Nizozemac koji je shvatio što treba hrvatskom farmeru

Nizozemski inženjer organizacije rada u Hrvatsku je došao kao volontar u projektu na obnovi kuća nakon rata, a ostao kao vlasnik tvrtke specijalizirane za opremanje govedarskih farmi. Dok pozornost hrvatske javnosti već godinama zaokuplja sudbina KIM Milje-kare Karlovac, na stotinjak koraka od nje, u medijskom miru svoje poslovanje polako razvija tvrtka Ned-Agro, koju je 2002. godine osnovao 39-godišnji Nizozemac Willem Woudstra. Wim, kako ga zovu znanci i prijatelji, nije došao u Hrvatsku s business planom poduzetnika, kao što nije planirao ni da će se oženiti Karlovčankom Valerijom Golubić i tu ‘resetirati’ svoj život.

Woudstra, inače diplomirani inženjer organizacije rada iz Leeuwardena, došao je u Hrvatsku u srpnju 1995. kao volontar u projektu međunarodne pomoći u obnovi i gradnji kuća u oslobođenim područjima. Bila je to za njega i prilika da na terenu, u uvjetima koji su s onu stranu teorije i prakse organizacije rada, a za što je on zapravo stručnjak, ispita i pokaže mogućnosti svojega doprinosa i na tom planu. Kako je s vremenom ipak došlo do razvoja više oblika socijalne pomoći, počeli su se realizirati i različiti programi izravne pomoći koju je nizozemski Parlament odlučio poslati u Hrvatsku.

Bile su to donacije u obliku rabljene, ali dragocjene poljoprivredne mehanizacije. Tako je stvorena materijalna osnova za osnivanje tzv. strojnih prstenova, oblika međusjedskih pomoći na području Gvozda, Vojnića i Krnjaka. Strojni prstenovi ustvari su udruge za međusjedsku pomoć, gdje se udružuje raspolaživa mehanizacija svih zainteresiranih kućanstava.

• Tako sam od početka 2001. bio na Kordunu u ime nizozemske humanitarne organizacije ‘Mensen Werken voor Mensen’ (ljudi rade za ljude) koja je prikupljala rabljenu, ali održavanu poljoprivrednu mehanizaciju iz Nizozemske. S obzirom na golemu razliku između uvjeta za poljoprivredu u ravnicaškoj Nizozemskoj s okruženim posjedima i onih na brdovitom Kordunu s rascjepkanim parcelama, problem je bio naći odgovarajuće traktore za uvjete na Kordunu. U Nizozemskoj su u uporabi vrlo jaki i veliki traktori, a oni bi u kordunskim uvjetima bili uglavnom nemoćni, ali smo i to riješili – rekao je Woudstra.

Znajući da će se taj program iscrpiti, odlučio je napokon poduzeti i nešto konkretno za sebe, pa je u srpnju 2002. izišao iz već dobrim dijelom iscrpljenoga programa nizozemske organizacije MWvM iz Tilburga. Ustvari, Wim Woudstra već je prije nešto vrlo važno učinio za svoj život, još u prosincu 1995. godine.

• Tada sam u Vojniću upoznao svoju današnju suprugu Valeriju iz Karlovca. Dogodila se ljubav, a u braku smo od kolovoza 1997. godine. Imamo kćer Eriku-Anu i sina Pier-Johannesa. Što se učenja hrvatskoga jezika tiče, mogu reći da je izrazito težak, pogotovo padeži. Ali imao sam volju i naučio sam jezik kako bih se mogao dobro snalaziti u svim situacijama, od uobičajenih uličnih do poslovnih pregovora. Sve što sam naučio, bilo je kroz razgovor, a ne iz knjiga – pripovijeda Wim na dobrom i razumljivom hrvatskom jeziku.

I tako su supružnici Woudstra ušli u ‘Scile i Haribde’ hrvatskoga malog privatnog poduzetništva. Wimova ideja bila je postati svojevrsni servis za farmere, a zapravo je farmere u pravom smislu riječi u Hrvatskoj tek trebalo stvoriti. Stoga je od početka djelatnost Ned-Agra bila prodaja poljoprivredne mehanizacije, dijelom i rabljene iz uvoza iz Nizozemske, a uz to i prodaja kompletne opreme za staje i slične poljoprivredne gospodarske objekte te prodaja različite potrošne poljoprivredne robe. Da nije već upoznao prilike u Hrvatskoj, teško da bi se u takvu putolovinu upustio čovjek koji dolazi iz zemlje koju su, za razliku od Hrvatske, u ekstremno produktivnoj poljoprivredi često mučili viškovi proizvoda.

• Naglasak sam stavio na miješano govedarstvo koje je i drugdje zamašnjak u poljoprivredi. U Hrvatskoj je tada bio prosjek 2,5 goveda po ‘farmi’, a u Nizozemskoj je prosjek bio 59 krava po farmi. No, cijene inputa u mnogočemu su slične, što znači da se ovdje mnogo mora učiniti na produktivnosti i organizaciji u poljoprivrednom gospodarstvu, a to znači prestanak svaštarenja i prelazak na specijaliziranu proizvodnju. Uostalom, i sam sam se morao iz opće mehanizacije specijalizirati za miješano govedarstvo – kaže Wim.

Tako je i došlo do suradnje s vodećim nizozemskim proizvođačem stajskih opreme De Boerom, čiji je Ned-Agro zastupnik za Hrvatsku, a na području Karlovačke županije Ned-Agro je i zastupnik WestfaliaSurgea, proizvođača mužnih sustava i higijenskog pribora.

Woudstra četvrtu godinu za redom sudjeluje i na Međunarodnom poljoprivrednom i gospodarskom sajmu u Gudovcu te, zahvaljujući mnogobrojnim poslovnim kontaktima i obilasku terena, širi svoje poslovanje diljem Hrvatske. Zahvaljujući nastupu u Gudovcu, Woudstra je prije dvije godine sklopio posao isporuke 90 boksova za staju uglednoga farmera Marijana Hartmana iz Sv. Ivana Žabnog, i to je bila dobra referenca za daljnje poslove. Dobra pogodnost dogodila se kroz HBOR-ovu kreditnu potporu za gradnju i opremanje farmi kapaciteta od 40 do 100 muznih krava, no taj program tek je nedavno krenuo konkretno. Ned-Agro tako je opremio nekoliko farmi u Đakovštini, u Nijemcima, Lovasu, u okolici Bjelovara, a očekuje ih i dosta posla u Varaždinskoj županiji, gdje Vindija i Županija subvencioniraju ishođenje dokumentacije za gradnju farmi.

• Uz muznu tehniku imamo i kompletnu De Boerovu tehnologiju i opremu za manipulaciju i skladištenje stajskog gnoja i gnojnice, i na tom području tek očekujem dosta posla. Hrvatska će morati prihvatiti EU norme oko postupanja sa stajskim gnojem i njegovim skladištenjem i manipulacijom. Te norme dopuštaju, zbog utjecaja na okolinu, odvožnju gnoja iz stajskih laguna i silosa samo jednom u šest mjeseci, što znači da će sve farme, u skladu sa svojim kapacitetom i brojem grla, morati imati i adekvatne kapacitete za kontroliranje skladištenje gnoja i gnojnice za najmanje šest mjeseci. Računicom po kojoj na farmi nastane 50 litara gnoja po kravi dobiva se podatak da farma s 50 krava mora imati zatvoreni kapacitet za gnoj od barem 450 prostornih metara, a to su investicije veće od 200 tisuća kuna. Tko misli tražiti kredit od HBOR-a za staju, mora u projektnoj dokumentaciji imati i te objekte, čime se već uvode EU norme i u poljoprivredi – kaže Wim Woudstra.

Ned-Agro nije samo uvoznik jer osim što nastoji pronaći što je više moguće dobavljača u Hrvatskoj, počeo je i s izvozom u Nizozemsku.

• Ugovorili smo s karlovačkom bravarijom Penić izradu traktorskih prikolica za nizozemskog proizvođača Seeleman & Hoogendoorn iz Utrechta. Tako u Karlovcu nastaju šasije, stranice i ostale bravarske pozicije, i to izvozimo u Nizozemsku, gdje se na sve to samo montira hidraulika i kotači, i prikolice odlaze na tržište. Ta suradnja traje godinu dana i na obostrano zadovoljstvo polako je razvijamo. Na žalost, zbog drastično narušenih odnosa cijene i kvalitete razne opreme, jednostavnije mi je i jeftinije katkad nešto naručiti iz Nizozemske, nego iz Hrvatske. Kod nekih poduzetnika i dobavljača vrijedi ono pravilo ‘ako prođe-prođe’. U svakoj nabavi moram provjeriti jesu li cijene doista tržišne ili kupujem robu iz četvrte ruke jer razlike su za isti proizvod i po 40 posto cijene. Ovdje cijena nije ujedno realan pokazatelj kvalitete – kaže Wim.

U posljednje vrijeme Ned-Agro znatno je obogatio i asortiman električnih pastira za čuvanje stoke, i u tom segmentu zastupnik je za Hrvatsku vodećega svjetskog proizvođača te tehnike Gallaghera iz Novog Zelanda. Među referencijama za te čuvarske poslove nisu samo pašnjaci nego i sportsko-rekreacijski kompleksi poput ergele Trajbar u Zaprešiću.