Konkurenti T-HT-a očekuju lakši ulazak u državne tvrtke

Nestankom države kao velikog suvlasnika, T-HT gubi imidž državne kompanije. Upravo u tome neki T-HT-ovi konkurenti vide potencijal rasta. Dosad su naime mnoge velike tvrtke, posebno državne, uglavnom preferirale T-HT kao davatelja telekomunikacijskih usluga.

T-HT malo ulagao u populariziranje širokopojasnog pritupa internetu, a budući da još nije bila liberalizirana lokalna petlja, Hrvatska je zaostajala za ostatkom Europe u tom području. Pod Vladinim pritiskom T-HT je uspio ostvariti cilj, ali zbog kasnog starta Hrvatska i danas ozbiljno zaostaje za europskim prošljekom broja kućanstava sa širokopojasnim pristupom internetu.

Drugo područje u kojem je bio jak utjecaj države bila je politika dividendi. Da bi napunila proračun, država je kao suvlasnik osigurala isplatu dividende za sve godine od kada je DT u T-HT-u, a za to je uglavnom trošen cijeli iznos godišnje dobiti. Zadnja dividenda od 2,4 milijarde kuna isplaćena je vlasnicima uoči javne ponude. Nakon prodaje 37,2 posto državnih dionica, politiku dividendi će isključivo moći voditi većinski vlasnik, Deutsche Telekom. Njemački vlasnik je u prospektu novim dioničarima najavio da će isplaćivati dividendu u iznosu 50 do 100 posto godišnje dobiti, ali uz opsku da na isplatu ili iznos bilo kojih godišnjih dividendi može utjecati mnogo čimbenika: predviđanja budućeg poslovanja Grupe, potreba za novcem, financijski rezultati, porezni i regulatorni uvjeti, praks plaćanja drugih europskih telekomunikacijskih operatera i opća gospodarska klima.

S druge strane, dok grade svoje mreže, novi su konkurenti prisiljeni plaćati T-HT-u naknadu za korištenje njihove nacionalne mreže, pa su veleprodajni prihodi T-Coma naglo porasli i djelomično kompenzirali gubitke zbog povećanja konkurencije. Mnogo veći izazov koji čeka Upravu T-HT-a je tehnološka obnova. Do 2010. godine će isteci vijek trajanja za 90 posto mrežnih platformi T-Coma, dok će mrežna oprema T-Mobilea zastarjeti već za dvije do tri godine. Uprava T-HT-a planira početi zamjenu zastarjele opreme u 2008., ali taj će proces trajati dugo (do 2012.) i predstavljati velike troškove koji će smanjiti profitabilnost tvrtke. Najavljuje se čak i mogućnost prekida pružanja usluga korisnicima dok traju radovi te dok korisnici bivaju premješteni na nove uslužne platforme.

Najveća opasnost za prihode nepokretnih mreže T-HT-u ipak predstavljaju mobilne telekomunikacije. Lani su prvi put prihodi T-HT-a od pokretnih telefona nadmašili prihode od nepokretnih telefona. Prednost je što kompanija ima kao svog predstavnika u utrci T-Mobile, koji je tržišni lider. Ostale potencijalne opasnosti su u relativnim omjerima male. Primjerice, tužba udruge za zaštitu potrošača Potrošač bi, ako je izgubi, u najgorem slučaju T-HT koštala tek 150 milijuna kuna, uključujući kamate.

Prednosti i potencijali rasta T-HT-a, međutim, nisu nimalo zanemarivi. Uz već velike tehnološke kapacitete, dominantan tržišni položaj i veliku bazu korisnika, većinski vlasnik T-HT-a je uspio prije prodaje državnih dionica s Vladom sklopiti Memorandum o razumijevanju kojim je riješio nedoumice u vezi svojeg vlasništva nad distributivno-telekomunikacijskom kanalizacijom (DTK), odnosno spornom mrežom kanala u kojima su postavljeni kabli. Uprava T-HT-a će nastaviti upisivati svoje vlasništvo nad dijelovima mreže kojima vlasnik još nije upisan u zemljišne knjige.

Prodajom vlasničkog udjela u T-HT-u, državi kao jedina poluga kontrole kompanije ostaju regulatorne agencije poput Hrvatske agencije za telekomunikacije i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. U T-HT-u nisu previše zabrinuti djelovanjem HAT-a, za koji procjenjuju da je ‘do sada imao relativno ograničeno iskustvo u regulaciji telekomunikacijskog sektora, osobito u primjeni regulatornih mjera u sklopu primjenjivoga upravno-pravnog okvira.’ Veći problem je što se na odluke HAT-a može žaliti samo Upravnom sudu na kojem procesi u prosjeku traju četiri godine, pri čemu se kazna (koja može iznositi jedan do pet posto godišnjeg prihoda) mora platiti odmah.