Novi je zakon izazvao mnogo reakcija inozemnih ulagača jer daje više prava i jamči dugoročnu sigurnost kineskim radnicima. Mnogi misle da će se proizvodnja preseliti u druge azijske države sa slabijim radnim zakonodavstvom, primjerice u Indiju, Pakistan te čak u Afriku.
Početkom ljeta s američkog tržišta povučene su paste za zube proizvedene u Kini zbog zabrinutosti o ispravnosti tih proizvoda, a nastavilo se zabranom uvoza morskih plodova, povlačenjem neispravnih baterija za prijenosna računala i mobitele, otrovne hrane za kućne ljubimce i neispravnih automobilskih guma, a najnovija afera koja potresa kineski izvoz odnosi se na povlačenju igračaka proizvedenih u Kini. Osim u Americi, kineski proizvodi povučeni su i u Europi i Kanadi – ondje je povučeno tisuće kemijskih olovaka jer su sadržavale previše olova; Novi Zeland je, pak, prije nekoliko tjedana povukao pidžame jer su sadržavale prevelike količine formaldehida. Toliko slučajeva u posljednje vrijeme uvelike povećalo zabrinutost u vezi s kontrolom kvalitete proizvoda u kineskim tvornicama.
Kineska vlast, i sama svjesna opasnosti koja prijeti nakon tih događaja, nastoji anulirati posljedice, stoga je posljednjih mjeseci napravila nekoliko koraka u borbi protiv zdravstveno nesigurnih i nekvalitetnih proizvoda. Jedan od posljednjih poteza odnosi se na uvođenje novog sustava provjere kvalitete za hranu i igračke. No velik je izazov svladati korumpiran i neučinkovit sustav nedovoljno opremljen da bi mogao kontrolirirati golemo tržište nelicenciranih tvornica i poduzetnika koji žele što prije ostvariti što veći profit. Radi borbe protiv korupcije velik se pritisak vrši i na državne agencije, a državom je u potrazi za neispravnim proizvodima razaslan i 30 tisuća inspektora. Osim toga, Kina skretanjem pozornosti na slične slučajeve s proizvodima drugih proizvođača, pa i američkih, nastoji minimalizirati učinak. Osim kritiziranja medija, kineski dužnosnici naglašavaju da 50 posto proizvoda u Kini proizvedu strani ulagači i da je čak 60 posto proizvoda za izvoz izrađeno i provjereno prema standardima koje su postavili strani ulagači ili strani kupci te da je odgovornost i na njima.
Osim toga, povećanje nadnica kineskih radnika u posljednje vrijeme dodatno će kineske proizvode učiniti neatracitivnima Zapadu. Tako je, primjerice, kineski radnik Zhang u veljači dobivao 1,32 centa po biciklističkom sjedalu koje je napravio; u kolovozu ove godine nadnica mu se povećala na 1,45 centi. Iako mali pomak, pokazuje znatnu promjenu. Umjesto 197 dolara koliko je zaradivao u veljači, Zhang danas zaraduje 263 dolara na mjesec, od čega je samo manji dio rasta posljedica povećanja njegove produktivnosti, a ostatak se odnosi na porast nadnice. Vlasnici tvornica i stručnjaci tvrde da je sve teže pronaći sposobne mlade ljude jer je politika ‘jednog djeteta’ rezultirala današnjim manjim brojem ljudi u dobi od 20 do 24 godine. Osim toga, dio njih nastavlja se školovati pa i zbog toga kasnije počinje raditi.
Veće nadnice u Kini na duge će staze zasigurno rezultirati višim cijenama robe u Sjedinjenim Američkim Državama i na drugim zapadnim tržištima, i to u svim segmentima. Neke kineske kompanije već sada nastoje dio tog troška prebaciti na kupce u zapadnom svijetu. Prema podacima američkog Ministarstva rada, nakon kontinuiranog pada u posljednje vrijeme bilježi se određeni rast dobara iz Kine, 1,2 posto od veljače do kolovoza. Dio troška odnosi se na povećanje cijene rada, a manji dio i na poskupljenja lokalne valute juana u odnosu na dolar.
