Nakon 28 godina rada Jerina Malešević zatražila je da se njezino ime izbriše iz Imenika odvjetnika. Nakon 12 predstavki Ministarstvu pravosuđa bez odgovora tužila je državu uz pomoć 35 kolega, ali prvo ročište nije sazvano ni nakon godinu i pol dana iako tužitelji urgiraju i nekoliko puta na mjesec.
Jerina Malešević, do 31. kolovoza zagrebačka odvjetnica, uputila je nadležnim otvoreno pismo u kojemu ih obavještava o razlozima svog zahtjeva da se njezino ime izbriše iz Imenika odvjetnika u kojim je upisana 1979. (Bivša) odvjetnica u svom pismu upućenom na mnoge adrese napominje da je još u kolovozu 2004. uputila Ministarstvu pravosuđa predstavku u vezi sa stanjem u Zemljišnoknjžnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu, a pitanja iz predstavke ponovila je još 12 puta – Ministarstvo nije odgovorilo. Zbog toga je u ožujku prošle godine podnijela tužbu protiv Republike Hrvatske u kojoj je zasad zastupa 35 odvjetnika. No do danas nije sazvano niti prvo ročište. Stoga kao razlog svog zahtjeva za brisanje iz Imenika odvjetnika navodi ‘bespomoćnost i besmislenost u bavljenju odvjetništvom u našem pravosudnom sustavu’. U pismu skreće pozornost na otvorene predmete u svojoj kancelariji koji traju 15 i više godina i postavlja pitanje ‘kako u takvoj situaciji steći povjerenje i uliti nadu strankama da će svoj pravni interes riješiti učinkovito i pravedno’.
Pitali smo Lea Andreissu, predsjednika Hrvatske odvjetničke komore, kako komentira zahtjev za brisanje iz Imenika odvjetnika zato što odvjetnici zbog stanja u pravosuđu više ne mogu steći povjerenje niti uliti nadu svojim strankama da će svoj pravni interes riješiti učinkovito i pravedno. Andreiss je na to odgovorio: – Nije mi poznato da je u Hrvatskoj odvjetničkoj komori zaprimljen zahtjev za brisanje iz imenika odvjetnika zbog nedostatnog povjerenja u sudstvo, odnosno zbog toga što odvjetnici zbog stanja u pravosuđu više ne mogu uliti vjeru i nadu svojim strankama da će svoj pravni interes riješiti efikasno i pravično.
- Osobno, kada bi zahtjev za brisanje iz Imenika odvjetnika s takvim obrazloženjem bio zaprimljen u Hrvatskoj odvjetničkoj komori, ocijenio bih ga neprimjerenim i kukavičkim činom jer je jedna od osnovnih zadaća svakog odvjetnika beskompromisna borba, svim pravno dopuštenim sredstvima, za interese svoje stranke, i to, kao što se u narodu kaže, do zadnje kapi krvi. Nadalje, ocijenio bih ga i neistinitim jer situacija u hrvatskom pravosuđu zasigurno ni približno nije takva – naglašava Andreiss.
O tome ‘kakva je situacija u hrvatskome pravosuđu’ može se pročitati u Vladinom antikorupcijskom programu, u posebnom dijelu koji se odnosi na pravosuđe. O toj situaciji govore i dobro obrazloženi zahtjevi za reformu hrvatskog pravosuđa izraženi u pregovorima o pristupanju Hrvatske u EU. Naposljetku, o situaciji u pravosuđu govore i rezultati među-nacionalnih istraživanja, kao i stavovi javnosti. Sve to u velikoj mjeri demantira Andreissovu ocjenu o neistinitosti mišljenja prema kojemu odvjetnici zbog stanja u pravosuđu više ne mogu dati vjeru i nadu svojim strankama da će svoj pravni interes riješiti efikasno i pravično.
U imenik odvjetničkih pripravnika upisana sam 1975., a u imenik odvjetnika 1979. godine. Sada podnosim zahtjev da me se s 31. kolovoza 2007. g. briše iz imenika odvjetnika. Razlozi mog odlaska iz odvjetništva nisu uobičajeni. Odvjetnici se uglavnom brišu zbog bolesti, prelaska na novu dužnost ili umirovljenja zbog visoke životne dobi. Moj je razlog osjećaj bespomoćnosti i besmisla bavljenja odvjetništvom u našemu pravosudnom sustavu.