Prvi je početkom 90-ih prepoznao veliki potencijal ulaganja u internetske dionice, a svoj zanos novim i tada neistraženim područjem poslovanja neštedimice je dijelio s drugima, zbog čega su ga i provali internetskim propovjednikom. Preživio je slom u vrijeme poznatog rasprsnuća internetskog mješura od sapunice i danas ulaže sporije i pametnije.
Kad se 1999. na Yahoou financijskom chatu pojavio nadimak CMGI-CEO, nitko nije vjerovao da je riječ o Davidu Wetherellu, osnivaču i financijskom savjetniku te internetske holding-kompanije. Međutim, tada mu je jedan od korisnika uputio znakovito pitanje na koje je samo pravi Wetherell mogao znati odgovor. Pitanje je glasilo: ‘Kojem je rock bendu sadašnji direktor CMGI-ja Europe prije toga bio menadžer?’ Odgovor je slijedio nekoliko sekundi poslije: ‘Genesisu, jednom od najboljih.’
Nakon toga svima je bilo jasno da je riječ o pravom Davidu Wetherellu ili, kao što ga vole zvati, Warrenu Buffettu internetskih bespuća. Sljedećih šest dana toga je internetskoga gurua čija kompanija ulaže i savjetuje u koje internetske tvrtke treba uložiti zapljušnula bujica pitanja. Mnogi su mu tom prigodom samo željeli zahvaliti, a neki su čak priznali da su, zahvaljujući njegovim savjetima, zaradili 20.000 dolara za kćerin fakultet. CMGI je prije svega otpočetka bila vrlo neobično strukturirana tvrtka: jedna trećina funkcionira kao tradicionalni holding, a druge su dvije zapravo javni fond rizičnoga kapitala koji u svom portfelju ima više od 70 internetskih tvrtki. Prvi IPO CMGI-ja proveden je davne 1994., kad je jedna dionica stajala samo 33 centa. Četiri godine zatim ta je ista dionica postigla cijenu od nevjerojatnih 165 dolara. Takav rast cijene nije mogao proći nezapaženo jer je sa 700 posto rasta bio bolji i od tada najvećih – Amazonovih 342 posto i Yahoohovih 166.
Wetherell je toliko poseban jer je upravo on prvi prepoznao veliki potencijal ulaganja u internetske dionice. Poput pravog sljedbenika promovirao je svoju djelatnost i širio ‘radosnu vijest’ svima koji su ga bili voljni poslušati. Neka njegova najpoznatija ulaganja zasigurno su ona u internetske kompanije Lycos Inc. i GeoCities. Sredinom 1995. Wetherell je za 80 posto Lycosa platio dva milijuna dolara. Čak i kad je nekoliko godina poslije prodao većinu udjela, preostalih 17 posto koje je imao u svom vlasništvu bilo je vrijedno više od 900 milijuna dolara. Godine 1996. je, pak, odlučio kupiti jednu trećinu GeoCitiesa za otprilike šest milijuna dolara.
Dvije godine poslije prodao je cijeli udjel Yahoou i pritom zaradio više od milijardu dolara. Poprilično impresivan rezultat, složili su se tada brojni analitičari. Ta je tvrtka 1999. imala otprilike tri milijarde dolara u vrijednosnim papirima, ali uskoro se ledeni dvorac prodaji kad su bile na vrhuncu popularnosti. No budući da se internetske dionice sve manje cijenilo, a briga za daljnje ulaganje sve se više povećavala, smanjivao se i udjel sklopljenih poslova. Analitičari su počeli upozoravati da je prodaja i kupnja ‘napumpanih’ dionica pravo igranje vatrom.
Takve su dionice pravi mjehurići od sapunice. Brzo se dižu, ali kad se jedanput rasprsnu, nema povratka – sve mora ći iz početka, izjavio je jedan Ernst&Youngov analitičar i dodao da su mnogi ulagači pali pod utjecaj internetskih tvrtki koje su rasle nevjerojatnom brzinom koju nitko, pa ni tržište i njegovi korisnici, nisu mogli pratiti. Opijeni slavom i velikom zaradom, investitori su bili spremni uložiti cijeli kapital u nepostojeće kompanije pa su nerijetko bili prisiljeni grubo se spustiti na zemlju. To se dogodilo i Wetherellu, koji ni sâm nije mogao vjerovati da je ono u što je vjerovao – jednostavno propalo.
Shvatio je da se, namjerava li se nastaviti baviti tim poslom, mora pobrinuti za infrastrukturu na tržištu, potrebnu da se projekt izvede do kraja. Tako je putem fonda @Venturesa počeo ulagati pametnije i sporije, da bi bio siguran da mu se situacija iz 2000., kad je zapao u velike dugove te gotovo bankrotirao, neće ponoviti.
- Nisam previše razmišljao o tome što radim. Samo bih ulagao i gotovo mehanički pritiskao gumb za kupnju. Nisam uopće razmišljao kakvu kompaniju kupujem, ima li ona budućnost i kakva je uopće budućnost internetanske tehnologije. Danas shvaćam da sam zapravo počinio početničku pogrešku, a to u mom slučaju, ni u slučaju bilo kojeg imalo ozbiljnijeg ulagača, nije dopušteno – izjavio je Wetherell na jednom od svojih brojnih gostovanja prošle godine na Sveučilištu u Kentuckyju.
Moć interneta, tvrdi Wetherell, nikad nije bila veća, svaki se dan inovira nešto što otvara put prema novim mogućnostima ulaganja. No danas je u Wetherellovu svijetu prerana zarada izjednačena s nemoralnim činom. Najveća vrlina je, pak, kupnja internetskih nekretnina kao što su web portalni te internetski oglašivači i marketinške online agencije.
- Grijeh je danas, u vrijeme tako brzog rasta, zarađivati novac na internetu. Ulaganje u njega je dugoročno, ali višestruko isplativo – kaže Wetherell.
Wetherell se usredotočio na kupnju velikih kompanija, njihovu nadogradnju, a zatim njihovu prodaju – dio po dio. Kupio je tako 83 posto udjela u Altavisti, internetskom portalu koji je bio u vlasništvu tvrtke Compaq Computer Corp. Analitičari smatraju da je to, pak, bila jedna od lošijih odluka jer Altavista svakodnevno bilježi velike gubitke – pobjeđuju je veteran poput Yahooa ili mlade stranice kao što je Google. Među dobrim kupovnim potezima navodi se kupnja internetske reklamne agencije Flycast Communicationsa, AdKnowledgea i AdForcea 1999., na što je utrošeno otprilike 1,6 milijardi dolara. Danas je taj iznos više nego udesetorostručen.
Ulaganje u internetsko oglašavanje je zapravo, pogleda li se Wetherellova prošlost, vrlo logičan nastavak njegova života. U svojim predinternetskim danima Wetherell je osam godina bio izvršni director CMG-a, College Marketing Groupa. Kompanija se bavila prodajom popisa fakulteta i tečajeva novinskim izdavačima. Međutim, naznake da će David jednog dana postati veliki igrač nove ekonomije, jasne su još od njegovih mladih dana.
Najmladi od šestero djece rastao je na farmi kokoši u Connecticutu, ali zbog lošeg poslovanja otac je odlučio prebaciti se u Vermont na farmu krumpira. Kako mu ni to nije polazilo za rukom, Wetherellovi su se konačno skrasili na Floridi, gdje se pater familias bacio u, tada vrlo propušćiv, sektor građevine.
Toplja je klima za 10-godišnjega Davida, fanatičnog igrača bejzbola, značila i usavršavanje tehnike. Osim u sportu, David je izvršne rezultate pokazivao i u glazbi i matematici, a da bi sve stigao obaviti, budio se već u četiri sata ujutro. Njegovi roditelji i braća često su govorili da nikad nije posustao.