Šest prijedloga za novo tisućljeće

Zagreb je 15. postaja izložbe koja putuje svijetom već tri godine pokazujući što je ostalo od mita o skandinavskom dizajnu. Jednostavnost, funkcionalnost i moderne forme te razložna primjena materijala osnovne su osobine oblikovanja koje je tijekom prošloga stoljeća osvojilo svijet. Zemlje europskoga sjevera danas nastupaju zajedno predstavljajući svoje najbolje kreatije proizvoda za svakodnevni život.

Ako je Finsku proslavio Alvar Aalto jos tridesetih godina prošloga stoljeća svojim inovativnim, malim drvenim stoliciima s tri nožice, koji se slažu jedan preko drugoga kao skulptura, zapremajući najmanji mogući prostor, te jedinstvenim nepravilnim vazama koje prizivaju oblike finskih jezera, potom Tapio Wirkkala i skladatelj Jan Sibelius, do sveprisutne Nokie, danas se švedska Ikeja i Bang&Olufsen, Ericsson i drugi predstavljaju svijetu kao jedan brend pod nazivom skandinavskoga dizajna.

Skandinavski dizajn kao pojam postoji još od sredine prošloga stoljeća kad je dizajn sjevernih zemalja bio predstavljen u SAD-u ili 1951. u Londonu te u Milanu kad je na cijeni bilo lagano, skromno i funkcionalno. Poznato je da su se upravo vrhunskim oblikovanjem predmeta nametnule svijetu brojne zemlje, među kojima su na prvome mjestu svakako skandinavske, koje zajedno broje svega 24 milijuna stanovnika.

Skandinavski dizajn postao je pojam, sinonim razvoja modernizma 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća. Bio je predstavljen na brojnim izložbama, sajmovima, publikacijama u svijetu. Iako je tijekom pola stoljeća u dizajnu bilo i padova, krize pa i protesta samih dizajnera protiv nametanja stereotipa i izvjesne ‘strogoće’ forme, primjerice sedamdesetih i osamdesetih godina (u Oslu je 1980. grupa dizajnera priredila pogrebnu ceremoniju), novi zamah u kreiranju nastupio je 90-ih godina prošloga stoljeća i traje do danas.

Novu perspektivu teoretičari nalaze u Šest prijedloga za novo tisućljeće Itala Calvina, koji kaže da će u budućnosti biti važne lakoća, brzina, točnost, vidljivost, mnogostrukturu i dosljednost. Uz to, izložba poručuje da sve i ne treba shvaćati previše ozbiljno, da i u dizajnu ima mjesta za malo ironije i smijeha.