Lider trend jesen

Spletom okolnosti i njegovom voljom, nikad nisu isprepletali.

U politiku je ušao polako i oprezno, na mala vrata. Angažirao se u neustrašnom ekonomskom Forumu SDP-a, u kojem su sjedili mnogi neustrašni stručnjaci. Nije krio da želi, kao stručnjak, dati potporu politici najbližoj vlastvoj životnoj orijentaciji. Članstvo koje mu je ponuđeno 1999., uoči izbora, spremno je prihvatio – aktivno je sudjelovao u izradi stranačkoga predizbornog programa.

Motivi političkog angažiranja bili su poglavito emocionalnog karaktera jer politika mu na njegovu profesionalnom putu više nije mogla od prevelike koristi. Doktorsku titulu već je stekao, čekao je izgledan status docenta i izvanrednog profesora na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Osigurao je, u profesionalnom i materijalnom smislu, miran i ugodan život bez strašnica pomoći.

Bavljenje politikom definirao je kao ‘servisiranje politike koja mora servisirati građane’. Često je ponavljao da ga jedino zanima apliciranje znanja i iskustva na praktični život. Oni iz njegova najbližeg kruga spremni su se okladiti da Grčić nikad neće popustiti i postati profesionalnim političarem. No mnogi nisu skloni povjerovati u to. Ni u stranci. Stoga je prije dvije godine na stranačkoj konvenciji u Splitu dobio apsolutno najviše glasova u svim kategorijama. Izabran je za člana Gradskog odbora i mnogi su u njemu vidjeli idealnoga kandidata za čelnog čovjeka splitskog SDP-a, ali i za gradonačelnika Splita.

Stručan, uspješan, vrijedan, ozbiljan, odgovoran, zgodan. Tim atributima superiorno se nametao svim protukandidatima u stranci i izvan nje. I njemu bliski stranački kolege vidjeli su ga kao idealnog političara za lokalnu, a ne nacionalnu razinu. Jer, on je previše fin za visoku politiku, tvrdili su, miran je i skroman, nadseve strpljiv, ali bez instinkta političke životinje, što je uvjet egzistiranja na visokoj sceni. No ideja o Grčiću gradonačelniku brzo je spasila. Više je teorija o tome zašto se to prijedlogu podjele Hrvatske na tri statističke regije, a voditelj je i radne skupine u Poglavlju 22 – Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata.

Kad je počeo taj posao, slovenski mu je kolega rekao da ga čeka još jedan doktorat. Danas je uvjeren da je bio u pravu. S obzirom na to da je jako zagrizao i duboko ušao u problematiku, smatra se stručnjakom, vjerojatno najvećim u Hrvatskoj, za pitanja regionalnog razvoja.

• Najradije bih nastavio raditi na tim poslovima – ne krije Grčić dodajući da mu je osobna ambicija dovršiti proces koji je počeo jer nas tek sada očekuje prava prilagodba, a u Hrvatskoj, osim Središnjeg ureda za strategiju, ne postoji nitko tko se time sustavno bavi.

• Institucionalno to treba ojačati, to je moje stajalište, ali i opredjeljenje SDP-a – kaže Grčić.

• Treba nam iznimno jaka koordinacija između desetak ministarstava, dvaju fondova i nekoliko agencija. Na taj bih izazov mogao stjecati i radeći u splitskoj udruzi Centar za poticanje poduzetništva, čiji je jedan od osnivača.

Dodira s praktičnim životom, osobito posljednjih mjeseci, ne manjka mu. Na fakultetu je aktivno sudjelovao u izradi mnogih studija za poduzeća, lokalnu samoupravu i državu. Važnima smatra i praktična iskustva vezana uz funkciju prodekan. Na toj je funkciji, koja uključuje projektni rad, ali i mnogo operativnih poslova, zapravo veza fakulteta s okruženjem.

Nije, kao što se u nekim medijima pogrešno spekuliralo, radio na razvojnim programima Keruma i Konzuma. Riječ je bila samo o stručnoj pomoći u nekim pitanjima koju je Ekonomski fakultet u Splitu ponudio svojim donatorima. Međutim, vrlo je aktivno, među ostalim, radio na studiji Osnove gospodarskog razvitka Splita, Strategiji razvoja splitske gradske luke i projektu Održivog razvoja otoka Brača.

Za Grčića vrijedi pravilo da se nikamo ne žuri, ne preskače stube, ali do cilja uvijek stigne brzo i sigurno. Do statusa redovitoga profesora došao je tiho s navršenih četvrtdeset godina života. Na fakultetu pamte još samo jedan takav slučaj. Nije od toga pravio veliku pompu, a još i danas, gotovo tri godine poslije, na vratima njegova kabineta stoji natpis ‘izvanredni profesor’. Iako neki to promijene prvi dan nakon imenovanja, on olako prelazi preko te formalnosti pokazujući tako karakternu crtu.

Stabilan i siguran u sebe i svoje znanje i sposobnost, nalazi se pred vjerojatno najtežim izazovom. Na to je spreman s jasnim stajalištem: struka je najvažnija i bilo kakvo uključivanje u politiku podrazumijeva povratak poslu na fakultetu. To mu je osnovno, prvo, najvažnije i najdraže, a sve ostalo može biti samo prolazno iskustvo. Politici se ne želi predati u ruke jer je temeljne stvari za život osigurao bez njezine pomoći, stoga joj ništa nije dužan.

• Pojam vladanja i moći stran mi je, tomu ni u kojoj varijanti ne težim. Svoj sam i to želim ostati, iako sam svjestan da će ulaskom u političke vode to biti jako teško – kaže Grčić.

• Ali ustrajat ću na tome. Političku borbu uopće ne vidim kao rat i međusobno napadanje, nego kao tržišno nadmetanje ideja i programa; uvjeren sam u svijest i sposobnost građana da prepoznaju ono bolje – naglašava.

Branko Grčić, uglađen, uspješan čovjek profijenih manira. Za politiku možda previše fin, ali sasvim sigurno ne i premekan. Fajter koji ne pokazuje zube. U svakom slučaju osvježenje na političkoj sceni.

Obiteljski je čovjek. Oženjen je Sanjom, diplomiranom ekonomisticom, pomoćnicom šefa poslovnice Tiska u Splitu. Otac je Gorana i Igora, koji su u ranoj adolescentskoj dobi. Vozi Alfu 156, rekreativno se bavi malim nogometom i sve više tenisom, koji, kad mu to dopuste obveze, može igrati satima. Član je Rotary kluba.