Analitičari upozoravaju: Čuvajte se krize 2017.!

I nakon nekoliko tjedana kriza na tržištima zapravo nije prošla. Nekim potezima FED-a i američkih i europskih banaka donekle je ublažen udar izazvan krizom na kreditnim tržištima, odnosno krahom hipotekarnih kredita, no prošlog su tjedna burzovni indeksi opet pali nakon objave podataka o zapošlenosti u SAD-u i moguće recesije najveće svjetske ekonomije te podataka o padu prodaje nekretnina od čak 12,2 posto. Kriza je očito dublja nego što su analitičari predvidjeli i pitanje je hoće li ‘upucavanje’ dodatnih količina novca na tržišta stanje popraviti trajno ili će doći do većih padova i ozbiljnijih posljedica.

Izvjesno je pak da previranje ovog ljeta neće biti zadnje. Upravo suprotno, lekcija iz povijesti govori da se te epizode ponavljaju svaki put kada se sudare pretjerana zaduženost, inovacija i investitorska arogancija. Tržišta su se uvijek kretala između tri faze: pesimistički oprez, bahatost i obilje, stoga analitičari upozoravaju: ‘Čuvajte se kraha 2017. godine, iako će se, nažalost, do tada tržište ponašati kao da se u ljetu 2007. ništa nije dogodilo.’

U nastojanju da se oporave od šoka divljih tržišnih skokova, od krize u sektoru hipotekarnih kredita, koji je uzrokovalo promjenu vrijednosti dionica, financijaši i investitori krenuli su analizirati svoje modele procjene rizika. Pokazalo se da je financijski sektor proveo veći dio desetljeća operirajući kratkoročno, s pogledom u budućnost, posve zanemarujući pouke iz prošlosti. To je djelomice rezultat činjenice da su mnogi od njih premladi da bi se sjećali prošlih ekonomskih ciklusa, a mnogo više toga da se podaci koje bankari unose u svoje kompjutorske modele za procjenu ponašanja tržišta, ili mjerenje rizika, temelje samo na posljednjih nekoliko godina.

Drugi razlog pogrešnih procjena jest uvjerenje bankara, barem donedavno, da je provala tržišne inovacije ovog desetljeća izbrisala stara pravila financija. Financijaši su, naime, stvorili proizvode koji distribuiraju kreditni rizik putem tržišta kapitala, što je promijenilo način funkcioniranja financijskog sustava. Do posljednjih događaja vjerovalo se da je to promijenilo i način funkcioniranja kreditnog ciklusa.

Da su se, međutim, financijaši okrenuli i analizirali događaje od samo sedam godine prije toga, možda bi pravodobno procijenili rizik kojemu su se neizbježno kretali. Tada se, naime, dogodilo glasovito rasprsuće internetskog balona, a uvjeti koji su do njega doveli čine se slični današnjima zato što je krah nastupio nakon napada obilja na tržištu kapitala. Jedan od najrelevantnijih pokazatelja bio je porast razine dugovanja u sustavu zato što su investitori kapitala odbacili oprez u općem uvjerenju da je inovacija promijenila pravila investiranja. No, kad su investitori naglo izgubili povjerenje u precijenjene IT dionice, krenuli su rezati dug na način sličan onome ovog ljeta.

I tada je glavni krivac bilo korporativno zaduživanje, a uz to su investitori držali daleko riskantnije portfelje nego što to obično čine. Prije sedam godina ti su događaji izazvali strah da se pojavljuje ozbiljna recesija, koji je tek djelomično smiren kad je Američka središnja banka srezala razinu kamata. Rezanje financiranja dugovanjem na kraju je dovelo do korporativnoga kreditnog sloma na tržištu komercijalnih mjenica. Tijekom 2002. tržišta komercijalnih mjenica zatvorila su se i time potaknula jamce likvidnosti da krajju nastalu rupu, što je dovelo do velikih kreditnih rizika za bankarski sustav.

Sličan fenomen pojavio se prošlog mjeseca na tržištu mjenicama. Bitna je, međutim, razlika između stanja danas i 2002. godine da su sada financijske kompanije, a ne uvjetno rečeno proizvođači sučenja sa smanjenjem financiranja. Dok je 2000. godine popis kompanija opterećenih dugovima sadržavao i neka mainstream imena, ovaj put su u pitanju financijski igrači, poput hedge fondova i banaka. To možda može objasniti zašto su trenutačne turbulencije krenule iz kreditnog sektora, a ne s tržišta kapitala, kao što je bio slučaj 2000. godine. No to isto tako implicira da recentno previranje ima manji negativni efekt na ‘pravu ekonomiju’, nego prije sedam godina.

Neki analitičari smatraju da mnogo bolji model za analizu trenutačnih događaja valja potražiti još dalje u prošlosti – točnije u 1997. i 1998. godini, kad je oluja na azijskim financijskim tržištima pokrenula neočekivanu ne-solventnost ruskoga duga, što je na kraju gotovo dovelo do implozije Long-Term Capital Management hedge fonda. Jedan od razloga zašto je ta paralela tako privlačna nekim brokerima jest da su pokreti tržišta ovog ljeta bili tako divlji te sugeriraju kako su neke velike institucije u takvim problemima da brzo i naglo rasprodaju svoje portfelje. Ako je to istina, znači da je riječ o sličnostima s 1998., kada su LTCM i ostali fondovi pokušali brzo likvidirati portfelje, što je izazvalo na prvi pogled bizarne skokove cijena i kolaps povjerenja među bankama.

No još jedna krucijalna paralela je da su turbulencije 1998. bile usredotočene na financijski svijet, a ne mainstream kompanije. Zbog toga, problemi LTCM-a pokrenuli su samo nekoliko trenutačnih nepovoljnih efekata na ‘pravu’ ekonomiju. To navodi neke promatrače na zaključak da će taj kaos prouzročiti manje štete u ekonomiji. Ali, gubici u sektoru riskantnih kredita sada će pogoditi veći broj investitora nego 1998., djelomično zato što su tako raštrkani, što je posljedica financijskih inovacija. U međuvremenu, izgleda i da je bol veća: dok je LTCM epizoda prijetila tri i nešto milijarde dolara teškim udarcem na hedge fond investitore i banke, procjene gubitaka u sektoru riskantnih kredita ovog ljeta govore o 50 do 200 milijardi dolara.

Bivši crnogorski premijer javnosti nije dao uvjerljivo objašnjenje odakle mu 1,5 milijuna eura za kupnju sedam posto dionica banke. Đukanović, odnosno tvrtka čiji je osnivač Capital invest, polovinom prošlog mjeseca kupila je za 1,5 milijuna eura sedam posto Prve crnogorske banke. U tek završenoj dokapitalizaciji jedan od vlasnika banke, s nešto više od jedan posto, postala je i Đukanovićeva sestra, odvjetnica Ana Kolarević. Među novim vlasnicima banke, čiji je pojedinačno najveći diočar, s udjelom od oko 30 posto, najmladi od troje Đukanovića Aco, našlo se još i nekoliko osoba bliskih ovoj obitelji.

Opozicija i mediji odmah su zatražili da nadležne institucije ispitaju odakle Đukanoviću, koji sada živi od zastupničke plaće od 800-tinjak eura, milijuni i je li posao legalan, odnosno je li riječ o pranju novca.

Poslije dva dana tišine uslijedilo je neuvjerljivo objašnjenje Uprave za sprječavanje pranja novca da je posao kupnje dionica bio regularan jer je Đukanovićev Capital invest podigao kredit od neimenovane poslovne banke u Londonu. U priopćenju Uprave navodi se da se iz ugovora te banke i Đukanovićeva tvrtke ‘vidi kako se vraćanje kredita jamči kupljenim dionicama’, ali nije precizirano kojim.

Ni nakon dodatnog zanimanja medija, Uprava za sprječavanje pranja novca nije objasnila je li banka bivšem crnogorskom premijeru odobrila kredit na riječ i kao jamstvo prihvatila dionice Prve crnogorske banke koje u tom trenutku još nisu bile kupljene ili je možda Đukanović jamčio nekim drugim dionicama. Lider najjače opozicijske stranke Nebojša Medojević ocijenio je ‘nezamislivim’ da banka u Engleskoj koja posluje prema standardima tržišne ekonomije odobri kredit tek osnovanoj i nepoznatoj firmi iz Crne Gore, bez imovine i poslovnih izvješća.

Đukanović je prije nekoliko mjeseci uzeo još jedan bankovni zajam kako bi krenuo u svoj prvi posao nakon svojevoljnog povlačenja s državnih funkcija. Osnovao je tvrtku Univerzitates koja je u lipnju otvorila drugi privatni Ekonomski i Pravni fakultet u Crnoj Gori. U taj projekt ušao je s biznismenom Tomom Čelebićem i profesorom ekonomskih statističkih Veselinom Vukotićem, zagovornikom potpune privatizacije crnogorskih resursa. Međutim, tada se nije digla tolika medijalna pršina kao u slučaju kupnje dionica Prve banke. Vjerojatno zato što je zgradu, kao najskuplju investiciju za otvaranje fakulteta, već počeo graditi Čelebić koji je građevinski poduzetnik i Đukanovićev prijatelj.

Zastupnik Đukanović osim toga nije prijavio Komisiji za sprječavanje sukoba interesa da je njegova uža obitelj imućnija za poslovni prostor. Otkrilo se, naime, da je na ime Blaže Đukanovića, sina bivšega crnogorskog premijera, uknjižen poslovni prostor od 412 četvornih metara u zgradi Vektre, elitnom prebivalištu crnogorskih političara i biznismena, u kojoj četvorni metar stoji najmanje tri tisuće eura. Riječ je o, kao što je prije dvadesetak dana objasnila savjetnica predsjednika DPS-a Vinka Jovović o daru koji je Blažo potkraj svibnja dobio od strica Ace!