Međimursko gospodarstvo

Međimurska je županija jedna od rijetkih koje imaju povoljan odnos izvoza i uvoza, s pokrivenošću većom od 87 posto i realnim očekivanjem da za godinu, dvije taj pokazatelj dobije predznak ‘plus’. Nekoliko je osobitosti vezano uz Međimursku županiju. To je, prije svega, najgušće naseljen dio Hrvatske. Na području veličine 729,5 km² u 126 naselja živi 126.500 ljudi. To je i apsolutno najmanja županija u teritorijalnom ustrojstvu Hrvatske. No, prema broju registriranih tvrtki za uzima 10. mjesto, kao i prema ukupnoj razmjeni s inozemstvom, a rangirana je na deveto mjesto i prema izvozu. Jedna je od rijetkih županija koja ima povoljniji odnos izvoza i uvoza, pa pokrivenost uvoza izvozom dosiže visokih 87,1 posto. Trendovi rasta izvoza posljednjih nekoliko godina pokazuju da bi za dvije, najviše tri godine i taj pokazatelj mogao dobiti predznak plus. Prije tri godine Hrvatska u druga poslodavaca odala je veliko priznanje gospodarstvu te županije, proglašavajući je najboljom na području Hrvatske.

U razgovoru s dipl. ing. elektrotehnikom Rajkom Šarićem, predsjednikom Županijske gospodarske komore Međimurske županije, pokušavamo otkriti ‘tajnu’ toga uspjeha. Što je to što tu najmanju županiju čini uspješnim poduzetničkim ambijentom? Gdje leže razlozi relativno velikoj poslovnoj aktivnosti, koju se uspjelo ne samo zadržati, nego i stalno unapredivati?

• Nema tu tajni – reći će nam naš sugovornik – Međimurje je povijesno i geografski uvijek bilo na svojevrsnoj vjetrometini, što je formiralo i poseban mentalitet ljudi. Ni u jednom društvenom sustavu to područje nije bilo mezinac vladajućih, pa to nije ni sada. Ljudi su oduvijek ovdje bili oslonjeni na sebe, svoje mogućnosti. Sve što je tu stvoreno uglavnom je stvoreno vlastitim sredstvima stanovništva – od infrastrukture pa do gospodarstva. Takvo okruženje poticalo je ljudje da oduvijek sami traže rješenja, pa se to odrazilo na poduzetništvo. Među prvima u Hrvatskoj, čak i pod veoma teškim uvjetima, prionuli smo razvoju obrtništva i maloga gospodarstva. Jednostavno nismo imali drugog izbora. Imali smo zaista lošu startnu poziciju.

Međimurje ima još jednu specifičnost: s početkom kasnih 60-ih i ranih 70-ih godina velik je dio radno sposobnog stanovništva, njih 17.000 ili gotovo 15 posto ukupnoga broja stanovnika, bio zaposlen u Austriji, Njemačkoj ili Švicarskoj. Po tome su se mogli je-

Ukupan prihod gospodarstva Međimurja dosegao je u 2006. vrijednost od 9,75 milijardi kuna. Mali poduzetnici ostvarili su prihod od 5,24 milijarde kuna ili više od 53,7 posto. Ljudi su ulagali u domovini, najprije u kuće, ali kasnije i poduzetništvo. Vraćajući se, nosili su sa sobom i kakvotakvu klicu vizije razvoja svoga kraja, što se povoljno odrazilo na gospodarska kretanja na tom području. Ulagali su (jer drugi to nisu htjeli) u prometnice, ostalu infrastrukturu, otvarali obrte i male proizvodne pogone. Međimurje se stoga danas u okvirima Hrvatske smatra jednim od najrazvijenijih i najbogatijih dijelova.

Poznato je da je pretvorba i privatizacija na tom području donijela mnoštvo problema. Najveće tvrtke u građevinarstvu i industriji su se raspale. Mnogo je ljudi ostalo na ulici. Međutim, upravo zahvaljujući stvorenom poduzetničkom okruženju i radnom mentalitetu velik dio njih odvažio se da sudbinu uzme u svoje ruke, uključujući se u poduzetništvo. Konkretan primjer takve transformacije možemo vidjeti na nekad najvećem međimurskom poduzeću GK Medimurje, koje je pripadalo među najkvalitetnija građevinska poduzeća, ne samo u Hrvatskoj. Raspadom se dio vodećih ljudi, poslovođa ili rukovoditelja nekih radnih cjelina okrenuo prema privatnom biznisu. Danas tako građevinarstvo opet zapošljava više od 4.000 ljudi, koliko je Međimuraca bilo u spomenutom kombinatu. Slični procesi su se odvijali i u metalnoj industriji, gdje su niknuli novi, mali, fleksibilni pogoni, koji danas zapravo i čine okosnicu gospodarstva toga područja.

Vrijednost izvoza iz Međimurske županije iznosila je u 2006. godini 279,1 milijun USD. Uvoz je u isto vrijeme dosegao vrijednost od 320,5 milijuna. Istina, još uvijek bilježimo negativnu vanjsko-trgovinsku bilancu, iako se pokrivenost uvoza izvozom povećala u odnosu na 2005. godinu s 83,56 na visokih 87,1 posto. Ono što smatramo pozitivnim u tim kretanjima je da nam petu godinu uzastopno brže raste stopa izvoza od stope rasta uvoza. Uostalom, podatak da u hrvatskom izvozu sudjelujemo s 2,69 posto, a u uvozu s 1,49 posto dovoljno govori o našoj orijentaciji. Čvrsto vjerujemo da ćemo za dvije, najkasnije tri godine zabilježiti na tom području ili potpuno uravnotežen odnos ili čak pozitivnu razliku. Posebno nas veseli da izvozne rezultate postižemo u tekstilu i proizvodnji odjeće, zatim proizvodima od metala, kožnate galanterije i obuće te drvne industrije, posebno namještaja, dakle u našim tradicionalnim proizvodnjama. Njihov uspješni izlaz na međunarodna tržišta pokazuje da se u tzv. ‘otpisanim’ djelatnostima kriju još uvijek velike mogućnosti rasta, razvoja i uključivanja u međunarodnu podjelu rada. Za nas je to posebno važno s obzirom na postojeću strukturu gospodarstva, koju teško možemo bitno promijeniti.

Državne potpore razvoju maloga gospodarstva pogoduju posebno malim tvrtkama, koje tim sredstvima mogu ulaziti i u sferu viših tehnologija, što je tvrtkama srednje veličine osjetno teže postići. Stoga zagovaramo kvalitetan razvoj na bazi specijalizacije i tržišnog povijestivanja, što je, nažalost, još uvijek najslobija karika u lancu od proizvodnje do konačnog korisnika. No, za razvoj su nam potrebna i dodatna financijska sredstva. Pokazalo se pogrešnom odluka da ukinemo našu regionalnu banku, koja je sada uključena u sustav velike banke u stranom vlasništvu. Zagovaram stoga ideju da se pokrene inicijativa za ponovno otvaranje banke koja će biti potpuno u funkciji razvoja gospodarstva našega kraja. Mislim da u tom pogledu u redovima gospodarstvenika imam i sve veću podršku.

Na tom području sada djeluje oko 2.000 tvrtki, što je za 10 posto više nego 2005. Najviše ih je u trgovini, zatim prerađivačkoj industriji, građevinarstvu i poslovanju s nekretninama, koje čine više od 80 posto u ukupnom broju tvrtki. Ukupan prihod cijeloga gospodarstva dosegao je u 2006. vrijednost od 9,75 milijardi kuna. Mali poduzetnici ostvarili su prihod od 5,24 milijarde kuna ili više od 53,7 posto, što je također specifičnost te županije.

Prerađivačka industrija ostvarila je i u prošloj godini najveći ukupan prihod. U 395 tvrtki ostvareno je više od 40 posto ukupnog prihoda gospodarstva, a kad je riječ o saldu prihoda i rashoda, onda je prerađivačka industrija ostvarila čak 59,8 posto pozitivnog salda cijeloga gospodarstva. U njoj je zaposleno i najviše radnika, njih 12.847, što je 54 posto od ukupnog broja zaposlenih (23.969). Uspjeh je tim veći što je prerađivačka industrija usmjerena uglavnom na preradu metala, tekstila i obuće. Nažalost, nemamo tvrtki s visokom tehnologijom, nemamo tvrtki koje ostvaruju veću dodatnu vrijednost. No, već spomenuta marljivost, radna disciplina (stečena velikim dijelom radom u inozemstvu) kao i dobra organizacija, omogućuju nam ostvarivanje relativno dobrih poslovnih rezultata.

Dio ‘tajne uspješnosti’ valja potražiti i u činjenici da su gospodarski subjekti tog područja većim dijelom izvozno orijentirani. U tome im je pomoglo poznavanje zapadnoeuropskog tržišta, povezanost sa stranim partnerima bilo u vidu stalnih isporuka ili čak kooperacije, zatim shvaćanje da je jedini realan izlaz u kvaliteti, poštovanju rokova isporuke. Danas dojmu i sve veću potrebu za znanjem kao ključnim čimbenikom uspješnog poslovanja. Kvalifikacijska struktura sada u tom pogledu ne zadovoljava. Vjeruje se da će uspostavljanje Učilišta u Čakovcu dati nove impulse upravo na tom području.

Jasno, važno je sagledati kakvu budućnost ima takva gospodarska struktura. Postoje li jasne vizije daljeg razvoja. Naš sugovornik će reći da je cijela strategija razvoja usmjerena na snažan dalji razvitak malih i srednjih poduzeća, s naglaskom upravo na mala. U posljednje vrijeme sve više obrtnika prelazi u tu kategoriju poduzetništva, čime jača taj sektor.