Malo gospodarstvo ima relativno manju amortizaciju i materijalne troškove od gospodarstva u cijelosti, ali zato ima veći udjel nabavne vrijednosti prodane trgovačke robe, troškova usluga i izdataka za plaće zaposlenika.
Na prvi pogled, sve je u redu. Stabilno i relativno brzo rastu i ukupni prihod i prihodi od izvoza i investicije. Prema starom i provjerenom obrascu, najdinamičnije su male i srednje tvrtke. U njima prihod raste brže od zaposlenosti što, promatrano statistički, znači da raste i produktivnost rada. Ali, nešto se tu ipak ne uklapa. Brzo, što više brže od svega ostalog, rast i zalihe. U ušima poduzetnika to zvuči kao alarmantno upozorenje na to da se stanje na tržištu pogoršava i konjunktura smanjuje. Rast zaliha posebno pogoduje prerađivačkoj industriji, u kojoj radi svaki peti od ukupnog broja zaposlenih u malom gospodarstvu.
Dojam koji se dobiva na prvi pogled kvari i stanje blagajne. Kad zalihe rastu brže od ukupnog prihoda, novac ostaje zaleden u neprodanoj robi. Onda se počinje sve više otezati s plaćanjem računa. Ukupno gospodarstvo više potražuje, nego što duguje drugima. Malo je gospodarstvo, međutim, više dužno, nego što drugi duguju njemu. Ako se konjunktura ne popravi, što bi omogućilo da se proda roba sa zaliha, situacija bi mogla postati još teža.
Rast osnovnih financijskih rezultata poslovanja u prvom polugodištu 2007. pokazuje da se nastavlja dinamika karakteristična za cijelu 2006. Financijski pokazatelji poslovanja u korelaciji su s raspoloživim statističkim podacima o rastu fizičkog obujma industrijske proizvodnje (za 7,4 posto u usporedbi s prvom polugodištem 2006.), realnom rastu prometa u trgovini na malo (za 6,8 posto), porastu broja turističkih noćenja (7 posto), izvoza (9,9 posto), uvoza (10,1 posto) te indeksa cijena industrijskih proizvoda kod proizvođača (2,1 posto) i indeksa potrošačkih cijena (1,9 posto).
Ukupni su rashodi rasli sporije od ukupnih prihoda (14,8 posto), što bi do kraja godine, ako se zadrže ovi odnosi, moglo rezultirati daljnjim povećanjem dobiti. Rast pojedinih vrsta rashoda u strukturi ukupnih rashoda prilično je ujednačen. Nešto brže rasli su samo troškovi usluga (17,6 posto) te porezi, prirezi i doprinosi iz i na plaće. Ohrabruje i podatak da je investirano 29,2 posto više sredstava u dugotrajnu imovinu nego u prvih šest mjeseci 2006. godine.
Male i srednje tvrtke predstavljaju 99,4 posto u broju hrvatskih poduzetnika – obveznika poreza na dobit, ali njihov udjel razumljivo nije tolik u broju radnika ili financijskim rezultatima poslovanja. Naime, u malim i srednjim tvrtkama zaposleno su dvije trećine svih radnika u hrvatskom poduzetništvu (66,3 posto), a ostvaruju 55,6 posto ukupnih prihoda i 54,6 posto ukupnih rashoda gospodarstva kao cjeline. Svi su ti udjeli znatno povećani u usporedbi s prethodnom godinom zbog već spomenute činjenice da su mnoge velike i srednje velike tvrtke prema novim kriterijima svrstane u skupinu malih.
Međutim, usporede li se podaci za prvo polugodište prethodne godine onih koji su podnijeli tromjesečni statistički izvještaj za prvo polugodište 2007. godine, zapažaju se jednake tendencije, tj. relativno povećanje broja zaposlenih, ukupnog prihoda i prihoda od izvoza u skupini malih poduzetnika (za 1,2 do 2,4 strukturna poena), dok skupina srednje velikih i posebno velikih bilježi daljnje smanjenje udjela. Valja istaknuti da je to naglašeno i kod prihoda od izvoza, što bi moglo značiti da se sve više i u malom gospodarstvu shvaća potreba i važnost izvoza.