Jesenski međunarodni zagrebački velesajam

Molim vas da u skladu sa Zakonom o medijima objavite ispravak lažnih informacija o meni u Lideru od 10. kolovoza ove godine u tekstu pod naslovom ‘Hrvatska pošta olako se odriče najprofitabilnijih poslova’. Pišući o nevoljama Hrvatske pošte s ‘kupnjom printing centra’ koje traju ‘već dvije godine’, to jest od vremena bivšeg predsjednika Uprave HP-a Milana Skoblara, vaša novinarka napisala je i ovo: ‘HP je imao detaljan plan kupnje printing tvrtke Triger za 25 milijuna kuna, ugovoren je posao i dobiveno zeleno svjetlo od NO-a, no natječaj je na kraju povučen i od tada je printing centar samo plod mašte Uprave i tabu-tema NO-a.’

To je laž! HP nikad nije imao nikakav ‘plan kupnje printing tvrtke Triger za 25 milijuna kuna’. Naime, tadašnja je Uprava HP-a na čelu s Milanom Skoblarom donijela odluku o kupnji privatne tvrtke HPD d.o.o., čiji su osnivači i vlasnici tri fizičke osobe. Inače, HPD d.o.o. osnovan je potraj 2005., a registriran u siječnju 2006. s nakanom da se proda Hrvatskoj pošti. I jedna zanimljivost: tadašnja je Uprava kupnju dogovorila za nekoliko dana nakon osnutka HPD-a. Ništa čudno, zar ne?! Novonastalu je privatnu tvrtku (HPD d.o.o.) na zahtjev tadašnjih čelnika Pošte (sic!) – o, Bože, koje li ironije! – procijenila i analizirala ugledna kuća Deloitte Hrvatska na najviše 14 milijuna kuna, a Uprava na čelu s Milanom Skoblarom kao kupac je prodavatelju nudila 25 milijuna kuna. (…) U svom je zaključku tvrtka Deloitte Hrvatska nakon procjene vrijednosti dala i komentar: ‘S obzirom na to da je nabavna vrijednost opreme i strojeva potrebnih za obavljanje ove djelatnosti (pisači, kuvertirke) znatno niža od procijenjene vrijednosti društva HPD d.o.o. prema DCF metodi, Hrvatska pošta d.d. trebala bi razmotriti i opciju kupnje novih strojeva i opreme potrebnih za obavljanje djelatnosti masovne proizvodnje dokumenata. Također, u procesu pregovora s vlasnicima o cijeni preuzimanja društva HPD d.o.o. Hrvatska pošta mogla bi iskoristiti tu činjenicu kao argument za daljnje diskonte.’

Budući da me se lažno optužuje za opstrukciju u vezi s printing centrom, moram reći da sam nakon svih saznanja kao odgovorna osoba postavio logično pitanje: kako je moguće da kupac prodavatelju nudi gotovo dvostruko više novca nego što on traži? Dakle, tomu sam se suprostavio, a ne projektu, i zbog toga sam na sebe navukao gnjev naručitelja tekstova u vašem tjedniku. Nadam se ne zadugo, jer Policija i DORH uskoro završavaju svoj posao u Hrvatskoj pošti. A da se radilo o mutnim poslovima pri kupnji spomenutog društva, svojedobno je govorio nekoliko puta u medijima (HTV, TV Nova, Business.hr) i vlasnik General Graphica iz Zagreba, gospodin Robert Maričak, koji je nedvojbeno optužio Milana Skoblara za traženje ‘određenih protuusluga’ ako njegova tvrtka želi ‘ući u posao’. Naime, i Maričakova je tvrtka djelomično uključena u tržište printanja i kuvertiranja pošiljaka.

Iz svega navedenoga znakovito je nekoliko stvari. Prvo, tako jasne optužbe za korupciju Skoblar i njegov mentor Breglec nikad nisu opovrgnuli. Drugo, zar nije čudno, i dosad nezabilježeno u našoj gospodarskoj praksi, da tvrtka u stopostotnom državnom vlasništvu kupuje privatno poduzeće? Obično je – obrnuto! Sljedeća laž graniči sa znanstvenom fantastikom: ‘Razlog neuspješnog poslovanja HP-a mnogi vide u liku i djelu predsjednika Nadzornog odbora Ivo Lončara.’ Koji su to ‘mnogi’, odnosno je li vaša novinarka doista toliko neupućena u područje o kojemu piše ili je jednostavno zlonamjerna, nemam dvojbe ni u jedno ni u drugo. (…) Iduća je nebuoloza u tvrdnji da je nedavno ‘ostavku u NO-u podnio i Lončarov oštri oponent Dražen Breglec, koji je smatrao potrebnim da javnost upozna sa zaprekom sa kojima se HP suočava. Presudan događaj za njegovu konačnu ostavku bilo je izglašavanje načina nabave novoga voznog parka, pri čemu je pod vrlo sumnjivim okolnostima donesena odluka da se umjesto leasingom vozila jednostavno kupe’. (…) Kad je riječ o njegovoj izjavi da je zbog mene istupio iz Nadzornog odbora Hrvatske pošte, to je najobičnija je glupost i drska laž jer za to nema nikakva razloga. Istina je sljedeća: njegova je stranka HSLS prije nekoliko mjeseci donijela odluku o povlačenju svojih dužnosnika iz nadzornih odbora. (…) U koju se kategoriju ljudske djelatnosti (neznanje ili zločestoća, možda i nešto treće, ne znam!) ubrajaju sljedeće tvrdnje vaše novinarke, neka procijene čitatelji Lidera. Ja ću reći: to je perfidna laž koja bi, možda, mogla biti smiješna da nije tragična i opasna. ‘Prema mišljenju’ – ‘tvrdi’ ona – ‘stručnjaka, najbolje rješenje bilo bi da na vodeće mjesto HP-a sjedne ‘vanjski’ menadžer koji bi racionalizirao i restrukturirao poslovanje, a da uz njega sjede stručnjaci iz poštanskog biznisa. No s obzirom na to da palicu u ruci drži Lončar, teško da bi mimo njega Sanader donio takvu odluku jer mu je jedan glas u Saboru očito važniji od razvoja državne tvrtke koja gubi tlo pod nogama, zajedno s 12 tisuća radnika’. Mene u životu nisu učili lagati i stoga mi laži teško padaju!