Carinske formalnosti obavljamo putem međunarodnog otpremnika (špeditera) koji od nas za svako carinjenje traži dispoziciju za odgovarajući carinski postupak. Koji se podatci moramo dati u dispoziciji odnosno možemo li otpremniku dati jednu generalnu dispoziciju koja bi važila za sve poslove?
Pojam carinskog zastupanja uređuje čl. 5 Carinskog zakona, koji kaže da osoba o čijim se pravima i obvezama rješava može odrediti opunomoćenika za poduzimanje svih ili nekih radnji u postupku koji vodi Carinska uprava. Zastupanje može biti izravno, ako opunomoćenik djeluje u ime i za račun druge osobe, te neizravno, ako opunomoćenik djeluje u svoje ime, a za račun druge osobe. Opunomoćenik (špediter) mora se očitovati obavljajući zastupanje izravno ili neizravno, a na zahtjev carinarnice mora podnijeti i vjerodostojnu ispravu s ovlaštenjem za zastupanje. Ta vjerodostojna isprava je upravo dispozicija uvoznika odnosno izvoznika za određeni carinski postupak. Otpremnik u carinskom postupku uvijek nastupa u ime i za račun nalogodavatelja (druge osobe), osim ako, prema vlastitoj želji, ne nastupa u svoje ime, a za račun druge osobe ili u svoje ime i za vlastiti račun. U obrascu dispozicije treba se jasno očitovati o kojoj se vrsti zastupanja radi. Za svaku pošiljku tj. za svaki uvoz ili izvoz prema određenom referentnom broju mora se izdati odgovarajuća dispozicija, što znači da nije moguće otpremniku dati jednu generalnu dispoziciju za sve vrste uvoza odnosno izvoza robe.