Specijal

Od ostalih otprilike 3.000 radnika njih 2.600 se zbog otpremnina nije formalno protivilo otkazu, tako da je pokrenuto samo 400-tinjak sudskih sporova.

U Sektoru za korporativne komunikacije T-HT-a kažu da je u dva programa zbrinjavanja viška radnika za 2005. bilo uključeno ukupno 1.011 radnika, u programu za 2006. 704 radnika te u programu za 2007. godinu 360 radnika (od kojih je odluka o otkazu ugovora o radu donesena za 287 radnika, a za preostala 73 donijet će se potkraj listopada 2007.).

T-HT je uspostavio i sustav interne stručne potpore u sklopu programa Podrška plus u kojem se radnicima aktivno pomaže pri izlasku na otvoreno tržište rada. Tijekom otkaznog roka radnici se mogu koristiti svim uslugama programa i nemaju radnu obvezu, tako da se potpuno mogu posvetiti rješavanju svog statusa. Program Podrška plus pokrenut je u HT-u d.d. početkom 2007. uz program zbrinjavanja viška radnika. Stručni suradnici koji su nositelji programa Podrška plus multidisciplinaran su tim (pravnici, psiholog, socijalni radnici, pedagozi, ekonomisti).

U programu Podrška plus da nas su dostupne sljedeće usluge: individualno savjetovanje radnika radi definiranja osobnog profesionalnog plana, radionice za stjecanje novoga znanja i vještina, informacije o sloboznim radnim mjestima i mogućoj potpori, informacije o mogućnosti samozapošljavanja i dobivanja financijske potpore, besplatna upotreba računala i interneta te neposredni kontakti sa službama za zaposljavanje.

Slično je i u HŽ-u, sudeći prema onome što su nam odgovorili u Službi za korporativne komunikacije te kompanije. Program smanjivanja broja HŽ-ovih radnika od 1998. do danas provodio se većinom dobrovoljnim odlaskom radnika uz isplatu poticajnih otpremnina financiranih novcem državnog proračuna (57 posto) i uz potporu zajedničkih Svjetske banke (43 posto u ukupnom iznosu od 84,4 milijuna dolara).

Od 1998. do 30. lipnja 2007. u HŽ-u se broj radnika smanjio za 9.442 (s 22.908 na 13.466 radnika), od toga 620 provedbom programa zbrinjavanja viška radnika iz 1998. i 2001., a 5.820 dobrovoljnim odlaskom uz isplatu poticajnih otpremnina. Programi zbrinjavanja viška radnika doneseni su i ostvareni uza savjetovanje i suradnju s Hrvatskim zavodom za zaposljavanje, a njime su bili obuhvaćeni radnici neovisno o tome ispunjavaju li uvjete za starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu.

U međuvremenu je predložen novi model rješavanja viška radnika primijenjen na Njemačkim željeznicama, koje su ustrojavanjem željezničkog fonda uspješno riješile taj problem, i to na korist tvrtke i zadovoljstvo zaposlenih. Osnutak željezničkog fonda u HŽ-u predviđen je Ugovorom o radno-pravnoj zaštiti radnika od poslovno uvjetovanih otkaza koji je 4. svibnja 2006. HŽ potpisao sa šest željezničkih sindikalnih udruža. U spomenutom se ugovoru jamči trogodišnja zaštita od otkaza, određuju se jasni uvjeti na temelju kojih radnici mogu postati tehnološkim viškom te se predviđa osnutak željezničkog fonda kao posebne organizacijske jedinice u sklopu HŽ holdinga.

Međutim, osnutak željezničkog fonda upućuje i na to da otpušteni željezničari ne vjeruju programima novog zaposljavanja. Boris Hudina, psiholog koji je od 2001. dvije godine organizirao Mobility centar (za savjetovanje i potporu otpuštenim željezničarima) i Centar za potporu poslovnim promjenama, o svojem nam je radu rekao: – Nedostatak novca, u pravilu, nikad nije razlog neuspjeha programa novog zaposljavanja radnika otpuštenih kao tehnološki višak. Kad počne restrukturacija, valja se zbog smanjenja broja zaposlenih suočiti i s radničkim buntom, a veliki sindikati imaju utjecaj na Vladu, osobito uoči izbora, tako da se poslovodstvima velikih državnih tvrtki postavlja pitanje stoji li vlasnik iza njih u restrukturaciji. Kad sam sudjelovao u tom programu, valjalo je tijekom određenog razdoblja brojku od 22 tisuće zaposlenih na željeznici smanjiti na samo 8,5 tisuća. I stvar je jednostavna: kad je ljudima trebalo dati otkaz, znalo se da se treba suočiti i s posljedicama socijalnih nemira. Tada je poslovodstvo postalo jasno da iza njega u takvoj situaciji ne stoji vlasnik, odnosno Vlada, premda ga formalno gura u taj proces. Zatim se umjesto otpuštanja tehnološkog viška napravio kompromis, koji je u tom slučaju korak, ali nije riješio problem – naglasio je Hudina.

Na pitanje je li neka kompanija kažnjena zbog neprovođenja propisa o zbrinjavanju viška zaposlenih, Kristina Alerić iz Hrvatskoga zavoda za zaposljavanje je odgovorila: – Podaci jasno pokazuju da se u HZZ-ovu evidenciju prijavljuje mnogo radnika kojima su poslodavci otkazali ugovore o radu kao tehnološkom višku a da nisu izradili program njihova zbrinjavanja. Moramo naglasiti da, u pravilu, nije riječ o kršenju zakonskih obveza, nego o tvrtkama koje otpuštaju manje zaposlenika tijekom određenog razdoblja. Budući da se osobe proglašene tehnološkim viškom prijavljaju Zavodu radi ostvarivanja svojih prava iz statusa nezaposlenosti, naše područne službe prate dinamiku povećanog otpuštanja da bi se utvrdilo eventualno kršenje obveza poslodavca predviđenih Zakonom o radu – istaknula je Alerić.

HZZ mjerama iz godišnjeg plana poticanja zaposljavanja nastoji što prije ponovno zaposlit otpuštene radnike koji su proglašeni tehnološkim viškom.

U tom smislu primjenjuju se dvije mjere: sufinanciranje obrazovanja za poznatog poslodavca radi zadržavanja radnog mjesta i sufinanciranje zaposljavanja kod drugoga poslodavca za žene starije od 45 i muškarce starije od 50 godina dok su u otkaznom roku ili kad se prijave u HZZ-ovu evidenciju.

Tijekom 2006. su programom sufinanciranja obrazovanja radnika radi zadržavanja radnog mjesta sufinancirane 362 osobe, a ove godine, do kraja kolovoza, njih 469.

Dobre akcije, ali koje obuhvaćaju premalo ljudi u odnosu na broj otkaza radnicima proglašenima tehnološkim viškom.