Strabag traži poništenje natječaja vrednijeg od pola milijarde kuna

A ustrijska kompanija Strabag Anlagen-technik GmbH uložila je prigovor na javno nadmetanje za nabavu i ugradnju elektroopreme za II b fazu gradnje autoceste Rijeka-Zagreb isti dan kad je i Vlada usvojila tekst Konačnog prijedloga zakona o javnoj nabavi. Zbog toga ne treba povjerovati obećanjima da nakon usvajanja novog propisa o javnoj nabavi više neće biti namještanja velikih javnih radova, jer u Autocesti Rijeka-Zagreb ne mogu ništa odlučiti bez znanja i suglasnosti svojeg ‘vlasnika’, odnosno Vlade.

Sa ustupanjem velikih javnih radova ‘mučkati’ mogu jedino Vlada, ministarstva i velika državna poduzeća. Zbog toga su propisi o javnoj nabavi u proteklih petnaestak godina ubrzano mijenjani, prosječno svake godine jedanput. Na sjednicama Vlade usvajalo bi se nove propise o javnoj nabavi, a u pauzama sjednica kako iskoristiti (namjerno ostavljene) ‘rupe’ u propisima da bi se radovi namjestili favoriziranim izvođačima. I tako se doguralo do toga da se istoga dana na sjednici Vlade odlučuje o novom zakonskom tekstu i paralelno u državnom dioničkom društvu Autocesta Rijeka-Zagreb na dvojben način ustupaju radovi vredniji od pola milijarde kuna.

Na javno nadmetanje Autoceste Zagreb-Rijeka, zbog kojega se Strabag GmbH žali, stigle su tri ponude. Najjeftiniju Strabagovu ponudu su, međutim, u Autocesti Rijeka-Zagreb ocijenili neprihvatljivom. Zbog toga su razmatrane samo preostale dvije, Končara i Dalekovoda, od kojih je izabrana ona Dalekovoda jer je bila jeftinija od Končarove.

Na postavljenje novinarsko pitanje Jurici Prskalu, predsjedniku Uprave Autoceste Rijeka-Zagreb, o dvojbenoj odluci o ustupanju radova odgovoreno je da je žalbeni postupak u tijeku i da se do njegovog okončanja ne mogu davati nikakve izjave ni komentari. O spornom nadmetanju ni ostali sudionici nadmetanja nisu htjeli ništa izjaviti ni komentirati. No, to nije spriječilo Strabagovo poslovodstvo da se posebnim pismom žali na postupak Autoceste Rijeka-Zagreb i Ivi Sanaderu osobno.

U prigovoru na (dis)kvalifikaciju svoje ponude, Strabag posredstvom zagrebačke odvjetnice Beate Glinški Kovač tvrdi da ‘svi tobožnji nedostaci utvrđeni u popratnom dopisu naručitelja Autocesta Rijeka-Zagreb nisu nedostaci koji bi vodili kvalifikaciji ponude kao neprihvatljive’.

U prilog tvrdnji navodi se i da se prema članku 59. Zakona o javnoj nabavi prihvatljivom ponudom smatraju i ponude koje sadrže nebitne otklone, koji ne mijenjaju svojstva, uvjete i druge zahtjeve iz dokumentacije za nadmetanje. U nastavku se predlaže da se prigovor uvaži, poništi odluka o odabiru Dalekovoda kao najpovoljnija i da se sve tri pristigle ponude razmotre ponovno te odabere stvarno najpovoljnija.

Odlukom Autoceste Rijeka-Zagreb d.d. od 5. rujna ove godine, naime, od tri pristigle ponude kao najpovoljniji ponuđač za radove na gradnji II b faze autoceste izabran je Dalekovoda. Končar-inženjering za energetiku i transport dao je ponudu na 584 milijuna kuna, Dalekovod na 555 milijuna kuna, a Strabag GmbH na 529 milijuna kuna.

Premda je skuplja od Strabagove 26 milijuna kuna, kao najpovoljnija prihvaćena je Dalekovodova ponuda. A odluka o izboru najpovoljnije ponude na koju se može žaliti u roku od samo tri dana dostavljena je ponuditeljima u petak, 7. rujna, potkraj radnog vremena. Unatoč kratkom roku, Strabagu je posredstvom odvjetnika uspjelo dostaviti prigovor 10. rujna 2007. godine i tako pokvariti kratkotrajno za-

Tek u pratećem dopisu uz odluku o odabiru najpovoljnije ponude pobraju se navodni nedostaci Strabagove ponude, tako da je neizravno moguće zaključak da su u Autocesti Rijeka-Zagreb neprihvatljivom ocijenili najjeftiniju Strabagovu ponudu.

Pojednostavljeno, nakon diskvalifikacije najjeftinije ponude, pristupilo se izboru ponuđača na način da je od dvije preostale kao povoljnija odabrana jeftinija, jer ponuda Dalekovoda od 555 milijuna kuna je 29 milijuna kuna jeftinija od ponude Končara IET, u iznosu od 584 milijuna kuna. A to što je ponuda Dalekovoda skuplja od Strabagove 26 milijuna kuna nema veze s obzirom na diskvalifikaciju, zapravo, najjeftinije Strabagove ponude.

No, budući da u odluci o odabiru najpovoljnije ponude nije detaljno obrazloženo zbog čega se dvije ponude smatraju prihvatljivima, Strabag u svojem prigovoru zahtijeva uvid u zapisnik radi ispitivanja prihvatljivosti tih dviju ponuda.

U prigovoru Strabaga tvrdi se kako nije točno da u njihovoj ponudi nije imenovan vodeći partner s obzirom na to da je Strabag GmbH ponudu dao u ime Poslovne udruge u sastavu Strabag GmbH iz Thalgaua u Austriji, Strabag AG također iz Thalgau u Austriji, Viadukt iz Zagreba, Exor iz Zagreba i Ovit iz Budimpešte.

Da je tvrdnja da nije imenovan vodeći partner dvojbeno vidljivo je i po tome što je Autocesta Rijeka-Zagreb svoj popratni dopis naložila na Strabag GmbH za Poslovnu udrugu, što upućuje na to da su u Autocesti Rijeka-Zagreb ipak znali tko je vodeći partner. A to da je Strabag GmbH imenovan vodećim partnerom određeno je i Ugovorom o osnivanju Poslovne udruge koji je dostavljen naručitelju u sklopu dokumentacije. Strabag GmbH navodi se kao vodeći partner i u dostavljenom obrascu za dokaz sposobnosti 2, pa je i iz tog dokumenta razvidno koje društvo je vodeći partner u Poslovnoj udruzi.

Kao formalni razlog diskvalificiranja Strabagove ponude u popratnom dopisu još se navodi i da je u dostavljenom Ugovoru ‘navedena raspoljela posla u postotku za svakoga navedenog partnera, ali nije navedeno i koju vrstu posla će navedeni partner u Poslovnoj udruzi obavljati’.

U pogledu diskvalificirajuće tvrdnje da je Ugovorom o osnivanju Poslovne udruge navedena samo raspoljela posla u postotku, a ne i koju vrstu posla će pojedini partner obavljati, u prigovoru Strabag GmbH tvrdi se da se podjela prema vrsti posla ne traži ni po Zakonu o javnoj nabavi ni u dokumentaciji, pri čemu se pozivaju na Knjigu nadmetanja I. ii. točku 3.2.2.

Prema tekstu prigovora netočna je tvrdnja Autocesta Rijeka-Zagreb da Strabag nije dostavio ocjene prijašnjih naručitelja u izvorniku, odnosno ovjerjenim kopijama. Naprotiv, sve su ocjene dostavljene u izvorniku, tvrdi se u prigovoru Strabaga.

Strabag u svojem prigovoru naglašava da su potpuno irelevantne tvrdnje iz Autocesta Rijeka-Zagreb da uz obrasce 5 i 5A za kandidate predložene od strane tvrtki Strabag i Ovit nisu dostavljene ovjerene radne knjižice iz kojih bi proizlazile njihove kvalifikacije. Dokumentacijom javnog nadmetanja tražila su se ukupno 22 kandidata – kvalificirana u stalnom radnom odnosu (Knjiga I. ii. 3.2 3(c). I za sva 22 predložena kandidata, sukladno uvjetima nadmetanja, dostavljene su ovjerene preslike radnih knjižica, a to što takvih preslika nije bilo iz Strabaga i Ovita nije važno s obzirom da su za 22 kandidata dostavljene preslike iz ostalih tvrtki članica te Poslovne udruge. Dokumentacijom se tražilo preslike za 22 kandidata, a broj kvalificiranih zaposlenika i Strabaga i Ovita premašuje tražena samo 22 kvalificiranih zaposlenika.

U prigovoru se navodi i da je netočan navod da Strabag nije dostavio svoje bilance i račune dobiti i gubitaka za 2004. godinu, jer su ti dokumenti dostavljeni uvezeni zajedno s istim dokumentima za 2005. godinu u Knjizi 2/7 110 /163 dokumentacije uz ponudu. A u pogledu ovjere dokumentacije Ovita, ni Zakon o javnoj nabavi ni dokumentacija nadmetanja ne propisuju ovjeru od strane financijskih vlasti države ponuditelja (u ovom slučaju Mađarske).

Na osnovi dosad dostupnih informacija može se zaključiti da će afera s ustupanjem tih radova prerasti u sudski spor s međunarodnim posljedicama, na što ukazuje i pismo Strabagova menadžera Sanaderu osobno kao i to što su u ‘igri’ osim hrvatskih i tvrtke iz Austrije i Mađarske. A iz ove kao i ranijih afera s ustupanjem velikih javnih radova razvidno je da Vlada i nadalje nema namjeru dosljedno primjenjivati Zakon o javnoj nabavi.