Nakon pogibije vatrogasaca na Kornatu

Čudo je što u Hrvatskoj nema više nesreća poput kornatske. Otponci tragičnih događaja ugrađeni su u sustav nepoštovanjem propisa, slabom kontrolom i zanemarivim rizikom od sankcija.

Pogibija vatrogasaca na Kornatu, zdravstveno opasna voda u zgradama u zagrebačkom naselju Vrbani III, korupcijska afera u Hrvatskom fondu za privatizaciju, otrovan šetač uz ispusni kanal Karlovačke pivovare, pogibija mlade djevojke u Velikoj Gorici na koju je naletio pijani sin poznatog poduzetnika… Sve su to ovogodišnje vijesti iz rubrika ‘crne kronike’. Iako s posve različitih područja, ipak imaju čvrstu zajedničku poveznicu. Dokazuju koliko je danas u Hrvatskoj mnogo ‘ljepih pročela’ koja se takvima čine sve dok se ne dogodi nesreća.

Reći će netko: ‘Nesreće i propusti se događaju’. Točno! Ali jedno je ako do njih dođe spletom nevjerojatnih okolnosti, a drugo ako se pokaže da je zapravo čudno što incidenata i nesreća s tragičnim posljedicama u Hrvatskoj nema mnogo više. Otponci tragičnih događaja ugrađeni su u sustav.

Sve izgleda u redu dok se nešto ne dogodi. Kada, pak, dođe do nesreće, afere ili incidenta, i kad novinari počnu kopati po uzrocima, otkrivaju se brojne nepravilnosti u cijelim sustavima, poput vatrogastva, zdravstva, privatizacije, policije, sudstva…

U slučaju pogibije vatrogasaca na Kornatu tako se otkriva da se na požarišta šalju maloljetnici, sustavi veza ne funkcioniraju, odnosi između vojske, policije i vatrogasaca su prekomplicirani. Zapovjednici na terenu ne vode brigu o tome koliko vatrogasaca smije u helikopter. Nema jasnih pravila treba li smanjiti broj onih koje se prevozi na požarište, a one koji tamo odlaze opskrbiti minimalnom zalihom vode za gašenje.

Slično, treba vjerovati, s manje opasnosti za život ugroženih, otkriva se u aferi sa zdravstveno neispravnom vodom u novim zgradama na Vrbanima. Investitor se na neobičan način domogao potrebnih dozvola. Ispada da je zatvorena voda trebala biti odavno zatvorena, ali sad nije jasno tko je to trebao učiniti: Zavod za javno zdravstvo ili sanitarna inspekcija. Nejasno je i tko je kontrolirao ugradnju, prema svemu sudeći, cijevi sumnjive kvalitete.

Treba se dogoditi afera Maestro da bi vlast koja priznala stanje u Hrvatskom fondu za privatizaciju gdje su nejasne procedure i izostanak svake kontrole omogućili dugogodišnju korupciju.

Državni kontrolni mehanizmi zakazali su i u slučaju Karlovačke pivovare. Da nesretni šetač nije u pogrešno vrijeme prošao pokraj ispusnoga kanala kojim je strani vlasnik Pivovare omogućavao nedopuštene tehnološke postupke, vjerojatno bi još mjesecima Uprava Pivovare kršila zakon i izlagala ljude opasnosti. Kad se nesreća dogodila, nadležne su službe, od Hitne pomoći do inspekcija, načinile gomilu propusta.

Pogibija mlade djevojke u Velikoj Gorici na koju je uz nevjerojatnu brzinu i pod velikim utjecajem alkohola naletio tajkunov sin, osim već uobičajene inertnosti pravosudnog sustava, bizarni je primjer toga u kojoj se mjeri u ovoj zemlji mogu ne poštovati propisi. Vozilo kojim je počinjeno ubojstvo pripadalo je tvrtki Solidum, čiji je vlasnik počiniteljev otac, ali mu je prometna dozvola istekla. Kad se samo malo zagreblo po prošlosti poduzetnika Žužića, otkrilo se da je svoj poslovni centar gradio bez valjanih dozvola…

Kad se sve zbroji, počinje se pomaljati kaotična slika. U ovoj zemlji normalno je i niskorizično ne poštovati zakone. Dok ih jedni masovno krše, drugi – zaduženi za kontrolu, iz raznoraznih razloga (aljka-vost, nezamjeranje, korupcija…) okreću glavu nadajući se da se neće baš u njihovu djelokrugu dogoditi kakav slučaj koji će završiti na naslovnicama novina. Treći, ministri u Vladi i sabornici, predlažu, odnosno izglasavaju, pogrešne ili manjkave propise koje onda prve dvije skupine vješto koriste. Ili ih uzmaju kao alibi za kardinalne pogreške u praksi.

Nedorečeni ili pogrešni zakoni koje Vlada predlaže, a Sabor prihvaća – krivi su za mnoge izgubljene živote.

Rješenje? Svodi se prije svega na ozbiljnost onih koji predlažu, izglasavaju i kontroliraju donesene propise. Koliko god političarima bila puna usta obećanja o reformama, čim produ izbori – izgube ambicioznost. Bez kvalitetne prisile kršitelji propisa neće promijeniti ponašanje.

Ako i dospiju na javni stup srama, trebaju ondje izdržati samo desetak dana. Dogodit će se neka druga nesreća pa će površna javnost zaboraviti što je s krivcima iz prijašnje epizode. A i političari će se okrenuti novoj igrački.