Političko žutolo

Tek je nešto malo više od mjesec dana do izbora i ne bi li bilo logično da u središtu javne pozornosti bude izborna kampanja? Da se stranke svim sredstvima, pa i nešto nižim udarcima, uključe u završnicu bitke za birača? Kad tamo, upravo obrnuto. Kao da je nastalo neko zatišje u političkom nadmetanju. Kao da su gaće, što u personificiranom, što u doslovnom obliku, prekrile cijeli javni prostor! U središtu pozornosti novi su nastavci priča iz bivše bračne ložnice koje naizmjence pred kamerama ispovijedaju bivša pjevačica nepoznatih pjesama i bivši biznismen u nepoznatom biznisu, ujedno bivši muž više poznatih žena. Riječ je, dakako, o postbiračnoj sapunici bivšeg bračnog para Pokos – Radeljak. To je sadržaj za one sklonije malograđanskom nadigradaškom stilu. A za ljubitelje izvornijeg folk-izričaja imamo drugu priču, psvoačko-plešnu ekshibiciju Zdravka Mamića – u gaćama, u javnom prostoru zagrebačke zračne luke. I to je, dakako, bila samo jedna plesna epizoda u serijalu živopisnoga dopredsjednika i istinskoša šefa zagrebačkog Dinama koji već godinama uvredama i psovkama javno časti svakog tko mu se trenutačno ne sviđa.

No ima li mjesta čuđenju što su mediji tako požu-tjeli pa nas zasipaju neukusnim poslijebračnim raz-miricama jednoga bivšeg para? Ili treba li se čuditi što oni tako spremno iznose svoje prljavo rublje u medijima, pitati se zašto mediji ne bojkotiraju Zdravka Mamića i njegove pro-staklue? Kako će ih bojkotirati kad su oni zrcalo našeg društva, oni su vrijednosti koje promovira naša nova, preko noći ime-novana menadžerska klasa koja će se ponosno foto-grafirati uz Vlatku Pokos obdarivši je bankovnim karticama i sponzorskim automobilima i dobro joj platiti reklamu. Jer, to je vrhunac njene menadžerske vještine. Što bi dali distributeri Viagre i sličnih pripravaka da Radeljak upravo u jeku svoje poslijebračne afere pristane biti njihovo zaštitno lice? Uvjetno rečeno – lice. Vjerojatno ne bi prošao ništa lošije negoli bivša mu supruga u reklamiranju vlastitih slabosti. Nisu mediji ustolici Zdravka Mamića kao šefa Dinama niti ga održavaju na tome mjestu. Ustoličio ga je i pustio da traje naš politički establiment. Takav kakav jest, Mamić je idealan partner i sugovornik u političko-gospodarskom okruženju koje Dinamo održava financijski moćnim. Zamislite finoga, decentnoga gospodina koji dolazi do naših političkih lobija ne bi li nama-knuo milijune za Dinamovu klupsku potrošnju! Nesretnik bi još sjedio pred vratima ne znajući kako ih otvoriti.

Uostalom, koja je bitna razlika između javnoga dijaloga bivšega bračnog para Pokos – Radeljak o detaljima njihova privatnog života i javnoga dijaloga Stjepana Mesića i Ive Sanadera o putovanju u New York i (ne)lobiranju u vezi s haaškim procesima? U oba slučaja partneri iznose detalje svog djelovanja i međusobnog odnosa koje nije pristojno javno iznositi. Čine to ponajprije da bi se javnosti prikazali boljim od svoga (bivšeg) partnera. No ipak postoji mala razlika. Ako pretjeraju, Vlatka i Dikan pritom mogu naštetiti sebi. Sanader i Mesić svojim javnim dijalozima o stvarima o kojima se obično javno ne govori mogu naštetiti cijeloj državi. Vlatku su izdale vlastite prijateljice dostavivši mobitele s kompromitirajućim SMS-ovima bivšem, prevarenom suprugu. Predsjednik je doživio još veću izdaju. Izdao ga je privile-girani prijatelj Vladimir Putin i pustio da ga njegova bivša služba – bivši KGB – obasipa prijetećim pismima. Vlatka mora da je ljutita jer je pogrešno pro-cijenila prijateljice. Ali kako bi tek predsjednik trebao biti ljutit? Em ga prijatelj Putin nije zaštitio od prijetnji, em mu nije rekao da KGB baš nije organizacija koja je reputaciju stekla poštom – šaljući zastrašujuća pisma. I što se dogodi kad izda takav prijatelj? Predsjednik priča koješta i još jedanput čini neozbiljnom funkciju koju obraša. Zato mene ne zabrinjavaju ni Vlatka, ni Dikan, ni Mamić, ni žutilo u medijima. Oni se igraju medijima i zabavljaju (ili zgražaju) publiku za vlastiti račun i na vlastiti rizik. Više me zabrinjava žutilo kojim različiti politički, navodno ozbiljni, dikani, vlatke i mamići zabavljaju publiku. Na naš račun. I gotovo bez vlastitog rizika. Jer, nisu oni estrada.