Otpuštanja

Ne STANUJU svi anđeli u raju. Zanemariv broj poduzetnika u Americi i Europi uspijeva preko noći pretočiti ambicije u zvjezdani uspjeh. Većina novoutemeljenih tvrtki jedva uspijeva održati poslovnu ravnotežu, mnoge nestaju sa scene nakon nekoliko godina, a neke ne dočekaju ni prvi rođendan.

Mediji rado pišu o spektakularnim uspjesima kompanija kao što su Microsoft, Apple, SAP i slične, koje su se doslovce preko noći, tj. u nekoliko godina od nastanka, vunule u nebo, uvećavajući osnivački kapital za više tisuća puta. U tu bismo skupinu mogli uvrstiti i tvrtku Skype, koja je u kolovozu 2003. lansirala prvu inačicu softvera koji ljudima omogućuje besplatne glasovne i videopozive putem interneta. Samo godinu prije toga kompanija je uspjela prikupiti početni, osnivački kapital od skupine privatnih investitora, kojima su se poslije pridružili fondovi rizičnoga kapitala. O brzom usponu tvrtke najbolje govori podatak da je u rujnu 2005. eBay kupio Skype za 2,1 milijardu eura. Time su skandinavski utemeljitelji kompanije Niklas Zennstrom i Janus Friis postali višestruki milijunaši. Drugim riječima, početni su investitori svoj kapital od dva milijuna eura uvećali 350 puta.

Cinik bi mogao reći da su skandinavski i drugi primjeri ‘luk i voda’ u odnosu na uzlet nekih hrvatskih (ali i ruskih te istočnoeuropskih) zemalja s tranzicijskim iskustvima) tajkuna koji su postali dolarski milijunaši, možda čak i milijarderi bez lipe početnog kapitala. To je, međutim, neka druga priča. Gruba je stvarnost kapitalizma da se malo novosnovanih kompanija može nadati brzopoteznom zvjezdanim usponu. Upravo je suprotno: većina se ugasi u svega nekoliko godina, mnoge ne dočekaju niti prvi rođendan, ostavljajući osnivače prazna džepa.

Traganje za novcem poduzetnicima nikad nije bilo lako, ali posljednjih godina, upozorava The Economist, postalo još teže zbog oskudice vanjskih izvora financiranja najmanjih kompanija. To je posebno važno u okolnostima kada se sve više shvaća rastuća uloga novih kompanija u oživljavanju privrede. Vlade diljem svijeta (u Hrvatskoj mahom deklarativno) nastoje potaknuti poduzetnike da osnivaju male kompanije koje će stvarati nova radna mjesta i bogatstvo.

Tu su se ubacili ‘poslovni anđeli’, individualni financijski poduzetnici. Profesionalni vlasnici investicijskoga kapitala dobivaju sva priznanja – i većinu zarade – ali neformalni zbor poslovnih anđela igra krupnu ulogu u pokretanju inovacijskog stroja. Kapitalni jaz javlja se zato što se više ne preklapaju dva dobro poznata izvora financiranja. U početnoj fazi djelovanja novoosnovane kompanije najčešće se oslanjaju na neizvjesne izvore financiranja, kao što su kreditne kartice vlasnika, hipoteke i gotovina bliskih osoba. Ti su izvori ograničeni, a profesionalni vlasnici investicijskoga kapitala nazivaju ih ‘tri F’ – family, friends and fools (obitelj, prijatelji i budale). Na taj se način može prikupiti početnih otprilike 200 tisuća eura, što nije dovoljno da bi se na tržište iznijele inovatorske zamisli.

Tvrtke s ulagačkim kapitalom u Sjedinjenim Američkim Državama sada uglavnom uzimaju u obzir samo poslove u koje se može investirati barem sedam milijuna dolara, a slična je praksa i Europi. Kako će poduzetnici premostiti jaz kapitala? Da bi se izbjeglo ponižavanje, možda bi bilo bolje tražiti pomoć privatno, od nekih poslovnih anđela, koji su bogati. Najčešće imaju poslovno iskustvo i obično su pripravni investirati u rizične pothvate. Ali ne djeluju prema standardnim pravilima tipičnima za burze ili formalne investicijske tvrtke.

Tržište na kojemu djeluju ti financijski anđeli golemo je, a prema nekim procjenama u Americi postoji oko 350.000 poslovnih anđela koji ulažu približno 30 milijardi dolara na godinu u 50.000 malih i srednjih tvrtki, u prosjeku 600.000 dolara za investiciju. U Europi poslovni anđeli ulažu između 10 i 20 milijardi eura na godinu, smatraju tržišni promatrači.

Poslovni su anđeli svojedobno bili i likovi u brodvejskim predstavama, a na tu je temu slavni Mel Brooks snimio komediju Profesionalci. Kao što se kazališne anđele danas mnogo manje slavi kao zvijezde, tako i poslovni anđeli nastoje biti izrazito profesionalni. Mnogi su i sami uspješni poduzetnici, a drugi dobro plaćeni menadžeri ili profesionalci koji posjeduju specijalistička znanja pojedinih industrija ili djelatnosti. Poput većine bogatih osoba (za razliku od mnogih hrvatskih novopečenih bogataša, skorojevića) cijene anonimnost i ne razmeću se pojedinostima svojih poslovnih dostignuća.

Ali očekuju uspjeh. U prosjeku poslovni anđeo voljan je investirati između 25 i 250 tisuća dolara u svako od pet do deset novih poduzeća. Očekuje zaradu od raspršenosti ulaganja, ali promatrači drže da traži i ‘psihološki dohodak’. Žele sasvim u stavljanju svoje pronicljivosti, kontakata i praktičnog znanja u korist talentiranih ljudi koji im se sviđaju.

Od ostalih otprilike 3.000 radnika njih 2.600 se zbog otpremnina nije formalno protivilo otkazu, tako da je pokrenuto samo 400-tinjak sudskih sporova.

U Sektoru za korporativne komunikacije T-HT-a kažu da je u dva programa zbrinjavanja viška radnika za 2005. bilo uključeno ukupno 1.011 radnika, u programu za 2006. 704 radnika te u programu za 2007. godinu 360 radnika (od kojih je odluka o otkazu ugovora o radu donesena za 287 radnika, a za preostala 73 donijet će se potkraj listopada 2007.).

T-HT je uspostavio i sustav interne stručne potpore u sklopu programa Podrška plus u kojem se radnicima aktivno pomaže pri izlasku na otvoreno tržište rada. Tijekom otkaznog roka radnici se mogu koristiti svim uslugama programa i nemaju radnu obvezu, tako da se potpuno mogu posvetiti rješavanju svog statusa. Program Podrška plus pokrenut je u HT-u d.d. početkom 2007. uz program zbrinjavanja viška radnika. Stručni suradnici koji su nositelji programa Podrška plus multidisciplinaran su tim (pravnici, psiholozi, socijalni radnici, pedagozi, ekonomisti).

U programu Podrška plus da nas su dostupne sljedeće usluge: individualno savjetovanje radnika radi definiranja osobnog profesionalnog plana, radionice za stjecanje novoga znanja i vještina, informacije o slobodnim radnim mjestima i mogućoj potpori, informacije o mogućnosti samozapošljavanja i dobivanja financijske potpore, besplatna upotreba računala i interneta te neposredni kontakti sa službama za zaposljavanje.

Slično je i u HŽ-u, sudeći prema onome što su nam odgovorili u službi za korporativne komunikacije te kompanije. Program smanjivanja broja HŽ-ovih radnika od 1998. do danas provodio se većinom dobrovoljnim odlaskom radnika uz isplatu poticajnih otpremnina financiranih novcem državnog proračuna (57 posto) i uz potporu zajma Svjetske banke (43 posto u ukupnom iznosu od 84,4 milijuna dolara).

Od 1998. do 30. lipnja 2007. u HŽ-u se broj radnika smanjio za 9.442 (s 22.908 na 13.466 radnika), od toga 620 provedbom programa zbrinjavanja viška radnika iz 1998. i 2001., a 5.820 dobrovoljnim odlaskom uz isplatu poticajnih otpremnina. Programi zbrinjavanja viška radnika doneseni su i ostvareni uza savjetovanje i suradnju s Hrvatskim zavodom za zaposljavanje, a njime su bili obuhvaćeni radnici neovisno o tome ispunjavaju li uvjete za starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu.

U međuvremenu je predložen novi model rješavanja viška radnika primijenjen na Njemačkim željeznicama, koje su ustrojavanjem željezničkog fonda uspješno riješile taj problem, i to na korist tvrtke i zadovoljstvo zaposlenih. Osnutak željezničkog fonda u HŽ-u predviđen je Ugovorom o radno-pravnoj zaštiti radnika od poslovno uvjetovanih otkaza koji je 4. svibnja 2006. HŽ potpisao sa šest željezničarskih sindikalnih udruga. U spomenutom se ugovoru jamči trogodišnja zaštita od otkaza, određuju se jasni uvjeti na temelju kojih radnici mogu postati tehnološkim viškom te se predviđa osnutak željezničkog fonda kao posebne organizacijske jedinice u sklopu HŽ holdinga.

Međutim, osnutak željezničkog fonda upućuje i na to da otpušteni željezničari ne vjeruju programima novog zaposljavanja. Boris Hudina, psiholog koji je od 2001. dvije godine organizirao Mobility centar (za savjetovanje i potporu otpuštenim željezničarima) i Centar za potporu poslovnim promjenama, o svojem nam je radu rekao: Nedostatak novca, u pravilu, nikad nije razlog neuspjeha programa novog zaposljavanja radnika otpuštenih kao tehnološki višak. Kad počne restrukturacija, valja se zbog smanjenja broja zaposlenih suočiti i s radničkim buntom, a veliki sindikati imaju utjecaj na Vladu, osobito uoči izbora, tako da se poslovodstvima velikih državnih tvrtki postavlja pitanje stoji li vlasnik iza njih u restrukturaciji. Kad sam sudjelovao u tom programu, valjalo je tijekom određenog razdoblja brojku od 22 tisuće zaposlenih na željeznici smanjiti na samo 8,5 tisuća. I stvar je jednostavna: kad je ljudima trebalo dati otkaz, znalo se da se treba suočiti i s posljedicama socijalnih nemira. Tada je poslovodstvo postalo jasno da iza njega u takvoj situaciji ne stoji vlasnik, odnosno Vlada, premda ga formalno gura u taj proces. Zatim se umjesto otpuštanja tehnološkog viška napravio kompromis, koji je u tom slučaju korak, ali nije riješio problem – naglasio je Hudina.

Na pitanje je li neka kompanija kažnjena zbog neprovođenja propisa o zbrinjavanju viška zaposlenih, Kristina Alerić iz Hrvatskoga zavoda za zaposljavanje je odgovorila: Podaci jasno pokazuju da se u HZZ-ovu evidenciju prijavljuje mnogo radnika kojima su poslodavci otkazali ugovore o radu kao tehnološkom višku a da nisu izradili program njihova zbrinjavanja. Moramo naglasiti da, u pravilu, nije riječ o kršenju zakonskih obveza, nego o tvrtkama koje otpuštaju manje zaposlenika tijekom određenog razdoblja. Budući da se osobe proglašene tehnološkim viškom prijavljaju Zavodu radi ostvarivanja svojih prava iz statusa nezaposlenosti, naše područne službe prate dinamiku povećanog otpuštanja da bi se utvrdilo eventualno kršenje obveza poslodavca predviđenih Zakonom o radu – istaknula je Alerić.

HZZ mjerama iz godišnjeg plana poticanja zaposljavanja nastoji što prije ponovno zaposlit otpuštene radnike koji su proglašeni tehnološkim viškom.

U tom smislu primjenjuju se dvije mjere: sufinanciranje obrazovanja za poznatog poslodavca radi zadržavanja radnog mjesta i sufinanciranje zaposljavanja kod drugoga poslodavca za žene starije od 45 i muškarce starije od 50 godina dok su u otkaznom roku ili kad se prijave u HZZ-ovu evidenciju.

Tijekom 2006. su programom sufinanciranja obrazovanja radnika radi zadržavanja radnog mjesta sufinancirane 362 osobe, a ove godine, do kraja kolovoza, njih 469.

Dobre akcije, ali koje obuhvaćaju premalo ljudi u odnosu na broj otkaza radnicima proglašenima tehnološkim viškom.

Josip Pupić, predsjednik sindikata u T-HT-u, opisao je kako se u toj kompaniji izbjegava uključenje u program ponovnog zaposljavanja za radnike koji otpremninu žele više od novog zaposlenja: T-HT poslove koje nije ugasio izdvaja iz tvrtke i zato radnici postaju tehnološki višak. Smanjuje broj zaposlenika, ali isto-

dobno uzima vanjske izvođače. To se radi da bi se otpuštenima mogle isplaćivati otpremnine. Naime, da zaposlenici idu zajedno s tim poslovima iz tvrtke, prema zakonu im se ne bi mogla isplatiti otpremnina. U međuvremenu, većina otpuštenih radnika, 70-ak posto, preko vanjskih izvođača i dalje radi za T-HT – naglasio je Pupić.