Domaće maslinovo ulje ili uvozno? Tko i koliko uvozi, čije se ulje prodaje pod nazivom ‘hrvatsko’ i u čijem su ulju doista hrvatske masline? Prebrojavanje ‘uljnih zrnaca’ maslinova ulja, uz rašireno crno tržište, u razgovoru s većinom naših sugovornika nametnulo se kao goruće pitanje hrvatskog maslinarstva oko kojega se vodi prilično tijesna borba između triju tvrtki: Zvijezde, koja prednjači u prodaji na domaćem tržištu, SMS-a, koji proizvodi najviše maslinova ulja i najviše ga izvozi, te Trentona, koji je po prodanim količinama u Hrvatskoj gotovo izjednačen s SMS-om.
Kao što se moglo očekivati, oni koji prerađuju domaće maslinovo ulje, optuživali su uvoznike, a drugi, pak, nisu željeli otkriti koliki postotak njihova maslinovog ulja može nositi naziv ‘hrvatsko’ jer većina potrošača još gaji iluziju da, kupujući proizvod hrvatske tvrtke, kupuje i domaći proizvod.
Uvoznici su uglavnom diplomatski odgovarali da količine koje uvoze variraju iz godinu u godinu, izbjegavajući tako dati egzaktni odgovor, iako je poznato da su prepucavanja SMS-a i Zvijezde u vezi s tim prije godinu dana dopijela u javnosti.
No, koliko uvoznog maslinovog ulja trošimo ipak se može iščitati iz statističkih podataka. Naime, ukupno tržište maslinova ulja pročvršćuje se na oko 6.000 tona (s time da statistički podaci uvelike variraju: prema DSZ-u je, primjerice, ta količina 2.567 tona), od čega se otprilike 1,4 tisuće tona ulja uvozi. Uzme li se u obzir da se oko dvije do tri tisuće tona domaćeg ulja proda na crnom tržištu, proizlazi da svaka druga ili treća litra ulja na policama hrvatskih prodavaonica dolazi iz uvoza. Pogleda li se cjelokupno tržište, i legalno i ilegalno, svaka je četvrta boca ulja koja se proda u Hrvatskoj uvozna.
A objašnjenje podatka da se četvrtina hrvatskih potreba za maslinovim uljem podmiruje uvozom slično je kao i za većinu poljoprivrednih proizvoda u Hrvatskoj – domaća je proizvodnja preskupa.
- Naši proizvođači kažu da im se ne isplati proizvoditi ulje za manje od 54 kune, a kad se na to dodaju troškovi pakiranja ulja, prijevoza, marže trgovaca, te PDV, ispada da se domaće ulje na policama ne može prodavati za manje od 100 kuna po litri, što je sigurno preskupo našim kupcima. S druge strane, europski proizvođači maslinovo ulje proizvode za 2,5 eura po kilogramu – rekao je Davor Karninčić, vlasnik Trentona, i dodao da uvozno ulje nije sinonim za lošu kvalitetu, nego upravo suprotno, jer mora proći dvije stroge provjere kvalitete: u zemlji iz koje dolazi i u Hrvatskoj. Mnogo je veći problem, smatra on, crno tržište ulja, za koje procjenjuje da čini 60 posto ukupne proizvodnje.
Takvu crnu statistiku, kaže Ivan Milat, direktor tvrtke Blato 1902, trebali bi popraviti novi poticaji koje je prije nekoliko dana najavio ministar poljoprivrede Petar Čobanković.
- S novim poticajima 10 kuna za litru ekstradjevičanskog ulja i jednu kunu za kilogram prerađene masline (litra ulja dobije se od šest do osam kilograma masline) i zajamčenu otkupnu cijenu od 40 kuna za litru ulja proizvođač će imati zajamčenih 57 kuna za litru ekstradjevičanskog ulja, što bi ga trebalo potaknuti da ne prodaje ulje na crno. Osim toga, država planira raspisati natječaj za otkupljivače ulja koji će nakon toga morati jamčiti otkup po dogovorenoj cijeni, ali bit će potaknuti sa sedam ili tri kune po litri, ovisno o tome je li riječ o ekstra-djevičanskom ili djevičanskom ulju – objasnio je Milat.
Prema njegovim riječima, za razliku od većine velikih proizvođača ulja u Hrvatskoj, Blato 1902 jedna je od rijetkih tvrtki koja 90 posto ulja otkupljuje od hrvatskih maslinara, a preostalih 10 posto dobiva iz vlastite proizvodnje.
-
Prošle godine otkupili smo otprilike 160 tona maslinova ulja, a preradili još otprilike 1.800, od čega nam je ostalo 36 tona, s obzirom na to da preradu maslina ne naplaćujemo u novcu, nego u ulju – dva posto od ukupnog preradenog iznosa – objasnio je Milat, koji planira u skorije vrijeme znatno proširiti maslinike Blata, u kojima je trenutačno 8.500 maslina. Namjerava se, rekao je, natjecati za dobivanje koncesije za državno zemljište na kojem planira posaditi 40 hektara maslina i vinograde, a planira i nastaviti provoditi program okružnjenja zapuštenoga zemljišta u suradnji s državom.
-
Do sada smo otkupili ili uzeli u najam otprilike 25 hektara zemljišta iseljenika koji uglavnom žive u Americi, a do kraja projekta ta bi se brojka trebala popeti na 60 hektara – objasnio je Milat.