Home / Biznis i politika / POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE: U tri godine zarada od 300 posto

POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE: U tri godine zarada od 300 posto

Budući da je cijena poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj još niža nego u zemljama EU, stranci su zagrizli u ulaganje u njega, to više što su spremni prihvatiti rizik dugogodišnjeg čekanja da ga se prenamijeni u građevinsko.

Za 15 eura po četvornome metru stranci kupuju na stotine kvadrata poljoprivrednog zemljišta u arhipelagu oko Nacionalnoga parka Kornati, za četiri puta veću cijenu na području Istre, ali uz obećanje i očekivanja da će se za koju godinu to zemljište prenamijeniti u građevinsko. U suprotnome, ‘trajnom’ poljoprivrednom zemljištu cijena je niža, ali i za takve terene ima interesa izvana zato što će njegova cijena ulaskom u EU sigurno porasti i do nekoliko puta. Zbog toga se stranci zanimaju i za zemljišta u Slavoniji.

I sve se to događa bez obzira na to što zakon nalaže da se poljoprivredno zemljište ne može prodavati ni fizičkim ni pravnim stranim osobama, kao ni domaćim pravnim osobama ako su u vlasništvu stranaca. No, kao i kod nekretnina, nalaze se zaobilazni putevi, najčešće tako da ta zemljišta kupe domaće tvrtke, ali sa stranim kapitalom, ili fizička osoba na isti način. Osim stranaca, poljoprivredna zemljišta primamljiva su i domaćim tajkunima, ali, priča se, i političarima, koji ih također kupuju da bi ih prenamijenili u građevinska i tako iskoristili za drugu, isplativiju svrhu. Posebno su za to iskorištena zemljišta na području Slavonije. I to se, kao što tvrde neki izvori, radilo najviše početkom ovoga desetljeća, što potvrđuju i podaci o visini kupoprodajnih ugovora iz Porezne uprave.

U Slavoniji je cijena hektara poljoprivrednog zemljišta od 3.000 do 7.000 eura, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj od 5.000 do 20.000 eura, oko Zagreba raste na otprilike 30.000 eura, od 5.000 do 30.000 eura takvo zemljište stoji u Istri, a u Dalmaciji od 20.000 do 150.000 eura. Najskuplja poljoprivredna zemljišta u Dalmaciji su vinogradi, primjerice na Pelješcu, gdje se proizvode i najkvalitetnija vina. Ondje je cijena po četvornom metru 15-ak eura, odnosno ista je kao da je riječ o zemljištu koje ima izgleda prenamijeniti se u, za većinu ulagača vrednije, građevinsko zemljište. Tako se, primjerice, i u Istri cijena poljoprivrednog zemljišta koje bi se moglo prenamijeniti u građevinsko penje na 80 eura po četvornom metru.

Odnosno, bez generalnog urbanističkog plana takvo zemljište stoji 80-ak eura po četvornome metru, prođe li GUP, cijena se penje na 120 eura, prođe li urbanistički, onda do 180 eura, a uz lokacijsku dozvolu i na 250 eura po četvornome metru. Ako je netko uložio po početnoj cijeni, a takvih nije malo, i u tri se godine riješe sve dozvole, zarada na takvom zemljištu tripot je veća.

Zato nije čudno što su stranci zagrizli u ulaganje u poljoprivrednu zemljišta u Hrvatskoj, to više što su spremni zbog većeg kapitala prihvatiti i veći rizik, odnosno čekati i više godina, čak i dvadeset, da se zemljište pretvori u građevinsko. No svjesni su da i planovi mogu propasti. Jer, primjerice, teško je vjerovati da će za građevinsku svrhu biti ikada namijenjeno zemljište pokraj Nacionalnog parka Kornati. No bez obzira na to, dobitak im je zajamčen jer je cijena domaćih poljoprivrednih zemljišta mnogo niža nego u zemljama EU. Primjerice, u Slavoniji hektar zemljišta stoji do sedam tisuća eura, a u Nizozemskoj je i deset puta skuplji. U Njemačkoj, pak, hektar vinograda dostiže cijenu i do 800.000 eura, a u, primjerice, Dalmaciji je otprilike 150.000 eura. Cijena će sigurno porasti nakon ulaska u EU i završetka prijelaznog razdoblja, nakon kojeg će strancima i legalno biti dopušteno ulaganje u domaća poljoprivredna zemljišta.

Sredinom sljedeće godine u pregovorima s EU trebalo bi se otvoriti poglavlje o poljoprivredi, a na tom području slijede i pregovori o prijelaznom razdoblju u kojemu bi bila zabranjena prodaja poljoprivrednog zemljišta strancima. Budući da poglavlje nije otvoreno, u Nacionalnom odboru za pristupanje EU još nisu raspravljali o prihvatljivom prijelaznom razdoblju, ali većina se oporbenih političkih stranaka izjašnjava o razdoblju od najmanje deset godina. U HDZ-u se nisu očitovali. U oporbi smatraju da bi se iz zakona trebala brisati mogućnost prodaje zemljišta i da bi ga trebalo davati u koncesiju, ali na dulje razdoblje.

Naravno, velik dio postignutog ovisit će o brzini pregovora koju će željeti sljedeća vlada. Jer ako se cilja na dulji prijelazni rok, ne treba se nadati brzom okončanju pregovora na tom području. S ovom vladom, misle u oporbi, zbog želje za bržim završetkom pregovora vjerojatno se ne bi moglo pregovorima postići dulje razdoblje. Rekordnih 12 godina prijelaznog razdoblja dobila je Poljska, ali u njezinu slučaju više je bila riječ o političkom odobravanju, posebno sa strane Njemačke, koja je tu zemlju htjela vidjeti kao začetnicu širenja Europske unije.

Do liberalizacije poljoprivrednog tržišta, smatraju u oporbi, trebalo bi svakako povećati njegovu iskoristivost da bismo se ravnopravno nosili sa stranom konkurencijom. No, napominje Neven Mimica, otvaranjem tržišta država će svoje zemljište ionako prodavati na natječaju pa će, prema tome, i strani i domaći potencijalni kupci ravnopravno konkurirati.

Zato je zapravo veća bojazan od nagle, veće prodaje privatnih zemljišta strancima, koja je ionako već počela.

Od ukupnog poljoprivrednog zemljišta u zemlji samo se jedna trećina odnosi na poljoprivredno zemljište u vlasništvu države, odnosno 800-tinjak tisuća hektara. Država svoje zemljište prodaje ili ga daje u zakup ili koncesiju. Ukupno je u Hrvatskoj 2,5 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, ali obrađena je tek petina. Zato je i povećanje obrađenih površina uz okupljanje jedno od važnih budućih zadataka Vlade.