Globalizacija i globalizacijski procesi u svijetu promijenili su strukturu gospodarstva i donijeli nove poglede na proizvodnju robe i distribuciju do krajnjeg potrošača. Proizvodnja i tehnološki procesi u proizvodnji postigli su visoku razinu sofisticiranosti kroz automatizaciju i robotizaciju tako da danas nije problem proizvesti bilo koju robu u velikim količinama i serijama. Problem je nastao u skladištenju, držanju zaliha i distribuciji, transportu i manipulaciji robom. Odgovor na ta pitanja i probleme šezdesetih godina 20. stoljeća počela je davati logistika koja je izmijenila način promišljanja u kreiranju proizvoda, prodaji i distribuciji. Prije svega gdje god je to moguće proizvoditi robu za poznatog kupca i prilagoditi finalni proizvod njegovim željama (automobili – ugradnja dodatne opreme, kućanski aparati, namještaj, elektronika, računala i drugi proizvodi).
Na temelju navedenih činjenica logistika i distribucija postale su snaga globalizacije u kojoj nema više podjele na proizvodnju, veletrgovinu i maloprodaju kao samostalne subjekte već ‘grosisti’ – veletrgovine žele u svojem lancu imati zakočeni logistički proces od prvog izvornog proizvođača (sirovine, poluproizvodi, reprodukcijski materijali) do krajnjeg potrošača, što je uvjetovalo preuzimanje i kupnju tvrtki iz različitih grana proizvodnje, transporta i distribucije. Ključna polaznica u lancu između proizvodnje i potrošnje su logističko-distribucijski centri (središta) i parkovi čiji su prethodnici bili javna skladišta, robno-transportni centri, distribucijski centri i parkovi. Kako su pod utjecajem tehnološkog razvoja, rasli su troškovi zaliha, skladištenja, padali troškovi proizvodnje, transporta i manipulacija, odnosno troškovi logistike koje je vrlo često teško locirati i odvojiti od troškova proizvodnje i distribucije do krajnjeg potrošača. U suvremenim proizvodnjama i distribuciji proizvodi nemaju skladišta sirovina i reprodukcijskog materijala, kao ni skladišta gotovih proizvoda jer zaliha je trošak. Upravo se tu našla zamjena u logističko-distribucijskim centrima i parkovima. Iz tih činjenica razvili su se različiti sustavi zadovoljavanja potreba kao što je supply chain management, outsourcing, crossdocking, E-commerce i drugi koji su omogućili proizvođačima i logističkim operaterima da imaju virtualna skladišta u LDC-u.
