Od ODGOVORNOSTI do PROFITABILNOSTI

U smjerenost Željka Mavrovića na ekološku poljoprivredu nije samo posljedica njegova životnog iskustva već i poslovna filozofija. Primajući ove godine certifikat za normu SA 8000, direktorica konzultantske kuće Daria Mateljak Bartulin odgovornost u poslovanju opisala je osobnim vrijednostima pretočenim u svakodnevno poslovanje – potrebom da se bude odlikaš.

Istraživanja provedena u zemljama članicama EU potvrđuju da su upravo osobna uvjerenja i vrijednosti vlasnika i direktora malih i srednjih poduzeća presudna za poslovanje na odgovoran način ili društveno odgovorno poslovanje. Takva poduzeća svoje napore najčešće usmjeravaju na zaposlenike, zaštitu okoliša i zajednicu, a odgovornost u poslovanju pomaže im i u stvaranju konkurentnoga tržišnog položaja i prepoznatljivosti.

Istraživanje koje je tijekom 2002. provedo Ministarstvo prometa i industrije u Velikoj Britaniji pokazalo je da brojni mali i srednji poduzetnici strahuju da bi primjena društveno odgovornog poslovanja mogla prouzročiti nepotrebnu administraciju te da su osnovni razlozi za suzdržanost nedostatak vremena i pitanje pratećih troškova. S druge strane, istraživanje je pokazalo da poduzeća koja su u svoje poslovanje ugradila elemente društvene odgovornosti nemaju sličnih problema i da se otpori uvođenju nove poslovne prakse temelje na percepciji mogućeg iskustva, a ne na stvarnom iskustvu.

O važnosti malih i srednjih poduzeća govori podatak da ih je u EU više od 25 milijuna, s oko 75 milijuna zaposlenika, što ukupno predstavlja 99 posto svih poduzeća. I u Hrvatskoj mala i srednja poduzeća čine ukupno 99 posto svih poduzeća koja zapošljavaju 53 posto svih zaposlenika.

Pa ipak, ovdje nije riječ samo o njihovoj brojnosti ili o udjelu u ukupnom broju svih poduzeća ili zaposlenika već i o tržišnom opstanku u uvjetima sve oštrije tržišne utakmice, otežanog pristupa izvozima kapitala i financijskih sredstava, velikom broju novih tržišnih igrača i sve većim troškovima koji prate poslovanje na jedinstvenom tržištu EU. Uloga malih i srednjih poduzeća u razvoju odgovornog ponašanja tako postaje ključna za daljnje širenje i primjenu prakse društveno odgovornog poslovanja.

Iako možda na prvi pogled ne izgleda tako, upravo je članstvo u EU jedan od prvih pokretača koji mala i srednja poduzeća tjera na veću odgovornost u poslovanju. Pravila poslovanja u EU i međunarodno priznati certifikati kao što su ISO, SA ili OHSAS, jedan su od prvih ozbiljnih izazova s kojima se susreću mali i srednji poduzetnici kako bi osigurali svoj tržišni opstanak i pristup jedinstvenom tržištu EU. Da bi udovoljila tim zahtjevima poduzeća moraju se samo analizirati dosadašnju praksu već i uvesti nove sustave upravljanja kojima se utvrđuju temeljni odnosi i procedure kako unutar poduzeća, tako i prema kupcima ili klijentima, dobavljačima, zaposlenicima, itd. Sve je to važan prvi korak u ozbiljnijoj primjeni načela odgovornosti u poslovanju.

Sve su važnija i očekivanja što ih velike (multinacionalne) kompanije koje su najčešće i lideri u odgovornom poslovanju u odnosu na mala i srednja poduzeća. Kako bi osigurala svoje poslovanje od rizika, mogućih financijskih i reputacijskih šteta, velika poduzeća sile mala i srednja da svojim dobavljačkim lancima prilagode poslovanje. To najčešće znači da je potrebno osigurati određene standarde kvalitete i sve veću sigurnosti proizvoda, kao i veću transparentnost u poslovanju.

Iako tek dva poduzeća u Hrvatskoj imaju SA 8000 certifikat, koji se temelji na međunarodnim konvencijama UN-a o zaštiti ljudskih prava, pravima djeteta, ravnopravnosti spolova kao i konvencijama Međunarodne organizacije rada o zaštiti i sigurnosti na radu, s povećanjem broja certifikata utjecaj u dobavljačkom lancu mogao bi se proširiti i na odgovorno postupanje prema zaposlenicima, kao još jednom kriteriju za odabir kvalificiranih dobavljača.

Naime, norma traži ne samo da poduzeće nositelj certifikata provodi norme (zdravlje i sigurnost, diskriminacija i disciplinske prakse, radno vrijeme i naknada prekovremene sate, sloboda udruživanja) već i da njegovi ključni dobavljači budu upoznati sa zahtjevima, da ih se pridržavaju u praksi i da to mogu dokazati.

Navedeni primjeri govore o primjeni odgovorne prakse koja nije nužno propisana zakonom ili obvezujuća. Ipak, jesu li u pravu oni koji tvrde da se teško može govoriti o odgovornosti u poslovanju bez poštovanja temeljnih pravila igre i poslovanja u skladu sa zakonom? Europska komisija u svojoj je Bijeloj knjizi u srpnju 2002. društveno odgovorno poslovanje definirala kao koncept prema kojemu tvrtke i organizacije dobivaju u svoje poslovne aktivnosti uključuju brigu za društvena pitanja i zaštitu okoliša.

Mogu li i trebaju li mala i srednja poduzeća poslovati odgovorno? Mogu, jer to žele. Mnoga već posluju odgovorno tako da rade na dobrobit zajednice a da to i ne zovu društveno odgovornim poslovanjem niti o njemu posebno izvještavaju. I to i moraju da bi opstala u sve zahtjevnijem poslovnom okruženju.