Nemoguća misija

Pesticidi, dioksini, insekticidi, umjetna bojila, konzervansi, lijekovi, herbicidi, antibiotici… sve te toksine unosimo svakodnevno, oni se talože u organizmu i izazivaju bolesti.

Gabriel Devriendt, belgijski znanstvenik i biolog koji je nedavno gostovao u Hrvatskoj u organizaciji Biovege, upozorio je na pogubnost toksina koje svakodnevno unosimo u organizam. Ne možemo, tvrdi on, vjerovati istraživanjima koja nas uvjeravaju u neškodljivost nekih sastojaka u hrani, iako ona nisu ni lažna ni netočna. U čemu je ‘kvaka’? Pa, naprosto u tome da je riječ o kratkoročnim istraživanjima koja, namjerno ili slučajno, propuštaju istaknuti da mnoge supstancije postaju toksične tek taloženjem u organizmu, odnosno nakon duljeg konzumiranja. A danas je u našem organizmu mnogo toksina koji nisu postojali prije 50 godina, a njihov se utjecaj na organizam još proučava.

Za neke slobodne radikale, kao što suvremeno nazivamo toksine, već se prilično sigurno može reći da uzrokuju mnoge bolesti, od nekih vrsta tumora, multiple skleroze, kronične iscrpljenosti, do neplodnosti, raznih upala i sličnoga. Profesor Von Larebeke s belgijskog Sveučilišta u Ghentu, nedavno je dokazao da u pupčanoj vrpci koja povezuje majku i dijete već postoji 137 toksina koji se prenose djetetu upravo zbog loše majčine prehrane. A riječ je mahom o toksinima koji se talože u organizmu, primjerice pesticidi, dioksini, insekticidi, umjetna bojila, konzervansi, lijekovi, herbicidi, antibiotici i teški metali.

Organizam se prirodno pokušava braniti od toksina, pa proces detoksikacije počinje u crijevima, a dio preuzima i jetra. Kada su količine prevelike i organizam ih ne može svladati počinju se razvijati bolesti. Posljednja istraživanja pokazuju da uzročnik bolesti želuca, prije svega čira, nije uvijek bakterija Helicobacter pylori nego i neke vrste alergija, a o čemu je točno riječ još se izražuje. Kako onda organizmu pomoći? Odgovor je, tvrde znanstvenici, u antioksidansima, u vitaminima i mineralima, ali prije svega u zdravoj prehrani. Iako je svijest o zdravoj prehrani sve prisutnija, svatko tko je odlučio učiniti nešto za sebe i početi se brinuti o tome što unosi u organizam zna da se poduživaju ‘nemoguće misije’.

Kome vjerovati? Kako znati? Jer, ako kupite povrće i voće od kumice na placu to ne znači da se i ona, kao mali proizvođač, nije poslužila pesticidima i umjetnim gnojivima kako bi povećala urod ili ga zaštitila od nametnika.

Deklaracijama na proizvodima, pokazalo se, ne može se bez rezerve vjerovati, a često nemamo pojma što u njima piše, odnosno što znači to što piše. U posljednje vrijeme sumnju izazivaju i sve popularnije trgovine ‘zdravom hranom’, jer je ponekad riječ samo o nazivu, a pitanje je što tamo kupljeno za skupe pare doista i jest organsko. Može se vjerovati jedino provjerena markama.

Dakle, kako se zaštititi? Ne treba odustati, iako više nikad nećemo biti stopsto sigurni u to što jedemo. Ali, s više voća i povrća, više nemanjnih namirnica i onih koje sadrže dobre bakterije, enzime, vitamine i ostale borce protiv toksina, zasigurno ćemo učiniti barem nekoliko koraka prema dobru zdravlju.

Gabriel Devriendt tvrdi da hrana ne samo da detoksicira naše gene nego ih može i promijeniti. No to se odnosi samo na kvalitetnu hranu, onu iz ekološkog uzgoja tretiranu bez umjetnih pesticida, insekticida i konzervansa kojom se ne unose toksini u organizam.

No, treba reći da je zdrava prehrana samo jedan od važnih činitelja visoke kvalitete življenja, da je jednako važno izbjegavati stres koji uzrokuje povećani optok krvi zbog ubrzanog lupanja srca te više razine adrenalina, a samim time povećava se i kolanje i razina toksina u krvi. Svakako, osim namirnica iz ekološkog uzgoja valja voditi računa i o pripravljanju obroka od svježih namirnica, korištenju kvalitetnih prirodnih dodataka prehrani. I baviti se nekom aktivnošću, vježbati ili nasprosto hodati. Na primjer – sa štapovima.