TOP 10 stranih investitora

Burzi. Od te male grupe sastavljena je rang-lista tvrtki prema tržišnoj kapitalizaciji, odnosno sumarnoj vrijednosti dionica kompanije prema kotaciji na burzi. Tržišno je najvrednija tvrtka češka elektroenergetska tvrtka ČEZ s tržišnom kapitalizacijom od 22,09 milijardi eura. Njene dionice su u listopadu 2006. počele kotirati na Praškoj burzi, a u prosincu iste godine i na Varšavskoj.

Zbog akvizicija u inozemstvu i povećane prodaje češki je državni energetski div u prvih šest mjeseci ove godine povećao dobit 26,8 posto, na otprilike 765 milijuna eura. Za usporedbu, cijela je prošlogodišnja zarada tvrtke bila milijardu eura. Prihodi su istodobno porasli 12-ak posto. ČEZ grupa je osnovana 2003. spajanjem nekoliko regionalnih elektrodistribucijskih kompanija. Nakon akvizicije triju elektrodistribucijskih kompanija u Bugarskoj i dviju u Rumunjskoj, tvrtka je postala jedna od najvećih svjetskih privatnih naftnih kompanija. Potkraj 2005. Grupa je opskrbljivala električnom energijom gotovo sedam milijuna potrošača u Češkoj, Bugarskoj i Rumunjskoj. U Češkoj ČEZ proizvodi gotovo tri četvrtine ukupne proizvodnje električne energije. Tvrtka upravlja s dvije nuklearne elektrane, 18 termoelektrana, 34 hidroelektrana, dvije vjetroelektrane i jednom solarnom elektronom. Osim proizvodnje i distribucije električne energije bavi se i telekomunikacijama, informatikom, rudarstvom i nuklearnim istraživanjima. ČEZ grupa je jedna od 10 najvećih energetskih grupacija u Europi, a cilj Uprave na čelu s Martinom Romanom je postati najveći proizvođač i distributer električne energije u Srednjoj i Istočnoj Europi.

Na drugom je mjestu prema tržišnoj kapitalizaciji poljska banka PKO BP, čija je tržišna vrijednost 14,5 milijardi eura. Među deset tržišno najvrednijih tvrtki čak su četiri banke. Riječ je o još jednom sektoru (uz energetiku) u kojem je provedena ozbiljna konsolidacija, uza znatan priljev stranog kapitala i znanja. Banke i osiguravačka društva su prema veličini rangirane na posebnim listama.

Statički podaci, poput onih o prihodima ili dobiti u određenoj godini, uvijek su kvalitetniji kad ih se stavi u kontekst, odnosno kad se uz njih, primjerice, nalaze i podaci o promjeni u odnosu na prijašnje razdoblje. Podaci o promjeni prihoda TOP 500 kompanija 2006. u odnosu na prijašnju godinu pokazuju da su prihodi uglavnom rasli, većinom dvoznamenkasto. Prihodi PKN Orlena povećali su se za trećinu, a rekorder je ukrajinska naftna tvrtka LiNIK, čiji je prihod lani bio 6.293 posto veći nego 2005. Lisičanski Oil Refinery (LiNIK) je rafinerija u vlasništvu TNK-BP-a, vodeće ruske naftne kompanije koja je među 10 najvećih svjetskih privatnih naftnih kompanija prema veličini naftnih rezervi. Tvrtka je nastala 2003. spajanjem ruske podružnice BP-a i Alfa, ruske kompanije Access/Renova grupe (AAR). Najveći pad prihoda imala je mađarska tvrtka MVM – lani joj se smanjio 47 posto.

Rekorder prema visini rasta dobiti jest Naftogaz Ukrajina, vodeća ukrajinska naftna tvrtka čija je dobit lani porasla 13.443 posto, na 322 milijuna eura. Tvrtka stvara čak sedminu bruto domaćeg proizvoda Ukrajine i zapošljava jedan posto ukupno radno sposobno stanovništvo. Pokriva sve aspekte proizvodnje i prerade naftne i plina te distribucije krajnjim korisnicima. Čak 97 posto ukupne proizvodnje naftne i plina u Ukrajini odnosi se na poduzeća u Naftogazovu vlasništvu. Najveći pad dobiti imala je rumunjska kompanija Distigaz Sud: lanjska dobit bila joj je manja čak 11.879 posto nego 2005. godine.

Veliki rast prihoda jedna je od posljedica agresivne strategije regionalnih akvizicija zajedničke kompanijama s vrha liste najvećih tvrtki Srednje Europe. Prekogranične akvizicije na tom području nisu bakn čak ni u sektoru poput energetskoga, koji je u akvizicijskom pogledu tabu-tema u mnogim državama Zapadne Europe. Ipak, potencijala za daljnje okrupnjavanje još ima, kao i zapreka, poput zaštite nacionalnih interesa. Konsolidacija je, međutim, nužna zbog ekonomije razmjera – srednjeeuropski naftni koncerni još su patuljci u odnosu na svjetske naftne gigante. Slična je situacija i u ostalim sektorima. Međutim, akvizicije treba dobro isplanirati, što pokazuje analiza PKN Orlenovih i MOL-ovih rezultata: obje tvrtke poznate su po mnogo regionalnih akvizicija, što je lani rezultiralo visokim rastom prihoda. Istodobno je, međutim, PKN Orlen zabilježio pad profita, dijelom i zbog lošeg poslovanja nekih poduzeća kćeri. MOL je, pak, ostvario rekordnu dobit u regiji iako bi ove godine taj rezultat mogao biti ozbiljno ugrožen.

Regija Srednje Europe definitivno je ušla u fazu političke i makroekonomske stabilizacije koja bi u budućnosti trebala postizati sve bolje rezultate. Većina država već su članice EU ili su u nekom programu pristupa Uniji. Većina država bilježi visoke stope rasta pa ne čudi da su Srednja i Istočna Europa među najdinamičnijim svjetskim odredištima za ulagače. Međutim, tranzicijski napredak neravnomjerno je raspoređen među državama regije, ali i među kompanijama u svakoj državi. Podatak da samo 10 posto od 500 najvećih regionalnih tvrtki kotira na burzi pokazuje koliko je poslovanje poduzeća još netransparentno. Nekad se iza te, za javnost neprozirne, fasade krije dinamično, dobro organizirano poslovanje, ali vrlo često i neprovođenje nužnih reformi. Osim nastavka konsolidacije vodećih kompanija cijelih sektora i reformi nacionalnih gospodarstava, države Srednje Europe tek čekaju pravi izlazak na svjetsko tržište. Većina izvoznog poslovanja srednjeeuropskih gospodarstava vezana je uz zapadni dio Europske unije, a trgovina među državama regije (osim možda s najbližim susjedima) još je nedovoljna.

Domaća tržišta, na koja se oslanja velik dio najuspješnijih poduzeća, neće, međutim, biti dovoljna da u prihvatljivom vremenskom roku osiguraju veličinu potrebnu za nadmetanje na globalnom tržištu s uspješnim tvrtkama iz razvijenih industrijskih država. U nekim sektorima, poput naftnog, već se pojavilo nekoliko velikih grupacija pa se približava trenutak kad će se izdvojiti jedan lider koji se će se zatim moći mjeriti sa svjetskim konkurentima poput Shell ili ExxonMobila.

Kad se Europska unija nastavi politički širiti, bit će to i ekonomski poticaj onom dijelu regije koji je još izvan njezinih granica. Prvo desetljeće nakon pada Berlinskoga zida Srednja i Istočna Europa potrošila je na mukotrpne političke, institucionalne i makroekonomske reforme. Do kraja ovog desetljeća fokus će biti više na ekonomskoj preobrazbi. Lista 500 najvećih poduzeća u regiji u tom će razdoblju biti aktualan i zanimljiv pokazatelj velikih promjena koje se očekuju.