PDV na najam pokretnih dobara

Poduzetnik koji daje u najam automat za kavu, vodu, druge napitke ili sladoled obveznik je PDV-a na ostvarenu naknadu ili, ako ga daje bez naknade, na procjenu vrijednosti koja bi se dobila iznajmljivanjem tog automata.

Gotovo u svakoj hrvatskoj tvrtki danas su na hodnicima i uređajima aparati za vodu, kavu i druge napitke. U pravilu, riječ je o aparatima koji se uzimaju u najam pod određenim uvjetima i svi su zadovoljni dok ne dođe trenutak obračuna poreza. Mnogi poslodavci dvoje kako u tim slučajevima utvrditi osnovicu za obračun PDV-a.

Naime, dvojbeno je treba li primijeniti poreznu osnovicu kao da je riječ o isporuci dobara pa se primjenjuje utvrđena osnovica za oporezivanje dobara ili se radi o pružanju usluga kada se ostvarena naknada (ili naknada koja bi trebala biti ostvarena) uzima za poreznu osnovicu na koju se primjenjuje propisana porezna stopa. U nekim slučajevima porezni obveznik daje drugom poduzetniku samo aparat, kao što je najčešće slučaj s aparatom za kavu, ali u nekim slučajevima porezni obveznik daje aparat i robu koja se prodaje iz takvih aparata. To je najčešće slučaj pri prodaji sladoleda iz hladnjaka ili pića i napitaka iz posebno programiranih automata ili hladnjaka.

Kad je riječ o davanju drugih automata za kavu, šalice, pepeljara i sličnih predmeta u vezi s ugostiteljskim poslovanjem, nedvojbeno je riječ o poslovnoj transakciji koja može imati obilježja isporuke dobara, ali i obilježja davanja u najam dugo trajne imovine, što se smatra obavljanjem usluga. Za određivanje takve transakcije, je li riječ o isporuci dobara ili o usluzi najma, bitan je sadržaj (a ne forma) ugovora između dva porezna obveznika, isporučitelja i primatelja, i stvarno obavljen posao, što se očituje u ispostavljenim računima poreznog obveznika koji isporučuje dobra, odnosno obavlja uslugu.

Kad se radi o davanju automata i hladnjaka s robom koja se prodaje iz tih automata i hladnjaka, smatra se da je riječ o dva prometa. Tako, kad poduzetnik daje automat, odnosno hladnjak u najam, obveznik je PDV-a na ostvarenu naknadu ili, ako daje bez naknade, na osnovicu koju čini naknada koja bi se postigla iznajmljivanjem toga automata. Drugi je promet kad porezni poduzetnik obavlja prodaju robe iz automata, odnosno hladnjaka, i tada poreznu osnovicu čini naknada za prodani proizvod, tj. prodajna cijena s uračunanim PDV-om.

Zapravo, nema dvojbi oko oporezivanja u slučaju davanja na upotrebu predmeta kao što su automati za pića te aparati za kavu i ostale tople ili hladne napitke ili hladnjaci za sladoled jer se takav način davanja smatra iznajmljivanjem bilo uz naknadu ili bez nje, što podliježe oporezivanju PDV-om. Ako je porezni obveznik dao u najam spomenute predmete bez obračunate naknade, poreznom se osnovicom smatra tržišna cijena. Kod korištenja, odnosno obavljanja usluga, tržišnom cijenom smatra se cijena utvrđena prema odredbama Pravilnika o porezu na dohodak. Ako porezni obveznik, djelujući u vlastito ime, ali u korist drugoga, sudjeluje u pružanju usluga, smatra se da je sam primio i pružio te usluge. Stoga poduzetnik koji isporuku obavlja u vlastito ime i za vlastiti račun obračunava i plaća porez na punu naknadu jednako kao komisionar koji nastupa u vlastito ime, a za tudi račun.

Međutim, ako poduzetnik nastupa u tude ime i za tudi račun, dakle kao posrednik i zastupnik, porez obračunava i plaća na pripadajuću proviziju. Pri financijskom najmu predmeta dugotrajne imovine, kod kojeg se prenosi pravo vlasništva, porezna obveza za ukupnu vrijednost najma nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem je isporučeno dobro. Ako se pri financijskom najmu ne prenosi pravo vlasništva predmeta najma, porezna obveza nastaje za dio najamnine koji se odnosi na obračunsko razdoblje, odnosno u visini jedne mjesečne rate. Ako rate nisu utvrđene za obračunsko razdoblje, već za neka druga razdoblja, preračunavaju se za obračunska razdoblja.

Međutim, takva odredba mora biti predviđena ugovorom o leasingu, tako da se raspoznaje kad je omogućeno pravo raspolaganja na dobru s prijenosom prava vlasništva s davatelja na primatelja leasinga, odnosno ako nije ugovoren prijenos prava vlasništva za predmet u leasingu, tada se PDV se obračunava i plaća na svaku ugovorenu ratu jer se u tom slučaju radi o zakupu pokretnje imovine.

Ako je pri najmu pokretnih dobara (aparata za kavu i hladne ili tople napitke, hladnjaka za sladoled i slično) riječ o transakcijama s inozemstvom, veoma je važno odrediti mjesto. Pri utvrđivanju mjesta obavljanja usluga vrijedi opće načelo da je mjesto obavljanja usluge ondje gdje je sjedište, odnosno stalno boravište ili prebivalište poduzetnika koji obavlja usluge ako zakonom ili pravilnikom nije drugačije određeno (načelo zemlje podrijetla). Ako uslugu obavlja poslovna jedinica poduzetnika, mjestom obavljanja usluge smatra se sjedište poslovne jedinice.

Međutim, propisane su iznimke od općeg načela pri utvrđivanju mjesta oporezivanja pri obavljanju usluga. Tako se pojedine usluge oporezuju prema mjestu gdje je sjedište poduzetnika primatelja usluge, a to se odnosi upravo na iznajmljivanje pokretnih dobara, osim prijevoznih sredstava. Spomenuta odredba primjenjuje se i u slučaju kada domaći poduzetnik iznajmljuje inozemnom poduzetniku pokretna dobra, poput aparata za kavu, automata za tople i hladne napitke ili hladnjaka za sladoled i sl. U tom slučaju porezni je obveznik inozemni poduzetnik koji je unajmio pokretno dobro prema poreznim propisima zemlje u kojoj mu je sjedište, što znači da domaći poduzetnik ne plaća PDV. Također, na sve usluge posredovanja s tim uslugama obračunava se i plaća porez na dodanu vrijednost prema mjestu primatelja usluge.

Često se davanje na korištenje aparata za kavu, automata za napitke, hladnjaka za sladoled ili čaša, šalice, pepeljara, sunčobrana, stolnjaka i slično poistovjećuje s oporezivanjem ili neporezivanjem poslovnih uzoraka i predmeta darovanja, odnosno darova manje vrijednosti. Naime, iznimno se ne smatraju reprezentacijom u smislu oporezivanja proizvodi i roba iz asortimana poreznog obveznika s oznakom ‘nije za prodaju’ te drugi reklamni predmeti s nazivom tvrtke, proizvoda i drugog oblika reklame (čaše, pepeljare, stolnjaci, podmetači, olovke, rokovnici, upaljači, privjesci i sl.) koji su dani za uporabu u prodajnom prostoru kupca, a ako se daje potrošačima, ne smatraju se reprezentacijom do 80 kuna pojedinačne vrijednosti.

Međutim, nema mogućnosti da se ne obračuna PDV na davanje poslovnih uzoraka i darovanje predmeta manje vrijednosti poslovnim partnerima ili suradnicima pa je svaka isporuka dobara, makar i manje vrijednosti, oporeziva isporuka. Stoga se davanje dobara dugotrajne imovine poput automata za kavu, automata za pića i napitke, cigarete te hladnjaka za sladoled ne smatra promidžbenom transakcijom, nego je riječ o oporezivoj usluzi iznajmljivanja dobara. Ako se radi o isporuci predmeta kao što su već spomenute čaše, šalice, podmetači, stolnjaci, sunčobrani i drugi slični predmeti, makar su poslovni uzorci, riječ je o oporezivoj isporuci dobara. Neće proći ni ugovor između poreznih obveznika da se ne radi o iznajmljivanju, nego o davanju bez naknade, jer i takva vrsta davanja podliježe oporezivanju PDV-om.

Kako ne bi došlo do zabune u primjeni poreznih propisa u svrhu oporezivanja PDV-om, napominje se da, ako jedan porezni obveznik daje drugom poreznom obvezniku predmete kao što su automati za pića ili tople napitke, hladnjaci za sladoled i sl., nije riječ o vlastitoj potrošnji poreznog obveznika jer je taj predmet dao drugom poreznom obvezniku u svrhu obavljanja gospodarske djelatnosti, nego se radi o transakciji usluge najma, što se oporezuje PDV-om. To mora biti razvidno iz ugovora o davanju u najam ili zakup i na temelju ispostavljenog računa za tu uslugu. Stoga, ako je porezni obveznik koji daje u najam takve aparate pravilno ispostavio račun, porezni obveznik koji je zaprimio račun, odnosno uzeo u najam taj predmet, ima pravo na odbitak pretporeza.

Bitno je naglasiti da se obavljenja usluga najma smatra vrijednošću sve dok se taj predmet ne rashoduje ili dok ga ne otudi porezni obveznik koji ga knjiži kao svoje osnovno sredstvo. Međutim, ako se predmet (dobro) ne knjiži kao osnovno sredstvo (dugotrajna imovina) kod poreznog obveznika koji ga je dao drugom poreznom obvezniku, riječ je o prodaji toga dobra, i u tom slučaju takva transakcija, ma kako se ona službeno naziva, podliježe oporezivanju kao oporeziva isporuka dobra, i to u trenutku kada je isporuka obavljena.