U svakom poglavlju pregovora s EU može se rabiti načelo tzv. zaštite javnog interesa, u ovom slučaju zaštite interesa hrvatskih autoprijevoznika, odnosno načelo izbjegavanja diskriminacijske primjene hrvatskih zakona na građane EU, i to tako da se de facto nametnu uvjeti ulaska novih prijevoznika na naše tržište prijevoza, što bi uvelo reda, ali i spriječilo nekontrolirani ulazak jake konkurencije iz Unije. Pravila za ulazak stranaca na naše područje trebaju se voditi istom logikom kao u Grčkoj ili Italiji.
Najveći su problem svih poduzetnika u Hrvatskoj, ne samo autoprijevoznika, tzv. skriveni porezi, odnosno sve dažbine (cestarine i slično), o kojima se ne govori koliko o porezu na dohodak ili dobit. To jednako vrijedi i za mnoge poreze i nerazumijevanje na razini lokalne samouprave, primjerice, nalažanja i plaćanja parkirališnog prostora za autoprijevoznike. Problem je rješiv: prije donošenja bilo kojeg propisa treba se konzultirati s poduzetnicima na koje će se primjenjivati.
Politička potpora nije upitna niti bi to trebala biti. Naime, Hrvatska u pregovore s EU ulazi sa samo nekoliko jakih karata, a jedna je od njih naš zemljopisni položaj, odnosno luke na Jadranu i rijekama te prometni koridori koji vode prema njima. Uz to, ti su prometni pravci interes i EU, a ako nisu, trebamo lobirati da to postanu pa će se ti projekti brže realizirati uz pomoć hrvatskog i Unijinog novca. Važno je, međutim, osigurati da luke i koridori prema njima ostanu u hrvatskim rukama, inače će sve to biti besmisleno!
Poruka je jasna: svaki zakon koji se odnosi na prijevoznike mora biti rezultat struke i plod javne rasprave među prijevoznicima. S druge strane, prijevoznici se trebaju organizirati radi lobiranja u svoju korist poput svojih kolega u Italiji ili Francuskoj.
