedica čak je i ECB izrazio bojazan u svojim izvješćima o financijskoj stabilnosti u Europi prije otprilike godinu dana.
-
Zašto je došlo do intervencije FED-a? – Brojni investitori nadovezali su se špekulativnim interesima i namjerno prestali kupovati vrijednosnice čekajući da izdavatelji (u teškoćama) dodatno spuste cijenu. Posljedice su pad cijena dionica stambenih kreditora, pad cijena vrijednosnica osiguranih hipotekom, poljupljeno povjerenje u takve vrijednosnice, pad cijena dionica građevinarima (povezanih sa stambenom potrošnjom), porast zaliha građevinskog materijala, pad cijena dionica investitora u takve vrijednosnice (osiguratelji, fondovi i dr.). Uvidjevši razmjere multiplikativne štete izazvane izostankom izvora refinanciranja dugoročnih kredita, intervenirao je FED, koji je nadomjestio oslabljenu potražnju za predmetnim vrijednosnicama te na taj način pomogao likvidnosti brojnih stambenih kreditora. Tehnički gledano, da se ta intervencija dogodila ranije, i konačna bi šteta bila manja; trenutačno se procjenjuje da nastupa nova ravnoteža na tržištu (re)financiranja stambenih kredita, ali prerano je reći da je kriza prevladana.
