Svijet

Između 200 i 250 tvrtki, među kojim je i Apple, pod sumnjom su da su u proteklih pet-šest godina krivotvorenjem dionica kupovale lojalnost svoje upravljačke strukture. Sumnja se da se ta praksa postupno razvijala još od pedesetih godina prošloga stoljeća.

Američki profesori ekonomije Randall Heron i Erik Lie postali su preko noći najomraženija imena u američkim poslovnim krugovima. Utvrdili su, nakon višegodišnjeg istraživanja, da su neki među američkim poslovnjacima krivotvorili dionice vlastite tvrtke i zaradu spremali u vlastiti džep. Krivotvorina se sastojala u antidatiranju prodaje dioničkih paketa upravljačkom establishmentu kompanije. Zahvaljujući naizgled bezazlenom manipuliranju nadnevkom prodaje dionica zaposlenicima unutar kompanije, pojedini su direktori dodatno zarađivali i do 20 milijuna dolara. Između 200 i 250 tvrtki danas je pod sumnjom da su u proteklih pet-šest godina na taj način kupovale lojalnost svoje upravljačke strukture. Ekonomska stručnjaci smatraju da je najnovije istraživanje samo potvrdilo sumnje u praksu koja se postupno razvijala od pedesetih godina prošloga stoljeća.

Obrazac je jednostavan: upravni bi odbor tvrtke darovao paket dionica, tzv. povoljnu dioničku opciju – od nekoliko tisuća do više stotina tisuća pa i milijuna dionica – svome direktoru po niskoj cijeni od, primjerice, 10 dolara. Ubrzo zatim, u pravilu nakon mjeseč-dva, vrijednost dionice bi prično narasla na, primjerice, 17 dolara. Na tisuću dionica to predstavlja trenutačnu zaradu od 7.000 dolara. Namjerno krivotvorenje vrijednosti dionica, međutim, može imati dalekosežne negativne posljedice u široj poslovnoj zajednici: time kompanija lažno umanjuje svoje rashode, a (opet lažno) uvećava prihode. Tako se, nadalje, pogrešno prikazuju porezne obveze tvrtke i potkroda državni proračun te varaju investitori, jer ih lažni podaci navode na potencijalno loše ulagačke poteze.

Praksa davanja dioničkih opcija ispod cijene postala je osobito popularna posljednjih desetljeća u Americi. Namijenjena je svim zaposlenima, ali je izmišljena upravo za direktore. Povoljne su dionice dodatna motivacija direktorima da ulože svoj radni maksimum i tako povećaju ukupni profit tvrtke. Povoljniji uvjeti znače da direktor kupi dionički paket potkraj godine, ali po cijeni iz travnja, kad je, primjerice, ona bitno niža. Takva je praksa posve u skladu sa zakonom sve dok tvrtka o tome redovito izvještava svoje dioničare i dok transparentno posluje. Međutim, trend nagloga rasta vrijednosti dionica u nizu tvrtki, i to nakon dodjele dioničkih opcija direktorima, potaknuo je znanstvenike Herona i Lieja, predavače na sveučilištu Indiana, odnosno Iowa, da posumnjaju u poslovnu etiku pojedinih poslovnih carstava.

Njihova su istraživanja pokazala da su datumi sastanaka mnogih upravnih odbora, na kojima se navodno odlučivalo o dioničkim opcijama – posve izmišljeni. Neki su direktori, uostalom, naknadno javno priznali da su dobivali dionice mimo bilo kakvih sastanaka, tj. da su sastanci na kojima se o tome navodno odlučivalo naknadno lažno upisivani u dnevni red upravnih odbora. Priznalo je to, primjerice, Steve Jobs, jedan od direktora i osnivača nadaleko poznatoga Applea, kompjutorskoga diva iz Silikonske doline. Jobs je pred državnim tužiteljem priznao da je u prosincu 2001. dobio mogućnost ispod cijene kupiti paket od 7,5 milijuna dionica vlastite tvrtke.

U trenutku kada zemlje eurozone bilježe u prvih šest mjeseci stupanj inflacije od 1,8 posto, europski statistički ured Eurostat objavio je da je Slovenija na godišnjoj razini već dostigla inflaciju od četiri posto. S tako visokim postotkom u EU, Slovenija je uvjerljivo na inflacijskoj liderkoj poziciji. Slijede je Grčka i Irska s 2,7 posto, te Portugal i Španjolska s 2,3 posto. Na području eurozone najviše je poskupjelo obrazovanje (9,1 posto), restorantske usluge (3,4 posto) te alkohol i cigarete (3,3 posto).

Nakon što je Eurostat u svojim analizama 3,8 posto inflaciju u Sloveniji povećao za 0,2 posto, slovenski minister financija Andrej Bajuk priznaje taj statistički podatak i kaže da na inflaciju najviše utječe za europske prilike natprosječno visok rast cijena prehrambenih proizvoda, a za to okrivljuje – potrošače. Bajuk Slovencima preporučuje da hranu kupuju u jeftinim trgovinama. Inflacija je u istom razdoblju prošle godine bila 2,8 posto. Istodobno statistički pokazatelji pokazuju da je državni dug Slovenije od dolaska na vlast koalicije s premijerom Janezom Janšom na čelu porastao sa 15,3 na 29,4 milijarde eura. Oporba tvrdi da je vanjski dug na koji neposredno utječe država, za vrijeme mandata Antona Ropa povećan za 600 milijuna eura, dok je u vrijeme sadašnje Vlade taj dio duga veći za 4,5 milijardi eura. Ovogodišnji visoki gospodarski rast u Sloveniji (7,2 posto), uglavnom je rezultat naglog povećanja vanjskog zaduživanja države.

Na val poskupljenja kruha, mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda, i to u prosjeku za deset do 15 posto, reagirale su slovenske sindikalne udruge. Najavljujnjem mogućih masovnih radničkih pobuna žele upozoriti poslodavce u ozbiljnost svojih zahtjeva da osnovne plaće rastu realno u skladu s porastom životnih troškova. Istodobno se zalažu da se zadrži rast produktivnosti na razini djelatnosti. Sindikati se pozivaju i na u srpnju parafirani socijalni sporazum u kojem, među ostalim, stoji da će se plaće postupno približavati onim u razvijenim zemljama i da će pritom.

Nekadašnji minister financija Dušan Mramor smatra da bi scenarij povećanja plaća bio opasan, jer bi vodio u daljnji rast inflacije i smanjenje konkurentnosti slovenskoga gospodarstva. Posljedica bi bila i veća nezaposlenost. Istog je mišljenja i poznati ekonomist Maks Tajnikar koji smatra da plaće realno ne bi rasle niti bi se kupovna moć radnika povećala. Prema njegovu mišljenju dugoročno je važnije da se sindikati ozbiljnije pozabave preraspodjelom vlasništva i sudjelovanjem radnika pri određivanju dobitka. Profesor Lojze Sočan, s Fakulteta za društvene znanosti, tvrdi da su poslodavci u beskompromisnom lovu na dobitak glavna stvar snižavanje troškova, pri čemu je rad prvi na udaru. Sočan upozorava kako pritom zaboravljaju da su i oni društveni partneri koji ovise jedan o drugome. Upozorio je da visok gospodarski rast ne jamči Sloveniji da će dosegnuti razvijene zemlje. Za to, naime, treba osvojiti i tehnološke, razvojne i socijalne vrijednosti.