Moj je prijatelj teško ozlijeđen u prometnoj nezgodi, doživio je potres mozga i lom noge, a na kraju je po-red naknade koju je dobio od osiguratelja morao dignuti kredit za popravak automobila koji je na njega naletio. Kako je to uopće moguće i je li postojalo neko drugo rješenje?
Vlasnik automobila, ali i osiguratelj koji temeljem obveznog osiguranja odgovara za vlasnika, može se osloboditi od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile, radnje oštećenika ili pak treće osobe. Ono što se dosta često događa je slučaj podijeljene odgovornosti, dakle to su slučajevi u kojima je primjerice oštećeni pridonio šteti tako da je nepažljivo prelazio ulicu u trenutku kada je na njega naletio automobil. Sud, ovisno o svim okolnostima slučaja, utvrđuje doprinos u šteti, pa tako može odlučiti i da je (što je dosta čest slučaj) pješak koji je u nezgodi nastradao pridonio istoj u visini od 30 posto. To za posljedicu ima dvije stvari. Prva je da će tom pješaku u visini od 70 posto (100 posto umanjeno za vlastito sudjelovanje od 30 posto) biti nadoknađena sva šteta koju je pretrpio, dakle kako imovinska tako i neimovinska. Međutim, to znači i da je u obvezi nadoknaditi štetu nastalu na automobilu u visini od 30 posto.
Velika razlika je u tome što su vlasnici automobila osigurani, a pješaci (barem za sada) nisu, što znači da će pješak iz vlastitih sredstava morati popravljati automobil odnosno sudjelovati u plaćanju troška. To znači i da može biti ogromna razlika između slučaja kada vas kao pješaka udari jeftin automobil od onoga kada vas udari neki Porsche, Ferrari ili drugi automobil iz te visoke klase. Nažalost, moguće je da obveza pješaka koji je u šteti sudjelovao s 30 posto bude veća od onoga što će njemu biti nadoknađeno zbog npr. slomljene noge, ruke, potresa mozga i sl., što je sigurno na određeni način nelogično.
