HRVATSKE plaže – zlatni rudnik za PODUZETNIKE

Kantice, lopatice, ležaljke, skuteri, suncobrani, sandoline, pedaline, razni napici i hrana samo su dio proizvoda i usluga koje se nude turistima na jadranskim plažama. Gužve koje su ovog ljeta vladale u špicu sezone, dok turisti željni odmoru pokušavaju pronaći slobodnu ležaljku ili mjesto u obližnjem kafiću, za neke su poduzetnike bile prilika za dobru zaradu. Stoga ne čudi što zainteresirane tvrtke spremno licitiraju na županijskim javnim natječajima kako bi upravo one barem na nekoliko sezone iskoristile zlatni rudnik hrvatskih plaža. Do koncesija na pomorskom dobru nije jednostavno doći, no velik potencijal imaju i koncesijska odobrenja koja se odobravaju na razdoblje od jedne do pet godina pa je veća mogućnost za njihovo dobivanje.

Iako do podataka o zaradi poduzeća koja se bave takvim ljetnim djelatnostima nije jednostavno doći, prema uredbi o davanju koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru, postoji jasan cjenik s iznosima koje je potrebno uplatiti županijama s kojima je sklopljen ugovor o obavljanju djelatnosti. Tako će tvrtka koja iznajmljuje ležaljke i suncobrane županiji na godinu platiti između 10 i 40 kuna po komadu, dok će turistima isti suncobran i ležaljku iznajmljivati po cijeni od 20 kuna na dan. Pojednostavljeno računom, ako u vlasništvu ima 50-ak ležaljki i iznajmljuje ih u najvećoj turističkoj vreći, zaradit će oko 20 do 30 tisuća kuna, od čega na ime koncesijskog odobrenja plaća naknadu od 500 do dvije tisuće kuna. Za iznajmljivanje skuter plaća se naknada od dvije do šest tisuća kuna, a ovog je ljeta deset minuta vožnje takvim plovilom po osobi stajalo između 150 i 250 kuna.

U gostiteljski objekt, manji od 12 četvornih metara, na godinu stoji između pet i 15 tisuća kuna, dok će poduzetnik za pripadajuću terasu od primjerice 50 četvornih metara izdvojiti od 7.500 do 30 tisuća kuna.

Koncesijsko odobrenje na po-pratni zabavni i rekreacijski sadržaj na ove sezone najčešće spominjanoj plaži, Zrču, pripalo je gradu Novalji tako da svi prihodi odlaze u lokalnu upravu, dok se prihodi od koncesije, primjerice na plaži Straško, uplaćuju u proračun Ličko-senjske županije, i to u iznosu od 135 tisuća kroz godišnju naknadu, dva posto od ukupnog prometa te jedan posto od naplate ulaznica.

Popularni novaljski klubovi, Papaya, Calypso i Aquarius za obavljanje rada ne trebaju koncesiju niti koncesijska odobrenja, već plaćaju najam gradu (osim Aquariusa koji je vlasnik zemljišta na kojem je klub) i to u iznosu od 60-ak tisuća kuna. S obzirom na njihovu popularnost i posjećenost, jasno je da takav najam mogu pokriti u samo nekoliko večeri.

Koncesija za brački Zlatni rat u rukama je društva Grabov rat iz Bola, čime joj je omogućeno pravo korištenja plaže za iznajmljivanje pedalina, sandolina, brodica, ležaljki, suncobrana, padobrana, tuba, guma, banana te za obav.

Koncesijske naknade uključuju različite iznose ovisno o vrsti objekta i usluga. Na primjer, za skuter naknada iznosi od 2.000 do 6.000 kuna, dok se za montažne objekte do 12 m² plaća od 5.000 do 15.000 kuna. Terasa objekta se naplaćuje po m², a cijene za suncobrane i ležaljke kreću se od 10 do 40 kuna po komadu.

Koncesiju je znatno teže ishoditi, no kada je odobrena, obično je na rok od deset godina, iako je najniža granica pet, a najviša 20 godina. Postupak za dobivanje koncesije na pomorskom dobru uključuje ocjenu ponude stručnog tijela koje pritom daje i mišljenje o tome koje je kriterije i u kojoj mjeri zadovoljila tvrtka. Dakle, razmatra se iznos sredstava koji je tvrtka ponudila za četvorni metar, postotak od prihoda koji tvrtka ostvari obavljanjem djelatnosti, broj radnih mjesta koja će otvoriti, iznos ukupne investicije te iznos namijenjen ulaganju u zaštitu okoliša. Na kraju poslovne godine, prema prijavljenim ukupnim prihodima, plaća se iznos koji je tvrtka navela u ponudi, odnosno postotak od prometa koji se obvezala platiti zajedno s fiksnim dijelom koncesije koji je također određen uredbama i pravilnicima, ali i ugovorom o koncesiji na pomorskom dobru. Inovativnim poduzetnicima, nakon što se oduzme naknada koju su dužni plaćati, za sigurno ostaje pristojna ljetna zarada, a na njima je da osmisle dovoljno atraktivne i pristupačne sadržaje koji će privući što veći broj turista kako bi sredstvo iznajmljivanja izdali što je moguće više puta u danu.