Iako bi mu i zbog stare slave moglo biti svašta oprošteno, Paul McCartney s albumom Memory Almost Full nije nimalo podbacio, već je snimio iznenađujuće dobar materijal. Šarmantnim melodijama i modernom produkcijom, McCartney je postigao visoku služljivost albuma na kojem se ne osjećaju ni stvaralačka kriza ni njegove godine, a o nedostatku energije da se i ne govori.
Uz veliku prednost, polustoljetno iskustvo u burnim glazbenim vodama, stari je Beatle u mnogočemu nadmašio svoje bitno mlade kolege i pokazao im kako postići sklad balansirajući između jednostavnosti i kićenosti. Prepoznatljiv McCartneyjev vokal godine su izbrusile i dale mu dodatnu finoću.
Uvodna pjesma nešto je slabija, no od nje se dalje čini da McCartney postiže pravu radnu temperaturu, a kad je postigne, i to vrlo brzo, glazba na kojoj su odrasli mnogi naraštaji, ali i ona na kojoj odrastaju nove, skladno se prepliću u cjelinu koja nimalo ne razočarava.
