Bez odobrenja mjerodavnog centra za socijalnu skrb roditelji ne mogu prodati dionice koje su kupili i upisali na ime svoje djece. No, u centrima priznaju da nisu dovoljno stručni za davanje takvog odobrenja.
Samo ako imaju izvanredne troškove uzdržavanja, liječenja, odgoja, školovanja, obrazovanja ili nekih drugih važnih potreba djeteta koje ne mogu podmiriti vlastitim novcem, roditelji smiju zadirati u prihode svog djeteta, pa i onda kad je riječ o dionicama koje su u njihovo ime kupili. No, za to im treba odobrenje Centra za socijalnu skrb. Takvo pravilo koje se iščitava iz Obiteljskog zakona zaboravili su mnogi kad su na imena svoje djece upisivali paket Inih dionica, a onda ga poželjeli prodati. Ipak, broj maloljetnih ulagača zacijelo će narasti i nakon završetka javne ponude za kupnju dionica Hrvatskog telekoma.
Trenutačno je, prema podacima Središnje depozitarne agencije, registrovano više od 9.000 maloljetnih vlasnika dionica, ali svojim portfeljem zapravo i ne mogu raspolagati. Imaju pravo na kupnju dionica prema povlaštenim uvjetima, ali jednom kad postanu vlasnici vrijednosnih papira ta njihova imovina podliježe jednakim pravilima kao i ostali prihodi koje ostvaruju – nitko ih ne smije dirati ako to nije u korist djeteta, a to presuduje Centar za socijalnu skrb. No, što bi bila ta korist u slučaju raspolaganja dionica, malo kome je jasno. Centar za socijalnu skrb Split zato će zatražiti tumačenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi što im je činiti kako se ne bi događalo da centri iz različitih dijelova Hrvatske različito tumače o tome koja je prodaja vrijednosnica korisna za djetete. Pojavili su se, smatra Ante Bjažević, ravnatelj splitskog Centra za socijalnu skrb, i raznorazni mešetari koji se prave da ne znaju za odredbe Obiteljskog zakona.
- Dosad nismo imali većih problema u odlučivanju u vezi s odobrenjima za raspolaganje imovine djece. Roditelji su uglavnom tražili tek podizanje stambene štednje koju su uplaćivali na ime djeteta, a dokazali su i da im je ona potrebna kako bi poboljšali uvjete djetetova života – tumači Ante Bjažević.
Obično su dopuštali i prodaju dionica maloljetnika jer se s tom svotom moglo pomoći djetetu. Među malim dioničarima još je, naime, najviše braniteljske djece i ratnih stradalnika koje je država pokušala obeštetiti kuponskom privatizacijom pa su stekli pravo na upis dionica nekih tvrtki i mahom su postali vlasnici dionica Dom holdinga i Proficija.
