Home / Financije / Rezultati poslovanja

Rezultati poslovanja

Potrošači će od projekta Galileo dobiti mnogo više od GPS-a (satelitske navigacije), rekao je ovih dana povjerenik za promet Europske unije Jacques Barrot. Što je to više? Što bi oni još trebali dobiti za silan novac koji Unija troši na svoj svemirski program? Umjesto odgovora, Barrot je ustvrdio da Europska unija treba Galileo, jer on europskim poduzećima omogućuje velik tehnološki napredak. Europa mora prednjačiti i u svemirskoj tehnologiji pod svaku cijenu, smatra on. Europski navigacijski satelit trebao bi, navodno, biti bolji od američkog, a na njega su dosad potrošene dvije milijarde eura iz proračuna Unije i doprinosa zemalja članica. Ali time je financiran tek početak projekta. Bilo je planirano da daljnje troškove preuzme konzorcij od osam velikih europskih tvrtki, koji bi dobio glavnu poslovu, a na kraju i koncesiju za korištenje satelita. Konzorcij se, međutim, sporo dogovarao, a onda je brzo odustao od posla. Sada se apelira na najutjecajnije članice Unije i na Europski parlament da javnim novcem poduprnu financiranje cijelog projekta.

Priča postaje mnogo zanimljivija kad se počnu navoditi izvori iz kojih bi Europska unija trebala dati nedostajući novac. Uz 300 milijuna eura namijenjenih znanosti i istraživanju na području transporta, predlaže se još da se sa stavke za administraciju Unije prebacu 220 milijuna eura. Na stavci za znanost i istraživanje u sljedećoj godini navodno će se naći dvije milijarde eura, a na stavci očuvanje okoliša i alternativne izvore energije još 2,1 milijarde. Iza naziva posljednje stavke krije se zapravo novac namijenjen poljoprivredi. Sve to može biti zanimljiva informacija i našim pregovaračima o korištenju pretpristupnih fondova Unije. Konkurencija im je jaka, a najveći interes za daljnje financiranje Galilea ima Njemačka, čija poduzeća računaju na velik udjel u izradi satelita, iako joj javno-privatno partnerstvo i koncesija nisu bili po volji.

Oko 300 poduzeća među onima koja su nakon ukidanja obveznog članstva napustila Gospodarsku komoru Slovenije predomislišla su se i obnovila svoje članstvo. Među njima su i neke od najpoznatijih slovenskih tvrtki, kao što su Cimos, Mura, Luka Koper, Mobitel, Gorenje i Telekom Slovenije. U proteklih nešto više od godine dana, otkad je novi zakon stupio na snagu, iz Komore je izšlo više od polovine njenih članica; čak 33 tisuće od nekadašnjih 63 tisuće. Kao što se i očekivalo, najbrže su odlazila mala poduzeća koja više nemaju pravo na besplatno članstvo.

Zakon omogućuje i osnivanje konkurentskih komora, a poduzeća koja prijedu u neku od njih imaju pravo ponijeti sa sobom i dio imovine Gospodarske komore Slovenije. Uvjet za to je da komora u koju prelaze bude reprezentativna, a takvim će se smatrati samo one koje imaju najmanje pet posto svih gospodarskih subjekata koji zajedno ostvaruju najmanje deset posto prihoda od ukupne prodaje slovenske privrede.

Gospodarsku komoru Slovenije napustila su sva velika i srednje velika trgovačka poduzeća i osnovala su Trgovinsku zbornicu Slovenije. To je zasad jedina nova komora koja traži dio imovine. Broji nešto više od 2.600 članova, koji ostvaruju 61 posto svih prihoda trgovine, odnosno 21 posto svih prihoda privrede. Očekuju da će im pripasti približno četvrtina imovine Gospodarske komore Slovenije, ali to još nisu uspjeli izračunati niti usuglasiti. S podjelom poslova nema nikakvih problema.

Kruh i pecivo, dakle artikli koji se u pravilu proizvode za lokalnu upotrebu, postali su, nakon ulaska Poljske u Europsku uniju, njegov prorazredni izvozni hit. U prošloj godini Poljska je izvezala šećera za 225 milijuna eura, mesa za 178 milijuna, alkoholnih pića za (sam) 77 milijuna – a pekarskih proizvoda za više od 400 milijuna eura. To je više od izvoza bilo kojeg drugog poljoprivrednog proizvoda. U prvom polugodištu ove godine vrijednost izvoza kruha i peciva već je dostigla 235 milijuna ili 22 posto više nego u istom prošlogodišnjem razdoblju.

Tko uvozi i tko u Europi jede poljski kruh? Uvoze ga zemlje u kojima živi i radi mnogo Poljaka. To su u prvom redu Njemačka, pa Mađarska, Velika Britanija, Irsko, Nizozemska i Češka. Ali uvoze ga i njemačka područja koja graniče s Poljskom.

  • Njemački trgovci dolaze sami u našu pekarnicu i tu preuzimaju robu – izjavio je za austrijsku agenciju ATA Roman Kopinski iz pekarnice Asprod u Szczecinu.

Tako se potvrđuje staro pravilo da sve može biti dobar posao. Ali u konkretnom slučaju taj su posao aktivirali trgovci u zemljama Europske unije, a ne poljski pekari. Prema starom pravilu, trgovac se uvijek ponaša kao ribić koji pokušava sa što manjom udicom uloviti što veću ribu, oni su otkrili dobar ulov u poljskim pekarnicama. Ne sumnjajući u kvalitetu poljskoga kruha, može se pretpostaviti da je za odnos udice i ribe bio presudan tečaj poljskog zlota prema euru. Da nije, ne bi euro na udici njemačkih trgovaca lovio dovoljno primamljivu količinu poljskih pekarskih proizvoda. Tek zahvaljujući tome dobila je tržišnu vrijednost i nostalgija poljskih gastarbeitera.

Ulazak u Sloveniju sam po sebi nije velika vijest, s obzirom na to da je znatno slabiji domaći konkurent Martimex tamo već desetak godina, ali ako uspije partnerstvo s Mercatorom temeljem kojeg bi Iris trebao postati njegov stalni partner i u Sloveniji, to bi značilo da će se Iris do 2009. godine naći u dvadesetak Mercatorovih objekata u susjednoj državi, što bi uvelike povećalo njegov rast.

Posljednje isticanje Irisa u javnosti bilo je upravo prilikom nedavnog otvaranja najnovijeg Mercator centra u Zagrebu kada je ponovno promoviran kao njegov strateški partner. Partnerstvo traje otkako je Mercator ušao u Hrvatsku, a korist je obostrana – u Mercator centrima to je drugi najjači brend, a Irisu je čak deset parfumerija u Mercator centrima i one u ukupnom prihodu sudjeluju sa značajnih 30 posto. Osim Irisovih parfumerija, uskoro bi se u velikim Mercator šoping-centrima mogli naći i dućani ostalih Irisovih modnih brendova. Što se tiče širenja na istok, zasad su jedino s brendom Accessorize prisutni u Bosni i Hercegovini.

  • Veći nam je izazov poslovati u Sloveniji jer je ona već u Europskoj uniji, pa ćemo tako biti potpuno spremni kada Hrvatska uđe u EU – kaže Babić.

Nikad se ne smije stati, moto je brojnih poduzetnika, a Vladimir Babić je sigurno jedan od njih.

  • U ovom je biznisu imperativ svake godine ponuditi nešto novo – kaže Babić.

Lista novosti koje je naveo po prilično je duga. Osim Mercatorom, pregovara se s još jednim trgovačkim lancem, na koji bi se Iris trebao nasloniti i u Hrvatskoj i u Sloveniji, početkom prosinca s Raiffeisen bankom i Visom pokreću Irisovu kreditnu karticu, a u tijeku je investicija u suvremeno skladište s upravnom zgradom i velikim outlet centrom svih brendova koje zastupa Iris u vrijednosti od 25 milijuna kuna na mjestu postojećeg skladišta u Dubravi.

Budući da se, kad je riječ o kozmetici i parfemima teško može pronaći brend koji Iris nema u svom asortimanu, širenje paleta brendova bit će orijentirano na modni biznis. Iduće godine je u planu dovođenje brendova Marina Rinaldi i Persona. U kozmetici pak, što pod utjecajem nedostatka prostora za širenje, a što kao odgovor na poteze konkurencije kao što je novopridošla francuska Sephora u Avenue Mallu, Iris sljedeće godine kreće, otkriva Babić, u plasiranje kozmetičkih proizvoda pod vlastitim brendom i mnogo nižim cijenama. Kako stvari sada stoje, proizvodit će ih ili neki domaći proizvođač poput Neve ili slovenska Afrodita, a riječ je prije svega o proizvodima za njegu tijela. U nizu novih projekata je i pokretanje magazina o ljepoti i modi koji će na 40 stranica i u 150 tisuća primjeraka ići kao prilog u tjedniku Story i kroz Irisovu maloprodajnu mrežu.

Prije desetak godina Iris je bio lanac parfumerija na potezu od Glavnoga kolodvora do Ilice 205, dakle ograničen samo na središte Zagreba. Od 1995. počeo je širenje po drugim gradovima, pa danas ima parfumerije od Dubrovnika do Čakovca i Vinkovaca. Fizičko širenje označilo je početak novog razdoblja, ali prva franšiza Palmersa 1998. godine označila je pravu prekretnicu, a agresivan rast…

Babić se danas kao predsjednik Uprave bavi isključivo s dvije stvari: osvajanjem novih lokacija i brendova. Nakon toga ih prepušta u ruke drugim profesionalcima u tvrtki.

  • Kad smo dobili Accessorize, pobijedili smo među jakom konkurencijom jer smo jedini rekli da ćemo u godinu dana otvoriti 10 dućana i raditi točno prema njihovim zahtjevima – kaže Babić.

Iris je zadnjih desetak godina ostvarivao rast, od 2003. po stopama od 20 do 25 posto, a ulazak u svijet mode pojačao je te stope pa je skok u povećanju prihoda u 2006. u odnosu na 2005. iznosio čak 40 posto. Prema financijskim izvješćima, prošla je godina zaključena s 10 milijuna kuna dobiti, 2005. dobit je bila 3,5 milijuna kuna, a 2004. godine četiri milijuna kuna. Širenje i investicije financiraju se iz tekućeg poslovanja i kreditima. Iako se iz financijskih izvješća može iščitati trend rasta ukupnih obveza, one ne predstavljaju teret za likvidnost poduzeća.

Kad je Drogerie Markt ušao na tržište i uveo novi standard i pojam drogerija, Irisu nije preostalo ništa drugo nego se potpuno okrenuti parfumerijama, odnosno selektivnoj kozmetici, a ostalu kozmetiku prepustiti drugom tipu drogerija kao što su DM i Kozmo. To je značilo i zaokret u općem pristupu poslovanju, jer ekskluzivni proizvodi traže ekskluzivni tretman.

  • Danas u Irisovim dućanima nema vijka starijeg od 10 godina, a svake se godine mijenja kompletni namještaj u parfumerijama – kaže Babić, koji Irisovu snagu voli istaknuti podatkom da su u samo godinu dana došli do brojke od 78 tisuća lojaliteta kartica, a želja im je bila 10 tisuća na godinu.

Prosječna visina godišnjih ulaganja kreće se od tri do pet milijuna eura. Do 1992. Iris je bio u državnom vlasništvu, nakon privatizacije se iz svaštarenja orijentira na prodaju kozmetike i parfema, a uz Vladimira Babića, manjinski dioničari su Šrdan Barović i Ante Gavranović.

U 51-postotnom vlasništvu ima tvrtku Iliris, zastupnika dječjeg brenda Okaidi, i Iris Promo, zastupnika novog brenda Promot, koji u Hrvatsku dolazi sljedeće godine, zatim 100 posto udjela u tvrtki Lauris, zastupniku Naf-Nafa. Parfumerije kao osnovna djelatnost djeluju isključivo kroz Iris d.d., dok se povezana tvrtka Laura kozmetika bavi zastupanjem i distribucijom svjetskih kozmetičkih brendova kao što su Lancaster, Sisley, Lapraire, Calvin Klein itd.

Uz Irisovih 300 zaposlenika, Laura kozmetika, u kojoj Vladimir Babić kao fizička osoba drži udjel od 70 posto, zapošljava još 100 ljudi i ostvaruje prihod od 110 milijuna kuna. Zajednički ukupni prihod tih dviju tvrtki trebao bi doseći gotovo 475 milijuna kuna. Nakon tri robne kuće Castello u Zagrebu, Osijeku i Splitu, Iris odustaje od širenja tog brenda i koncepta jer je, kaže Babić, teško pomiriti različite brendove u 900 kvadrata prostora. Što se tiče strane konkurencije, ona je ojačana nedavnim ulaskom Sephora, talijanski Limoni je drugi igrač nakon Irisa, a očekuje se dolazak i još nekih stranih lanaca, koji bi uz treći Martimex trebali dodatno uzbuditi tržište vrhunske kozmetike.

  • Svi su oni prvo htjeli kupiti Iris jer je to najlakši način ulaska na tržište, ali mi nismo na prodaju – zaključuje Babić.

Umjesto eventualnog izlaska na tržište kapitala, mnogo su bliže otkupu preostalih dioničkih udjela i dovođenju Irisa u 100-postotno obiteljsko vlasništvo.