-
Zašto ove godine više nemate veći izbor ženskih odijela, koja su bila svojevrsni zaštitni znak Image Haddada ili su to barem bila na početku kompanije? – To bi trebalo pitati Zrinku, koja je glavni dizajner u kući, ali mogu reći da su odijela nekad diktirala modu i najbolje su se prodavala. Ove sezone to su haljine.
-
Krenuli ste s modom za zrelije žene, a tek ste poslije lansirali H2 za mlade generacije. Tko je danas ciljani kupac vašeg brenda i imate li možda problema s definiranjem ciljne skupine? – To je jako teško pitanje. Svaka tvrtka ima s time problema. Otkad se bavim ovim poslom, a tome ima gotovo 20 godina, uvijek odgovaram na to pitanje, taj proces nikada neće stati. Svakih nekoliko godina provodimo istraživanje tržišta, koje pokazuje da najveći broj naših kupaca pripada dobnoj skupini od 25 do 40 godina, što je od početka bila naša ciljna skupina. To su mlade i modno osviještene žene i žele odjeću koja ‘nema rok trajanja’, kako u dizajnu, tako i u kvaliteti. Ipak, kad se bavite modom stalno se borite s time kako zadržati stare kupce i pridobiti nove, jer se ukusi i potrebe potrošača stalno mijenjaju.
-
Mislite li da ćete dugoročno opstati na tržištu ako ne uđete ni u jedan šoping centar? – Image Haddad je uspješna tvrtka koja bilježi dobre rezultate. Imamo odličnu poziciju na hrvatskom tržištu, naš je brend najprodavaniji i najkvalitetniji prêt-à-porter u Hrvatskoj. Tu nema dileme. Neću otvarati dućane u velikim šoping-centrima jer neću pristati na ucjenu. Oni nam naplaćuju dvaput višu cijenu za kvadrat prodajnog prostora od one koju plaćaju multinacionalne kompanije. To je nelojalna konkurencija i nije mi jasno zašto se to dopušta. To nije korektan način poslovanja. To rade namjerno kako bi potisnuli i to malo domaćih brendova koliko ih postoji i zauzeli pozicije. Riječ je o planskoj i sustavnoj akciji. Ako ste u šoping-centru ispadne da radite samo za njegova vlasnika, a mi to nećemo, moramo raditi za svoju kompaniju u koju želimo investirati. Ne mogu cijelu zaradu davati vlasniku šoping-centra. Siguran sam da ćemo ostati uspješni na tržištu i bez njih. Uvjerem sam da će najbolji šoping u Hrvatskoj uvijek biti u Ilici. U Zagrebu će najbolji šoping uvijek biti centar grada, a Ilica nikad neće postati Stradun, na kojem se prodaju majice, suveniri i restorani. Ako se to dogodi, prestan ću se baviti ovim poslom.
-
Tko bi se trebao prihvatiti rješavanja problema koji domaći brendovi imaju sa stranim vlasnicima šoping-centara? – To ne može rješavati jedna osoba. Mediji mogu pomoći i institucije države trebaju se uključiti. Domaći proizvođači također bi trebali na tome više raditi, ali mi, u branši, ne suradujemo dovoljno. A međusobno nismo konkurencija. Često kažem kolegama iz branše da bih bio sretan kad bismo jedni drugima bili konkurencija, jer bi to značilo da smo pojedinačno jaki, ali nismo. Svima su nam konkurencija.
-
Očekujete li da će vam Zara dugoročno otimati kupce? – Ne. Mislim da će nam čak pomoći da budemo uspješniji. Ljudima će se pružiti prilika, i to ne samo onima koji kupuju u inozemstvu nego i onima koji kupuju u Hrvatskoj, nego u SAD-u. Posao je zahtijevao mnogo angažmana za koji mi nismo bili spremni. Morao sam biti tamo dulje od šest mjeseci u kontinuitetu.
-
U posljednjih nekoliko godina mnogo ste govorili o izvozu, ali još više od 90 posto prihoda ostvaruje. – U vašoj branši se može čuti da ste u Kaliforniji pokušali prodati odjeću debelih tkanina, što je u startu bilo rizično i gotovo nemoguće. Biste li se složili s time? – Ne bih se složio. Iako se deblje tkanine i tamo prodaju, kao npr. MaxMarini kaputi. Nije bio problem niti u prihvaćanju naše mode. Jedan kupac u SAD-u kupio je deset puta više od kupca u Hrvatskoj. Prihvaćen je i naš stil.
-
Jeste li s obzirom na to posve odustali od američkog tržišta? – Taj smo dućan zatvorili kad nam je istekao ugovor a nismo ga produljili jer nam je to bilo prenaporno. Trebalo je voditi posao u dvije vremenske zone, a to nismo mogli. Ljudi na koje sam se tamo trebao 100 posto oslanjati nisu bili dobro odabrani. Pogrešno sam ih procijenio. Moguće je da ćemo se na američko tržište vratiti putem veleprodaje, ali kroz maloprodaju koja je jako zahtjevna sigurno ne.
-
Nije lako naći kvalitetnog partnera. Tekstilpromet bi bio izvrstan partner, ali nema dovoljno prodajnih mjesta još i za nas te na domaćem tržištu. Zašto vam je tako teško izići na strana tržišta? – Možda zato što smo mi zapravo konzervativna tvrtka. Ne želimo izvoziti pod svaku cijenu, svoj izvoz moramo moći i naplatiti. Ni jedan hrvatski brend u odjeći nije uspio postati internacionalni. Jako se teško iz male zemlje otisnuti u svijet. Da Hrvatska ima 24, a ne četiri milijuna stanovnika, bilo bi nam lakše. Masa čini brend jačim. Sve što Image Haddad zaradi ulaže ponovno u Image Haddad, ali za snažniji iskorak u inozemstvo potrebna su velika ulaganja, a mi sada samostalno nismo za to sposobni.
-
Je li vaša proizvodnja u Srbiji isplativa? – Taj posao je solidan, ali nije za pohvalu. Time samo rješavamo problem nedostatka domaćih kapaciteta za šivanje. Ostaje činjenica da plaćamo 14 posto carine na povratak te robe u Hrvatsku.
Modna kuća Image Haddad se suočava s izazovima
Najavljujte ste i izvoz na Istok, što je s time i koja su vam istočna tržišta zanimljiva? – Razmišljali smo o Rusiji i Ukrajini, no za takav poslovni potez treba naći kvalitetne distributere i partnere i nositi se s problemom naplate.
Kakve su vam šanse na ruskom tržištu? – I velike i male. Treba naći pravog kupca, kvalitetnog partnera i riješiti pitanje naplate.
Kad razmišljate o Istoku, zar također razmišljate o veleprodaji? – Da, samo o veleprodaji. Od maloprodaje smo odustali čak i u Bosni i Hercegovini. Zadržali smo je jedino u Hrvatskoj.
Od BiH ste odustali jer niste uspjeli dogovoriti partnerstvo s Tekstilprometom? – Dobro ste informirani. Nikad nije objavljeno da smo pregovarali s tom tvrtkom. Ne bih o njima govorio. Uvijek nekome nabacite neku ideju, ali ne možete utjecati na to hoće li je prihvatiti ili ne. Mogu jedino reći da bi nam kvalitetan partner dobro došao u BiH, u Srbiji i u Sloveniji, pa i u Rusiji. Tražimo i menadžersko pojačanje za izvozna tržišta. Tražimo partnera za distribuciju izvan Hrvatske, i to najprije za tržišta BiH, Srbije i Makedonije koja su za našu robu sigurno dobra jer su nam ukusi slični.
Zašto Image Haddad ne može naći kvalitetnog partnera? – Nije lako naći kvalitetnog partnera.
Što bi za vas bio kvalitetan partner? – Onaj koji zna raditi ovaj posao. Tekstilpromet bi bio izvrstan partner, ali nema dovoljno prodajnih mjesta još i za nas.
Jeste li ikad razgovarali s Varteksom? – Nikad ništa službeno. Izrazio sam želju da u slučaju planiranja većih prodajnih mjesta izvan Hrvatske svakako računaju na nas.
Lani ste imali prihod od oko 15 milijun kuna. Hoćete li ove godine zabilježiti rast? – Mislim da ćemo zadržati istu razinu prihoda, što je jako dobro s obzirom na uvjete koji trenutačno vladaju na tržištu.
Očekujete li rast prihoda u idućih nekoliko godina? – Nadam se. Ova sezona ulijeva optimizam. Otkad su se otvorili veliki šoping-centri, kojih sam se, priznajem, jako bojao, vidim da te strane robe marke ipak ne utječu na nas. Oni su niža kvaliteta i to će ljudi shvatiti.
Hoćete li prema planu ove godine zabilježiti dobit ili gubitak? – Dobit.
Hoćete li ostvariti povećanjem prihoda i smanjenjem troškova? – Kombinacijom jednog i drugog. Unatoč špekulacijama na tržištu Image Haddad ne propada. Trenutačno nam na tržištu s jakom konkurencijom nije lako, ali dobro poslujemo. Možda tržište stječe pogrešni dojam jer smo ozbiljno smanjili troškove marketinga, odnosno promociju i oglašavanje našeg brenda i proizvoda. Procijenili smo da nam veliki izdaci u tu svrhu nisu potrebni. Svaka tvrtka u određenoj fazi mora više trošiti na oglašavanje i promociju, što se tada može smatrati investicijom, no u drugoj fazi, u kakvoj smo mi, marketing postaje prije trošak nego investicija. Sada smo u poziciji da ne moramo toliko trošiti na marketing, dovoljno je da manjim akcijama podsjetimo klijente da postojimo na tržištu. Ne trebaju nam spektakli.
O kakvim je akcijama riječ? – Ove smo godine surađivali s Dubrovačkim ljetnim igrama, s Julian Rachlin festivalom, HEP-om, gdje je naš dizajn ženske i muške kolekcije odabran kao najbolji na natječaju za njihovo poslovno odijelo, a u pripremi je i specijalna kolekcija za modni događaj izbora Top Modela Hrvatske.
Kako posluje izvan Zagreba? – Nama promet raste. Zadar je, recimo, svjetla točka ove sezone. Novootvoreni dućan u Slavonskom Brodu izvršno radi kao i novi u Osijeku, gdje smo na nekoliko godina bili zatvorili dućan jer nije dobro radio, a sada smo se uspješno vratili. O tome se malo govori jer nismo glasno medijski popratili ta otvorenja. Ponosimo se s time što smo uspjeli stvoriti pravi hrvatski prêt-à-porter brend i da imamo svoju publiku koja nam je vjerna. Imali smo dućan u Zadru, na Kalelargi, najboljoj lokaciji, bolja ne postoji. U trenutku otvaranja 1999. obećanja su bila velika. Skupo smo plaćali najamninu, a zatada je bila mala. Zatvorili smo ga prije dvije godine. Prije nas ondje je bila Mura i nije uspjela, sada je banka. U zamjenu za Kalelargu u Zadru smo preko puta velikog šoping-centra otvorili novi dućan koji nije u središtu grada, a radi bolje od Kalelarge uz mnogo nižu najamninu.
Koliko je jak brend Image Haddad? – U hrvatskim razmerama je jak, u svjetskim nije. To je lokalni brend.
Koliko vrijedi? – Ne znam, nismo nikad o tome razmišljali niti računali. Vrednovanje nečega relativna je stvar.
Niste, dakle, razmišljali niti o prodaji tvrtke? – Ne, nikada.
Jeste li imali ponuda za kupnju vlasničkog udjela Haddada d.o.o.? – Ne. Image Haddad je jako personalizirana tvrtka, nosi naše prezime, to je uspješan obiteljski biznis i investitori nemaju interesa kupiti tako personaliziranu tvrtku.
Imate li odgovor na pitanje gdje će Image Haddad biti za pet godina, odnosno gdje ga želite vidjeti? – Tražimo odgovor na to pitanje. Ne možemo sada reći da imamo konačne odgovore. U biznisu je dopušteno i propasti, ali nama se to neće dogoditi.
