500 najvećih Srednje Europe

Kona. Upis Rude d.o.o. kao vlasnika, izvršen na temelju kupoprodajnog ugovora s HEP-om kao korisnikom, a ne vlasnikom, ŽDO smatra ključnim za proglašenja tog ugovora ništavnim, kao i sve promjene koje iz njega proizlaze.

Lipošćak, kojeg je tijekom ispitnog ročišta zbog nedoličnog ponašanja stečajna sutkinja, ujedno predsjednica Trgovačkog suda u Karlovcu Jadranka Maderuh, izbacila iz sudnice, trgovao je, dakle, sam sa sobom sklopivši 23. veljače 2006. kupoprodajni ugovor kojim je Ruda d.o.o. prodala isto zemljište obrtu Ribnjak Vrnjici za isti iznos. Mate Balenović, Rudin stečajni upravitelj, na ispitnom je ročištu izjavio da ta posljednja transakcija nije zabilježena u zemljišnom kartonu i da mu Lipošćak nije predao nikakvu vjerodostojnu dokumentaciju iz koje bi se vidjelo da je prodaja provedena i plaćena. Nažalost, iz HEP-a nije stigao nikakav odgovor na pitanja vezana uz ugovor s Rudom d.o.o., a Lipošćak je, prije nego što je bio izbačen iz sudnice, pobijao sve navode stečajnog upravitelja i sutkinje govoreći da je ‘to sve pogrešno i da će se sve to vidjeti iz dokumenta’, ali nije odgovorio zašto te ‘dokumente’ nije dao stečajnom upravitelju.

Vodoprivredno-projektni biro iz Zagreba izradio je studiju utjecaja na okoliš za gradnju ribnjaka Dretulja kojim se predviđaju brojni građevinski zahvati uključujući betoniranje uza sâm izvor Dretulje. Podsjećajući da je te godine, 2005., područje izvora Dretulje s okolicom bilo pod privremenom zaštitom i da se to izrazito vrijedno cretno područje namjerava zaštititi i u kategoriji botaničkog rezervata, kao i prema europskim smjernicama o staništima, ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu prirode Davorin Marković službeno se očitovao izjavom da je ‘gradnja ribnjaka Dretulja na opisanom području neprihvatljiva sa stajališta zaštite prirode’. Objašnjavajući svoje stajalište Marković je za Lider izjavio da je sâm po sebi projekt toga ribogojišta prihvatljiv, ali samo ako bi bio dva kilometra nizvodno. U međuvremenu je 11. prosinca 2006. prihvaćen Prostorni plan Općine Plaški kojim je gornji tok Dretulje zaštićen u kategoriji posebnog rezervata. No, sve to nije spriječilo Ured državne uprave u Ogulinu da početkom 2007. Lipošćaku izda lokacijsku dozvolu za gradnju ribogojišta Dretulja.

Iako ogulinska tvrtka po sjedištu, Lipošćakova Ruda nije povezana sa Sinjem samo preko Ive Čovića, Sinjanina koji je potpisao ugovor o prodaji zemljišta u Plaškom, nego je Ruda poslovala i u ribogojištu pastrve na rijeci Rudi pokraj Sinja. Riječ je o kompleksu od šest hektara, od čega otprilike 2,5 hektara zauzima ribogojište. Prema nalazu stečajnog upravitelja Balenovića, osnutkom obrta Ribnjak Vrnjika Lipošćak je stvorio uvjete za računovodstvene manevre s Rudom d.o.o., što je rezultiralo isisanjem sve imovine iz Rude, s izuzetkom 7,8 hektara zemljišta u Plaškom, u obrt Ribnjak Vrnjika, dakako, prije proglašenja stečaja nad Rudom.

Popisavši Rudinu imovinu po nabavnoj vrijednosti od 4,4 milijuna kuna, ustvrdio je Balenović, Lipošćak putem obrta Ribnjak Vrnjika 15. studenoga 2005. prodaje Rudi d.o.o. nekretninu površine 802 četvornih metra pokraj Sinja za 5,17 milijuna kuna. Zatim se raskida ugovor o toj prodaji pa se sklapa sporazum kojim svu imovinu Rude d.o.o. kupuje obrt Ribnjak Vrnjika, i to kompenzacijom za prije razvrnutu kupnju nekretnine u Sinju. Balenović na osnovi svih mu dostupnih Rudinih dokumenata u stečaju zaključuje da je posrijedi fiktivna transakcija robe i novca, nakon čega dug vjerovnicima veći od tri milijuna kuna ostaje u Rudi u stečaju. Radnici su iz Rude 31. prosinca 2005. prebačeni u obrt Ribnjak Vrnjika, koji ne samo da je nastavio poslovati u ribogojištu na rijeci Rudi pokraj Sinja nego, eto, namjerava sagraditi i ribnjak na izvoru Dretulje. Na toj osnovi Lipošćak sada svojim obrtom Ribnjak Vrnjika nastoji ostvariti svoje izlučno pravo nad 7,8 hektara zemljišta koje mu je, to jest Rudi d.o.o., prodao HEP, što, pak, osporava ŽDO.

Valja podsjetiti i na to kako je Lipošćakova Ruda d.o.o. uopće postala vlasnik najvećeg hrvatskog ribogojišta pastrve, onoga na rijeci Rudi. Važnu ulogu u tome odigrao je PIK Vrbovec, u čijem je vlasništvu ranije bilo to ribogojište, a koji ga je onda izdao u zakup Rudi d.o.o.

Preskočimo li detalje dotadašnjih transakcija između PIK Vrbovca na čelu s kriznim direktorom Bojanom Bevcom i Rude d.o.o., Policijska uprava zagrebačka je tijekom istrage o Bevcovim malverzacijama na teret PIK Vrbovca na osnovi provedenih istražnih radnji osumnjičila i kazneno prijavila Bojana Bevca da je ‘u svibnju 2002. godine s 48-godišnjim hrvatskim državljaninom (Ivicom Lipošćakom, nap. a.), zakupnik PIK-ova ribogojišta Ruda pokraj Sinja, potpisao ugovor o izmirenju navodnih medosobnih potraživanja. Zakupnik Lipošćak je nakon toga iskorištio pravo prvokupa i od PIK-a za 18.500 kuna kupio ribogojište pastrva vrijedno oko 5,5 milijuna kuna’.

I dok se tek očekuje pokretanje parnica radi dokazivanja izlučnog prava nad zemljištem Rude u stečaju, Lipošćakov Ribnjak Vrnjika širi se i na Poduzetničku zonu Ogulin. Naime, Gradsko poglavarstvo Ogulina prihvatilo je 10. travnja ponudu Ribnjaka Vrnjike da za 8,01 euro po četvornome metru kupi 11.800 kvadrata poslovnog prostora u bivšem Bechtelovu kampu, a sada Poduzetničkoj zoni Ogulin. Na tom bi prostoru Ribnjak Vrnjika’ sagradio pogon za preradu i pakiranje ribe oslanjajući se već vjerojatno na planove gradnje ribogojišta na izvoru Dretulje kod Plaškoga. Hoće li se sve to obistiniti, teško je reći s obzirom na tijek svih dosadašnjih događanja u vezi s Rudom u stečaju, to prije jer je predsjednica Trgovačkoga suda Jadranka Maderuh svojom odlukom na ispitnom ročištu zatražila od zamjenice ŽDO-a da cijeli slučaj ‘Ruda u stečaju’ preda i Kaznenom odjelu Županijskoga državnog odvjetništva.