Kako okrupniti kapital u vlasništvu države

Ujedinjena financijska institucija mogla bi već za dvije godine upravljati s 35 posto financijskih aktivnosti. U tom razdoblju trebao bi se konsolidirati i holding, nakon čega bi njegovih 25 posto udjela bilo ponuđeno na burzi. Ekonomisti ideju podržavaju, sporan je samo sastav holdinga.

Prodaja na burzi pokazala se, iako s velikim zakašnjajem, velikim uspjehom transparentne privatizacije u kojoj svi mogu podjednako sudjelovati. Dodatno se privatizacijom Ine i T-HT-a pokazalo da se može i zaraditi. No kako kvalitetnih državnih tvrtki nema puno, a privatizirati ih se mora još mnogo, sve su češće teme o okupljanju tih tvrtki da bi im se povećala vrijednost i da bi takve bile ponuđene na burzi. Osim toga, HFP se pokazao lošim vlasnikom pa je u svakom slučaju potrebno osmišljeti drukčiji način okupljanja državnih tvrtki. S jedne strane prevladavaju stajališta o osnivanju holdinga, udržavanju raznovrsnih kompanija u vlasništvu države, a s druge pojedinci veći potencijal vide u osnivanju zatvorenih fondova.

Nedavno je član Uprave Zagrebačkog holdinga Dragan Kovačević iznio ideju o osnutku financijskog holdinga. Ideja nije nova, nov je sastav budućega holdinga kakvim ga on vidi. Kovačević bi u njemu združio Hrvatsku poštansku banku, Croatia osiguranje, Financijsku agenciju, Hrvatsku banku za obnovu i razvitak te Croatia banku. S obzirom na to da je riječ o holdingu, ne bi bilo pravnog spajanja, nego bi cilj povezanosti bila interakcija financijskih usluga. Kovačević argumentira takvu ideju financijskim preslagivanjem na tržištu, pri čemu nije isključeno da neke od banaka u stranom vlasništvu postanu podružnice. Upravo bi zato takva ujedinjena financijska institucija, odnosno holding, mogla već za dvije godine upravljati s 35 posto financijske aktivnosti u zemlji. U tom razdoblju trebalo bi se i konsolidirati taj holding, nakon čega bi njegovih otprilike 25 posto udjela bilo ponuđeno na burzi. Riječ bi bila o holdingu s bankama iza kojih bi stajalo osiguravajuće društvo, Fina, čijim bi se uslugama i poslovnim službama služile dvije banke, te HBOR, koji bi financirao proizvodnju.

Sličnu ideju pri preoblikovanju ZAP-a u Finu, koji je uključio i prebacivanje platnom prometa na banke, imao je tadašnji direktor ZAP-a Đuro Popijač, koji je predlagao povezivanje Fine s Hrvatskom poštanskom bankom. Danas takvu ideju ima glavni strateg HSLS-a Davor Štern. Jer Fina pruža mnogo usluga bankama, a dodatno ima i razvijenu mrežu poslovnica kojima bi se mogao koristiti i HPB.

Popijač danas ne smatra spornim ni širenje kruga institucija unutar tog holdinga, ali i najveći dio ekonomista misli da za HBOR zbog specifičnosti njegova poslovanja ne bi bilo dobro da se nade u takvom financijskom holdingu. No Kovačević smatra da upravo sada HBOR nema gotovo nikakvu ulogu jer sve više i poslovne banke izravno nude usluge kreditiranja poduzetništva i da zato tek treba definirati njegovu ulogu razvojem i financiranjem proizvodnih aktivnosti.

Predsjednik Uprave HBOR-a Anton Kovačević kaže da u Europskoj uniji nije poznat takav način povezivanja, nego upućuje na postojanje posebnih državnih razvojnih i izvoznih banaka te agencija za osiguranje izvoza. Osim toga, tvrdi Kovačević, u slučaju i prihvaćanja takva prijedloga uloga HBOR-a trebala bi se promijeniti donošenjem mnogo novih zakonskih izmjena.

Konzultant Željko Perić uz HBOR ni Finu ne smatra dobrom opcijom za mogući budući holding jer misli da Banka treba dalje jačati svoju osnovnu funkciju, teško spojivu s poslovnim modelom kombinacije tih pet institucija. Fina bi, pak, kao dio budućeg holdinga počela sve više konkurirati sadašnjim korisnicima svojih usluga, što bi moglo biti kontraproduktivno.

Perić kao i većina ekonomista najlogičnijim smatra povezivanje u holding bankarskog i osiguravajućega sektora, dakle HPB-a, Croatia banke i Croatia osiguranja, jer bi se tako stvorila snažna bankarsko osiguravajuća institucija s velikim potencijalom za ‘cross-selling’ proizvode, ali i dala mogućnost racionalizacije dijela resursa i troškova. Ali u konačnici, misli Perić, država bi se trebala riješiti većinskog paketa tih tvrtki prodajom putem IPO-a jer ona ne mora biti loš vlasnik, ali iskustva pokazuju da ipak jest, zaključuje konzultant.

Dio analitičara ne smatra potrebnim ni bilo kakvo udruživanje u holding kompanija.

Dragan Kovačević predložio je novi sastav financijskog holdinga: Hrvatska poštanska banka, Croatia osiguranje, Fina, HBOR i Croatia banka uspešnih na tržištu, primjerice HPB-a i Croatia osiguranja, jer misli da obje imaju visoku razinu uspješnosti, što bi im pomoglo da samostalno idu u IPO.

Predsjednik Uprave CO-a Hrvoje Vojković, naime, pozdravlja svaku inicijativu za stvaranje snažne hrvatske financijske institucije, ali napominje da su rezultati poslovanja CO snažni i stabilni te da u konačnici bilo koja odluka i nako ovisi o vlasniku, odnosno državi.

Mnogo je godina postojala ideja o povezivanju u holding HPB-a i CO-a, od čega se odustalo, kao i od kombinacije HPB-a s Croatia bankom. Poznato je da se HPB-ovo vodstvo nakon ostvarenja vrlo dobrih rezultata poslovanja suprosto vilo ideji o bilo kakvom povezivanju s Croatia bankom. Posljednja je Vladina odluka da HPB dokapitaliziraju ulagači na burzi. No takvo rješenje očito još nije konačno jer Vlada uskoro izlazi s idejom o zatvorenom fondu u kojemu će se naći kvalitetne kompanije u državnom vlasništvu, među kojima i Croatia osiguranje, a zatim vjerojatno i HPB, koje bi kao dio zatvorenog fonda kotirale na burzi.

Veliki je zagovornik holdinga i konzultant Damir Novotny, koji ga smatra boljim rješenjem od zatvorenih fondova, ponajprije zbog jače upravljačke strukture. Holdinzi, naime, imaju upravu i nadzorni odbor, zbog čega su transparentniji od fondova, u kojima se novac povjerava društvima za upravljanje. Odnosno, kad je riječ o upravljanju, holdinzi su jednako profesionalni kao i privatne kompanije. Iz istog razloga, dobro upravljanja holdinza, njihov je zagovornik i Kovačević, ali ne isključuje mogućnost da se nakon nekog vremena preoblikuje u zatvoreni fond. Naime, Vlada upravo predlaže osnutak zatvorenog fonda, a istu ideju dijeli i esdepevac Ljubo Jurčić. Ali upravo zbog opasnosti od netransparentnosti smatra se potrebnim pojačano upravljanje takvim fondovima.

Zagovornici holdinga pozivaju se na njihov veliki uspjeh u Europi, primjerice u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Mađarskoj ili Sloveniji, gdje takvi holdinzi imaju znatne udjele u tamošnjim kompanijama. Primjerice, mađarski holding ima više od 25 posto udjela u MOL-u, a neki su od najsjetljivijih primjera holdinzi u Austriji, djelomični vlasnici npr. OMV-a, tamošnjih željeznica, telekomunikacija. Stvaranjem holdinga, industrijskih ili financijskih, dobro bi se upravljalo sustavom koji bi stvarao novac, a ne bi se, kao sada, novac ‘ubacivao’ u, primjerice, brodogradnju. No, u svakom slučaju djelomično upravljanje takvim holdinza s vremenom treba prepustiti privatnom sektoru, odnosno fondovima, ali prema mišljenju većine samo manjinski udjel.